Duže vrijeme u redakciji Bošnjaci.Net dobijamo pritužbe od Bošnjakinja i Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka, odnosno Crne Gore i Srbije, koji žive u Turskoj, SAD i drugim državama, a koji su izbrisani iz registara Matične knjige u općinama u kojima su rođeni, zavedeni, imali matični broj, ali su ih NN službenici, očito po političkoj naredbi „istrijebili“. Tako, planski i sistematski, što se nije stiglo kamom postiže se gumicom!

To je slučaj sa onima koji su rođeni u Crnoj Gori i Srbiji, odnosno ex YU, a koji su nakon Drugog svjetskog rata pod političkim i policijskim represalijama masovno prognani najprije u Tursku, a od 60-tih ka zemljama zapada.

Nego nije takav slučaj bio samo sa službenicima u sandžačkim općinama, imamo podataka da je slične poslove radila i ex YU diplomacija, koji brojne slučajeve rođenih u emigraciji, uredno su njihovi roditelji platili takse i prijavili ali njihova djeca nisu upisana u knjigama državljana. Ima u porodicama takvih slučajeva da je nekoliko djece uredno zavedeno, dok nekoliko nisu, a svi su uredno dobijali ex YU pasoše. Da bi sada nakon osamostaljenja bivših ex YU republika, konkretno Crna Gora, nakon provjere podataka, ne mogu ih naći u registru, a ne žele i izbjegavaju da prihvate pasoš kao lični dokument, da se ispravi greška bivše diplomatske administracije i uredno obnove upis u knjigu državljana.

Sa takvim problemima se susreću članovi bošnjačke komune u New Yorku, svi njihovi su rođeni u Sandžaku, imaju djedovinu / babovinu, ali neko se umjesto njih 'odrekao' državljanstva CG (ili ex YU), a ne mogu ga ni dobiti, jer sa samim dolaskom na ovaj svijet nisu rođeni već su po ex YU ili srpskom i crnogorskom modelu ustvari proglašeni nepostojećim–, odnosno MRTVI.

Da spomenemo slučaj Safeta Murića, po dolaski u Tursku, tamo su se 'braća' pobrinula da mu je Saffet Erdem ljepše od onog koje je donio sa sobom.

Saffet je rođen 5. februara 1956. u Klancu, općina Rožaje. Ima Izvod rođenih, ali džaba Saffet na Izvodu nema matičnog broja. Čak u pribilješkama piše da se odrekao državljanstva. Eto oni sve znaju, a Saffet ne zna. Ali pored toga Saffet je istakao da je sve urađeno kada je bio maloljetan i mimo njegove volje i roditelja, čak ne zna koje to uradio. Ali ostavimo to po strani.

Nakon osamostaljenja CG, Saffet se ponadao da će nova državna administracija riješiti njegov problem. Zatražio je povratak državljanstva, pisao pisma koja su ostala mrtvo slovo na papiru. Bila je to uzaludna igra između karadačkih diplomata koji za bogatom sofrom sve obećavaju, a kada se od sofre odmaknu ništa ne ispunjavaju, te MUP-ovaca i gluhih vlasti koji su očito zaduženi da se kojim slučajem ne poveća broj Bošnjaka u CG. Je li to moguće? Pa jeste u glavama narcisiodnih političara i poslušnih diplomata kojima smeta neko drugi i drugačiji, dok su im puna usta obećanja, europske CG i multu-kulti uređenja, dok je na terenu nešto sasvim drugo.

Napokon, Crna Gora i Srbija, moraju naći adekvatno rješenje i riješti ovakve slučajeve i propuste bivših administracija. Priznati njihov status od mjesta rođenja i naknadno zavesti ih u knjigama državljana. Jer ako je neko od službenika trpao novac u svoje džepove za to ne moraju ispaštati oni koji su uredno platili i prijavili svoje članove porodice.

Državne institucije moraju ovakve slučajeve imati u vidu. I za državu je bolje da se mogu pohvaliti da su riješili probleme neodgovorne administracije, time pokažu da nisu isti, da su protiv diskirminacije i islamofobije, ili će ostati da su baš svi isti!

Da vidimo.

Kako rade tako im Bog pomogao!