Kolumne
JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
|
|
Autor: Mr. sci. Džavid Begović
Objavljeno: 17. March 2024. 17:03:08
Bošnjaci su zreo narod, ali se mnogi ponašaju veoma nezrelo kada je u pitanju olahko prihvatanje nasilno nametnute terminologije vezane za identitet i historiju svog naroda i svoje domovine.
Uvjeren sam da nećete naći nigdje na svijetu sličan narod kome su u toku samo tridesetak godina (od početka Austro-Ugarske okupacije):
- Promijenili naziv države (Bosna u Bosna i Hercegovina);
- Oduzeli pravo na izjašnjavanje kao Bošnjaci;
- Ukinuli naredbom upotrebu svog bosanskog jezika;
- Otkinuli 15% teritorije (današnji Sandžak),
a da pri tome nisu gotovo ni trepnuli.
To je bio kompletan kulturološki i nacionalni etnocid.
Godine 1993. je vraćen u upotrebu i naziv naroda “Bošnjak” i naziv jezika “bosanski”. Međutim, propuštena je historijska prilika da se istovremeno vrati i naziv države “Bosna” i uvede državno-nacionalna odrednica “Bosanac” za građane države Bosne pa čak i da se makar formalno ne prizna otcjepljenje dijela Bosne.
No ovdje ću se samo osvrnuti na veoma izražen fenomen upotrebe državno-nacionalne odrednice Bosanac i Hercegovac.
Ovaj termin je (prema mojim saznanjima) ušao na mala vrata u upotrebu u okviru popisa stanovništva iz 1991. god. Kažem, na mala vrata, jer niko i nigdje (niti u ustavu niti u nekom zakonu) nije donio odluku da se Bosanac i Hercegovac definira kao nacionalna odrednica za građane Bosne, odnosno Bosne i Hercegovine. Bosanac i Hercegovac je prećutno usvojena (prećutno nametuta) odrednica za građane Bosne, a ne ustavna kategorija.
Od tada pa do danas pritisak da se građani Bosne nacionalno (ne etnički) izjašnjavaju isključivo kao Bosanci i Hercegovci sve više raste do nivoa da se izostavljanje termina “Hrecegovac” smatra heretičkim ponašanjem ili neoprostivom greškom. Došli smo do stanja u kojem se novinari i urednici u medijima, a posebno neki političari i državni zvaničnici, utrkuju ko će snažnije naglasiti da je on Bosanac i HERCEGOVAC ili ona Bošnjakinja i Hrecegovka.
Ne znam da li igdje u svijetu postoji prihvaćena ovako rogobatna konstrukcija koja apsolutno nema utemeljenje ni u historiji ni u Ustavu, a posebno ne u zdravoj logici.
Ja ne prihvatam da sam Bosanac i Hercegovac. Prije ću biti Bosanac i Sandžaklija ili Bosanac i Crnogorac (kao državljanin Crne Gore), jer je to za mene prirodnije, nego biti Bosanac i Hercegovac. No ipak, ja sam samo Bosanac.
Uzmimo primjer Srbije. Prirodno bi bilo da se građani Srbije nazivaju Srbijancima, granice srbijanske, srbijanski pasoš i srbijanska reprezentacija. Međutim, oni mrtvi ‘ladni’ nazivaju sve građane Srbije Srbima, a granice, pasoše, reprezentaciju… srpskim. Čak su to gotovo u potpunosti prihvatili i Bošnjaci u Sandžaku.
Građani u Bosni i van nje sve to takođe nazivaju bosanskim (bosanski pasoš, bosanska marka, bosanska granica, bosanske tablice…). Zanimnjivo je da se izvan Bosne sasvim normalno I bez opterećenja koristi i nacionalna odrednica: Bosanac za građane Bosne i Hercegovine. Ali, u Bosni, upotreba nacionalne odrednice Bosanac bez Hercegovca je gotovo pa svetogrđe.
Zašto?
Zato što se niko nije pozabavio time da, sistematskom upotrebom, odrednicu Bosanac prećutno vrati u život, tamo gdje joj je mjesto – u historijske okvire.
Često me začudi kada neki Bošnjak brani tezu da smo Bosanci i Hercegovci uz obrazloženje da nam se država zvanično zove Bosna i Hercegovina. Zamislite da se prema nazivu države građani Sjedinjanih Američkih država zovu “Sjedinjenoameričkodržavljanci” (umjesto Amerikanci), građani Velike Britanije ”Velikobritanci” (umjesto Britanci) ilI građani Sjeverne Makedonije “Sjevern makedonci” (umjesto Makedonci). Potpuni besmisao.
Međutim, posebno mi je neshvatljivo kada Bošnjak kao argument da se trebamo izjašnjavati kao Bosanci i Hercegovci navodi situaciju da ga je neko negdje opomenuo da uz Bosanac treba dodati i Hercegovac. Mi znamo šta ti neki sve ne vole kod nas. Ne vole da se mi uopšte zovemo Bošnjacima, ne vole da nam se jezik zove bosanski, ne vole ni Bosnu pa makar je zvali Bosna i Hercegovina.
Da li mi trebamo da se ponašamo prema tome šta oni vole, a šta ne vole, ili ćemo izabrati svoj put koji mi volimo i koji je u interesu svih Bošnjaka u Bosni i svijetu?
Ja sebe smatram Bosancem i Bošnjakom u Bosni, ali i Bosancem i Bošnjakom u Sandžaku.
Zašto?
Sandžak je do Austro-ugarske okupacije bio sastavni dio Bosne. Do tada su građani u Sandžaku bili Bosanci u nacionalnom smislu i Bošnjaci u etničkom smislu, a jezik im je bio bosanski. Nasilnim povlačenjem granice kroz Bosnu na ivici Sandžaka, građani Snadžaka koji su se sutradan probudili u drugoj državi nisu odjednom prestali biti ni Bosanci ni Bošnjaci, niti im je preko noći jezik postao srpski odnosno crnogorski.
Iako se moramo ponašati u skladu sa faktičkim stanjem, ne moramo ničije nasilje prihvatiti kao svoju volju. Budimo ono što jesmo, a ne ono što nam drugi kažu da treba da budemo.
Moramo probuditi svoju svijest i graditi svoju budućnost na snažnim temeljima nekada moćne, najstarije države na Balkanu, Kraljevine Bosne.
Uvjeren sam da nećete naći nigdje na svijetu sličan narod kome su u toku samo tridesetak godina (od početka Austro-Ugarske okupacije):
- Promijenili naziv države (Bosna u Bosna i Hercegovina);
- Oduzeli pravo na izjašnjavanje kao Bošnjaci;
- Ukinuli naredbom upotrebu svog bosanskog jezika;
- Otkinuli 15% teritorije (današnji Sandžak),
a da pri tome nisu gotovo ni trepnuli.
To je bio kompletan kulturološki i nacionalni etnocid.
Godine 1993. je vraćen u upotrebu i naziv naroda “Bošnjak” i naziv jezika “bosanski”. Međutim, propuštena je historijska prilika da se istovremeno vrati i naziv države “Bosna” i uvede državno-nacionalna odrednica “Bosanac” za građane države Bosne pa čak i da se makar formalno ne prizna otcjepljenje dijela Bosne.
No ovdje ću se samo osvrnuti na veoma izražen fenomen upotrebe državno-nacionalne odrednice Bosanac i Hercegovac.
Ovaj termin je (prema mojim saznanjima) ušao na mala vrata u upotrebu u okviru popisa stanovništva iz 1991. god. Kažem, na mala vrata, jer niko i nigdje (niti u ustavu niti u nekom zakonu) nije donio odluku da se Bosanac i Hercegovac definira kao nacionalna odrednica za građane Bosne, odnosno Bosne i Hercegovine. Bosanac i Hercegovac je prećutno usvojena (prećutno nametuta) odrednica za građane Bosne, a ne ustavna kategorija.
Od tada pa do danas pritisak da se građani Bosne nacionalno (ne etnički) izjašnjavaju isključivo kao Bosanci i Hercegovci sve više raste do nivoa da se izostavljanje termina “Hrecegovac” smatra heretičkim ponašanjem ili neoprostivom greškom. Došli smo do stanja u kojem se novinari i urednici u medijima, a posebno neki političari i državni zvaničnici, utrkuju ko će snažnije naglasiti da je on Bosanac i HERCEGOVAC ili ona Bošnjakinja i Hrecegovka.
Ne znam da li igdje u svijetu postoji prihvaćena ovako rogobatna konstrukcija koja apsolutno nema utemeljenje ni u historiji ni u Ustavu, a posebno ne u zdravoj logici.
Ja ne prihvatam da sam Bosanac i Hercegovac. Prije ću biti Bosanac i Sandžaklija ili Bosanac i Crnogorac (kao državljanin Crne Gore), jer je to za mene prirodnije, nego biti Bosanac i Hercegovac. No ipak, ja sam samo Bosanac.
Uzmimo primjer Srbije. Prirodno bi bilo da se građani Srbije nazivaju Srbijancima, granice srbijanske, srbijanski pasoš i srbijanska reprezentacija. Međutim, oni mrtvi ‘ladni’ nazivaju sve građane Srbije Srbima, a granice, pasoše, reprezentaciju… srpskim. Čak su to gotovo u potpunosti prihvatili i Bošnjaci u Sandžaku.
Građani u Bosni i van nje sve to takođe nazivaju bosanskim (bosanski pasoš, bosanska marka, bosanska granica, bosanske tablice…). Zanimnjivo je da se izvan Bosne sasvim normalno I bez opterećenja koristi i nacionalna odrednica: Bosanac za građane Bosne i Hercegovine. Ali, u Bosni, upotreba nacionalne odrednice Bosanac bez Hercegovca je gotovo pa svetogrđe.
Zašto?
Zato što se niko nije pozabavio time da, sistematskom upotrebom, odrednicu Bosanac prećutno vrati u život, tamo gdje joj je mjesto – u historijske okvire.
Često me začudi kada neki Bošnjak brani tezu da smo Bosanci i Hercegovci uz obrazloženje da nam se država zvanično zove Bosna i Hercegovina. Zamislite da se prema nazivu države građani Sjedinjanih Američkih država zovu “Sjedinjenoameričkodržavljanci” (umjesto Amerikanci), građani Velike Britanije ”Velikobritanci” (umjesto Britanci) ilI građani Sjeverne Makedonije “Sjevern makedonci” (umjesto Makedonci). Potpuni besmisao.
Međutim, posebno mi je neshvatljivo kada Bošnjak kao argument da se trebamo izjašnjavati kao Bosanci i Hercegovci navodi situaciju da ga je neko negdje opomenuo da uz Bosanac treba dodati i Hercegovac. Mi znamo šta ti neki sve ne vole kod nas. Ne vole da se mi uopšte zovemo Bošnjacima, ne vole da nam se jezik zove bosanski, ne vole ni Bosnu pa makar je zvali Bosna i Hercegovina.
Da li mi trebamo da se ponašamo prema tome šta oni vole, a šta ne vole, ili ćemo izabrati svoj put koji mi volimo i koji je u interesu svih Bošnjaka u Bosni i svijetu?
Ja sebe smatram Bosancem i Bošnjakom u Bosni, ali i Bosancem i Bošnjakom u Sandžaku.
Zašto?
Sandžak je do Austro-ugarske okupacije bio sastavni dio Bosne. Do tada su građani u Sandžaku bili Bosanci u nacionalnom smislu i Bošnjaci u etničkom smislu, a jezik im je bio bosanski. Nasilnim povlačenjem granice kroz Bosnu na ivici Sandžaka, građani Snadžaka koji su se sutradan probudili u drugoj državi nisu odjednom prestali biti ni Bosanci ni Bošnjaci, niti im je preko noći jezik postao srpski odnosno crnogorski.
Iako se moramo ponašati u skladu sa faktičkim stanjem, ne moramo ničije nasilje prihvatiti kao svoju volju. Budimo ono što jesmo, a ne ono što nam drugi kažu da treba da budemo.
Moramo probuditi svoju svijest i graditi svoju budućnost na snažnim temeljima nekada moćne, najstarije države na Balkanu, Kraljevine Bosne.
