Danas, kada se kolektivno zgražavamo nad nedostatkom dostojanstva raznoraznih nogometnih funkcionera bošnjačke nacionalnosti i njihovom prisustvu na (pro)slavi fudbalskog saveza manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, zaista je red da se svi upitamo zašto je to tako? Zašto su eminentni fudbalski stručnjaci, Bošnjaci, tako jednostavno otišli u Banja Luku i pristali da budu klovnovi u sportskoj cirkusijadi, gdje su im dodijeljena i nekakva priznanja od strane te frankenštajske tvorevine čiji je svaki pedalj tla natopljen krvlju nevino poklanih Bošnjaka, ljudi, žena i njihove djece?!

Da li se danas sa pravom pitamo, gdje su obraz i svijest pomenutih ljudi? Bez ikakve namjere da budem nečiji advokat, pokušavam naći ime bar jedne bosanske ili bošnjačke meritorne institucije koja će sada, sa nekog nivoa, javno prozvati i osuditi postupak sportskih radnika o kojima je riječ! Ali, nje nažalost, nema. Takve društveno političke organizacije ne postoje. Njihov nastanak je mudro spriječen. Mnogo su na tome radili dušmani ove države. Bošnjaci su zato danas skoro nijemi! Usta imaju, ali jezika ne. Njihovo borba za istinu svedena je na dobru volju ili bolje rečeno hrabrost ponekog, najviše portalskog, urednika da đahkad objavi tekst na tom, slobodarskom fonu. Odavno među nama nije čovjek koji je ponosno govorio: „Velikim Bogom se kunemo, da robovi biti nećemo!“ U želji da i u ratnim uslovima odbrani pravo na slobodu riječi, čija je svojevremeno bio velika žrtva, odbijao je uvesti cenzuru i tako, potpuno opravdano, zabrani prisustvo u javnosti madijima, koji su za tuđi račun blatili državu čije je formiranje tek bilo u toku. I on sam je bio stalna, nezaobilazna meta i žrtva žestokih kritika, najčešće zasnovanih na lažima koje su danas tako bjelodane.

A, sada treba glasno i jasno priznati, da su ideju bošnjaštva, koja je podrazumijevala patriotizam, ponos, hrabrost, odlučnost i samosvjesnost, oskrnavili nazovi bošnjački novinari, pojedini članovi akademske zajednice, tačnije rečeno domaći plaćenici, koji su za vrijeme agresije, a i poslije nje, sinhronizovano blatili generale i Armiju BiH, kao i sve patriote političare na čelu sa rahmetli Alijom Izetbegovićem! Te plaćene ubice svijesti nedoklanog bošnjačkog naroda su svoje sedmične i dnevne novine štampali u najlukzuznijoj formi! Nikakvog ekonomskog osnova nije bilo za njihivu samoodrživost, ali oni su trajali i bili prisutni godinama! Sada se zna za čiji interes i sa čijim parama su medijski, doslovno ubijani najveći oficiri Armije Republike Bosne i Hercegovine i zašto su svakodnevno omalovažavani ogromni državnički uspjesi tek stasalih bošnjačkih političara. Te plaćene ubojice bošnjaštva i dan danas su na tom zadatku. Njihov cilj je ostao isti. Što više ogaditi, osporiti i ismijati sve uspjehe i dostignuća naroda kome i sami pripadaju. Prodane novinarske duše, još uvijek uspješno siju pesimizam, crnilo i nezadovoljstvo među masama. Zahvaljući najviše njima, Bošnjaci se odavno gube u vremenu i prostoru. Tako pogubljeni odu i u Banja Luku. Patriotskih orijentira nema. Bošnjački moralni svjetionici su totalno pogašeni zahvaljujući tim bezdušnim spodobama. Itekako su krvave pare koje oni zarađuju.

Da nakane onih koji svoju zemlju prodaju i izdaju, neće nikada biti realizovane, poručili su im, svojim transparentima navijači fudbalskog kluba Sarajeva, koji su javno osudili jednog od dobitnika banjalučkog priznanja, Faruka Hadžibegića, i zabranili mu da u ime kluba, više javno govori! Krajnje je vrijeme je da se i imena zlonamjernih Bošnjaka i Bošnjakinja, urednika časopisa, novina, a sada i portala, objave na bošnjačkim stubovima srama, koje treba postaviti na ulazima u glavni grad države Bosne i Hercegovine jer šteta koju su nam oni nanijeli i nažalost, još uvijek nanose, je nemjerljiva!