U Galeriji „Roman Petrović“ u Sarajevu početkom aprila 2024. godine biće postavljena izložba poznatog bosansko-hercegovačkog slikara Džeke Hodžića. Izložiće se 36 (trideset šest) radova ciklusa koji nosi naslov Oteta zemlja. Ekspoziciju čine ulja na platnu ili kartonu, kolaži, asemblaži i jedan skulptorski objekat (tabut djeteta obavijenog ćefinima).

Sa obiljem simbolike i izuzetnim likovno - pripovijednim okvirom autor simbolično/ metaforično osvijetljava neke puteve zločinâ kroz ljudsku istoriju. Može se reći da su artefakta ovog ciklusa zasnovana na priči koja teče između bijelog i crnog, života i smrti. U ovom opusu autor primjenjuje čitav spektar rješenja likovne tradicije: od horror vacui principa makabričnosti, sinestezije, mimezisa pa sve do ikoničnosti.

U tekstu slikara Džeke Hodžića koji je napisao povodom ove izložbe on, između ostalog, kaže se: (...) „ Ako odemo u prošlost, i samo malo zagrebemo, ispod površine vidimo duboke pukotine ispisane historije. (...) Vide se pogrešni ljudski postupci, neprijateljsko ponašanje i tragovi porobljavanja. (...) Svoja razmišljanja o tome umjetnički sam obradio i objedinio i sada ih nudim u ciklusu slika pod nazivom Oteta zemlja. (...) Za realizaciju ove izložbe koristio sam meni dostupne i vjerodostojne materijale iz naučnih enciklopedija, leksikona, časopisa, knjiga“. U ovom interesantnom tekstu akademik Hodžić pomenuo je jedan broj vladara i vlastodržaca koji su činili razna zvjerstva prema drugima - od kralja Leopolda (Belgija), Korteza (Španija), Hitlera (Njemačka), Pinočea (Čile), Mao Ce Tunga (Kina) pa do Pol Pota (Kambodža), Miloševića (SR Jugoslavija), Netanjahua (Izrael). Nekima od njih je dao i likovne prikaze. Portreti određenih ličnosti, grobnice, asemblazi posvećeni Palestincima, Aboridžinima, Indijancima, narodima Afrike, logori, kosturi... upućuju na veliku naraciju, uprkos sadašnjem vremenu koje proklamira propast svih naracija, i bavi se ostacima velikih priča. Ova artefakta pružaju nam mogućnost da otplovimo u daleke predjele diljem planete Zemlje (od Amerika do crne Afrike, od Australije do Kine i jugozapadne Azije... pa sve do Palestine) i tako otkrijemo saznanja o raznim meandrima zločina.


Osim miliona ljudi u određenim istorijskim događajima stradale su i životinje, pokradena kulturna dobra i prirodni resursi. Dakle, ovi temati složeno zamišljeni ostvareni su kroz Hodžićeva djela sa jedinstvenim senzibilitetom. Slojevi ovog opusa, koje treba posmatrati kao integralnu cjelinu, konotacije ovog složenog pitanja, javljaju se u brojnim značenjima i šire u segmentima podzačenjâ.

Sam naslov ovoga ciklusa je svojevrsni rezime (tih) tamnih stranica ljudske istorije. Ova događanja su koliko iskonska toliko i aktuelna, koliko implicitna toliko su i eksplicitna. Hodžićevo djelo ostavlja ta pitanja otvorenim. U isti mah poziva da ona budu propitana, razmatrana i razotkrivena u cijeloj njihovoj složenosti.

Uvjereni smo da će ovi Hodžićevi radovi, akcentovani u znaku – tom metafizičkom jedinstvu forme i sadržaja, trajati i dalje na obzorima svjetlosti i senke. Ovaj mistrion mraka ljudske prirode i istorije u toj inverziji paralelnih vrijednosti kao da čeka izlazak na svjetlost, vraćanje u stanje ravnoteže i humanog življenja.

Značaj Hodžića kao slikara je u tome što je, skoro usamljeno u savremenom beha slikarstvu, posegao za velikim pričama (Apokalipsa I, II i III, Raj/Dženet-Pakao/Džehenem) pa i ovom temom. Ikonografija ciklusa Oteta zemlja govori kako o udaljenim tako i sadašnjim aktuelnim istorijskim referencama. Zlo i dobro su, inače, centralna pitanja cjelokupnog čovječanstva.

Ovo Hodžićevo djelo može se shvatiti kao apel na ljudsko dostojanstvo, za istinu i oslobađanje od dogmatičnih, ugnjetavačkih i samim tim neljudskih zakona; ono je i arhetipski izraz čovjekove potrebe da ispuni svoju sudbinu na najljdskiji način. Jer sve su prilike da u ovom dobu se krećemo u sumračja prošlosti. Je li ovo glas pobune? Nedvosmisleno, jer ma kako takve potrebe bile legitimne, odveć često smo, toliko često da je to već postalo opšte mjesto svake rasprave o slobodi ljudskog izražavanja o negativnim pojavama, suočeni sa preprekama – zidovima pred koje smo stjerani ili barikadama koje valja ako ne zaobići, a ono preskočiti.

Nije dovoljno poznavati izvore i manifestacije zla, potrebno je tome se suprostavljati na ovaj ili onaj način, inače će zlo nesmetano djelovati. Naime, kako to divno kaže Platon: Nisu zločinci samo oni koji čine zlo, već i oni koji ga mirno podnose. Džeko Hodžić se na svoj, na ovakav način suprostavlja zlu.