Vijesti
ŽRTVE HAPŠENJA I DEPORTACIJE: NI SPOMENIKA, NI DANA SJEĆANJA ZA ZLOČIN BEZ KAZNE
|
|
Autor: Vijesti.me
Objavljeno: 12. February 2024. 21:02:00
Nikad niko nije odgovarao, i kome da vjerujem? Ja, lično, nikome i nikad. Mogu samo povjerovati onom ko i ako dozvoli to spomen-obilježje - da mi i naša djeca nekad možemo doći i pokloniti se žrtvama i Fatihu (molitvu) proučiti. Barem su to i oni i mi zaslužili. Tad bi se jednim dijelom moglo vidjeti i malo pokajanja.
Tim riječima Hava Bosno ”Vijestima” je saopštila šta misli o podizanju spomen-obilježja žrtvama Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Herceg Novog 1992.godine, kada je odveden i njen suprug Esad. Njega i još najmanje 66, uglavnom bošnjačkih, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, koji su u Crnu Goru došli bježeći od rata, crnogorska policija je nezakonito uhapsila i predala u neprijateljske ruke - vojsci bosanskih Srba, koja je većinu likvidirala. Samo 12 je uspjelo da preživi u koncentracionim logorima. Deportovano je i najmanje 33 izbjeglica srpske nacionalnosti radi prinudne mobilizacije. Za deportaciju civila niko nije odgovarao...
Inicijativu za podizanje spomenika i proglašenja Dana sjećanja, podnijele su prvi put još 2011. godine nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje - Anima čelnicima tadašnje Vlade i Opštine Herceg Novi. Ponavljali su je svake godine, ali do danas nije prihvaćena.
“Zamisli, pobjegneš od rata tamo negdje kome vjeruješ, prijaviš se regularno u Crveni krst, ne sluteći da će oni isti pomoći zlikovcima da ih pokupe i poubijaju. Ali, zašto oni neće da taj spomen podignu? Zato što znaju koja je to sramota i zločin koji su počinili”, kazala je Bosno, koja sada živi u Švedskoj.
Podizanju spomen-obilježja žrtvama nada se i Hazbija Begić, čiji je suprug Asim takođe stradao.
“Praznina koju osjećamo sinovi i ja ne može se ničim nadoknaditi. Žalosno je da niko nije odgovarao za zločine počinjene u Crnoj Gori i Herceg Novom”.
Ona podsjeća da tijelo njenog muža još nije pronađeno i da nemaju “mjesto gdje mogu otići da mu se poklone”.
“Znate li vi šta to znači? Znate li vi kakav je to osjećaj? Koja je to bol? Jedan spomenik u Herceg Novom bilo bi mjesto gde bi Crna Gora donekle oprala svoju čast, a i svim porodicama ubijenih dao nadu za bolju budućnost”, kazala je Hazbija Begić.
Od nove vlasti više očekivali
Odgovarajući na pitanje da li je razočarana načinom na koji se vlasti odnose prema ratnom zločinu, a time i podnijetoj inicijativi, izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević ističe da su poslije smjene vlasti 2020. godine očekivali mnogo više:
“Predstavnici novih vlasti su djelovali samo na simboličkom nivou”.
Podsjetila je da su na tridesetoj godišnjici zločina ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić i direktor policije Zoran Brđanin uputili izvinjenje žrtvama, a obilježavanju godišnjice su prisustvovala četvorica ministara - Adžić, tadašnji ministar pravde Marko Kovač, bivši ministar bez portfelja Adrijan Vuksanović i tadašnji ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović.
Naredne godine se na skupu pojavio i tadašnji predsjednik Vlade Dritan Abazović.
“Međutim, i dalje su to nezvanični memorijalni skupovi koje organizujemo mi iz nevladinih organizacija, bez spomenika i zvaničnog dana sjećanja, koje treba da ustanovi država”, kazala je Gorjanc Prelević.
Istakla je da je “na riječima” mnogim predstavnicima države bilo stalo.
“Čuli smo 2021. godine i tadašnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore, Aleksu Bečića, kako izražava žaljenje zbog zločina prema bosansko-hercegovačkim izbjeglicama i naglašava da su ‘osuda zločina i pijetet prema žrtvama jedini put ka zacjeljivanju rana iz prošlosti’, a opet se, ni on, ni Demokrate, nisu založili za uspostavljanje Dana sjećanja za žrtve deportacije, iako smo mu tada za to tražili podršku. Ministar Adžić je na riječima podržao podizanje spomenika i uspostavljanje dana sjećanja, ali poslije toga ni on ni URA ništa nisu uradili da do toga i dođe”, tvrdi Gorjanc Prelević.
Istakla je da će NVO do kraja ovog mjeseca ponoviti inicijative nadležnima, i u Herceg Novom i na svim nivoima.
U vrijeme deportacije izbjeglica na vlasti je bila Demokratska partija socijalista (DPS), a njen doskorašnji lider Milo Đukanović tada je bio premijer...
Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Damir Suljević kazao je za “Vijesti” da odnos vlasti prema ovom ratnom zločinu mora biti drugačiji:
“Ali, istovremeno treba ukazati da je u posljednjih nekoliko godina ostvaren određeni pomak u onom dijelu koji se odnosi na političko priznanje ovog zločina”.
Podsjećajući da su od 2021. komemoraciji, koju svake godine u Herceg Novom organizuju NVO, prisustvovali policijski funkcioner, ministri i premijer, Suljević naglašava da dvije godine od javnog obećanja bivšeg ministra unutrašnjih poslova da će se založiti za podizanje spomen-ploče nemaju nikakve informacije da li je tim povodom bilo šta preduzeo.
“Odnos prema ovom zločinu moraju pratiti konkretnije akcije i sinhronizovan odnos donosilaca odluka. Mora postojati većinsko razumijevanje u svim strukturama vlasti o njegovoj prirodi i minimum koji se mora uraditi da bi se odala počast žrtvama i obezbijedila pravda, ali i uspostavila kultura sjećanja u našem društvu koja počiva na jasno proklamovanim demokratskim principima i vrijednostima”, istakao je Suljević.
Žrtvama svejedno ko je na vlasti kad pomaka nema
Gorjanc Prelević je ocijenila da je porodicama žrtava svejedno ko je na vlasti dok nema nekog bitnog pomaka u suočavanju s tim zločinom.
“Koliko god bilo paradoksalno, do najvažnijeg konkretnog gesta - sudskog poravnanja o naknadi štete sa oko 200 članova porodica, došlo je za vrijeme DPS-a. Tačno je i da je posle toga, za vrijeme iste te vlasti ‘sahranjen’ krivični postupak u skladu s političkom tezom da Crna Gora zvanično nije učestvovala u ratu u BiH i da zato njeni službenici i ne mogu da odgovaraju za izručivanje izbjeglica jednoj od zaraćenih strana u tom sukobu. Za vrijeme DPS-a nije bilo ni govora o izvinjenju, spomeniku i danu sjećanja”.
Za deportacije niko nije osuđen.Odlukom Višeg suda u Podgorici 2012. godine, koju je potvrdio i Apelacioni sud, devet bivših pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova i državne bezbjednosti su oslobođeni krivice za zločin nad civilima...
Gorjanc Prelević je ocijenila da bi se stvarna demokratska promjena vidjela kada bi se sada prešlo sa riječi na djela, kada bi se preduzelo nešto konkretno da se napravi spomenik, uspostavi dan sjećanja i preispita procesuiranje tog slučaja i usvoji zakon koji jednako tretira sve civilne žrtve rata:
“Očekujemo da se nešto od toga dogodi do 32. godišnjice koju ćemo obilježiti u maju. Svi smo prolazni, čak i političari. Važan je jedino put koji utvrdimo, nada koju sistematski posadimo za nove generacije. Ako stvarno ne želimo ponavljanje ratova i zločina, kako to svi volimo da kažemo, onda ćemo se stvarno suočiti s onima za koje smo odgovorni i uraditi sve što možemo da budućnost trasiramo u pravcu mira”.
Napominje da to zahtijeva da se zločini osude, ali i da se ne zaborave, da se ne zaborave njihove žrtve, da postoji spomenik kojim im se odaje počast i koji ostane kao upozorenje da se ništa slično ne ponovi.
Nakon parnice koja je trajala skoro četiri godine, Crna Gora je u decembru 2008. postigla sudsku nagodbu sa 200 članova porodica žrtava i nekoliko preživjelih. Zbog nezakonitih radnji crnogorske policije, država je porodicama isplatila ukupno 4.135.000 eura odštete.
Damir Suljević je naglasio da će na zahtjevima javno insistirati dok god se oni ne ostvare:
“Za očekivati je od odgovornih donosilaca odluka da su već upoznati sa ovim zahtjevima i da im se ne moraju ponovo direktno slati, ali je upitna njihova istinska volja da pitanja poput ovih adekvatno adresiraju, a ne da sa njima kalkulišu kroz prizmu partijskih poena i glasova, kao što je to do sad bio slučaj”.
On je naglasio da je, kada su u pitanju ratni zločini počinjeni u Crnoj Gori, nesporna potreba za uspostavljanjem odgovornijeg državnog sistema i kulture sjećanja kako se oni nikad ne bi ponovili.
“Ovaj zločin, ipak, za razliku od drugih počinjenih na teritoriji Crne Gore, imao je i aktivnu uključenost državnih organa, zbog čega ga i mora pratiti poseban senzibilitet”, istakao je Suljević.
Milatovićevo izvinjenje i eventualna revizija predmeta
Suljević je kazao da izvinjenje predsjednika Jakova Milatovića u ime države Crne Gore predstavlja odgovoran pristup prema ovom pitanju i da bi trebalo da ga slijede i drugi nosioci najviših državnih funkcija.
“Priznanje zločina kroz izvinjenje žrtvama i porodicama žrtava važan je korak u ovom složenom procesu”.
Milatović je u avgustu prošle godine, u ime države, uputio izvinjenje porodicama stradalih u zločinu Deportacije. On je to učinio tokom sastanka sa predstavnicima nevladinih organizacija koje se bave ratnim zločinima i Alenom Bajrovićem, čiji je otac Osman stradao 1992. godine. Tijelo Bajrovića nikad nije pronađeno...
Suljević naglašava da to mora biti praćeno i postupcima kojima bi se u potpunosti zadovoljila pravda, zatim programima učenja mladih o događajima iz devedesetih godina prošlog vijeka, na čemu CGO radi godinama, a što je, kako je rekao, kroz svoje preporuke za Crnu Goru naglasila i komesarka Savjeta Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović.
“Podsjetio bih da je ona, između ostalog, akcenat stavila na politike inkluzivne memorijalizacije, a što kod nas izostaje. U tome odgovornost ima i zakonodavna i izvršna vlast, ali i pravosuđe”.
Odnos prema zločinu moraju pratiti konkretne akcije: Suljevićfoto: Centar za građansko obrazovanje
Gorjanc Prelević je kazala da je Milatovićev državnički gest bio veoma prijatno iznenađenje i za svako poštovanje.
“Niko od nas na tom sastanku to nije očekivao. To je bio trenutak za pamćenje, jednako kao i onaj kada su se direktor Uprave policije i ministar policije na skupu u Herceg-Novom izvinili za taj zločin. Nadam se samo da će i Pokret “Evropa sad” prepoznati značaj spomenika i dan sjećanja za demokratski put Crne Gore ka Evropskoj uniji”.
Gorjanc Prelević je podsjetila da je vrhovni državni tužilac Milorad Marković u nedavnom intervjuu rekao da će državno tužilaštvo analizirati i preispitati sve stare predmete u pogledu propusta koji su tu napravljeni.
“Ekspert EU Mauricio Salustro je preporučio Crnoj Gori da to uradi još prije deset godina, pošto je iskritikovao postupanje i državnog tužilaštva i sudova i u predmetu Deportacija”.
Ona je naglasila da je to posljednjih devet godina bila i obaveza prema Strategiji za istraživanje ratnih zločina, i nešto što nisu uradili ni Milivoje Katnić ni Vladimir Novović kao glavni specijalni tužioci.
“Vrhovni državni tužilac je ovlašćen da to obezbijedi, i ostaje da vidimo da li će Milorad Marković biti taj koji će to i uraditi”, kazala je Gorjanc Prelević.
Iz SDT-a “Vijestima” nije odgovoreno da li je u planu revizija predmeta Deportacija.
Jasne preporuke Vijeća Evrope
Komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović navela je u pismu, koje je prethodne sedmice uputila premijeru Milojku Spajiću, da vjeruje da Crna Gora ima potencijal da predvodi primjerom i bude pozitivna snaga u regionu u oblasti suočavanja s prošlošću.
Crnoj Gori je, između ostalog, preporučila da prekine nekažnjivost za ratne zločine efikasnom primjenom Strategije za ratne zločine iz 2015. godine, da izdvoji dovoljna sredstva Specijalnom državnom tužiocu za bavljenje predmetima ratnih zločina i propiše jasne rokove za postupanje. Ovo bi, kako je navela, trebalo da uključi i određene korake za procesuiranje slučajeva koje je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove predao Crnoj Gori 2020. godine. Preporučeno je i da država izvršava zahtjeve za izručenje u vezi sa ratnim zločinima iz drugih zemalja u regionu ili obezbijedi da osumnjičeni budu procesuirani pred crnogorskim sudovima u skladu sa obavezom izručenja ili krivičnog gonjenja prema međunarodnom pravu. (Željka Vučinić)
Tim riječima Hava Bosno ”Vijestima” je saopštila šta misli o podizanju spomen-obilježja žrtvama Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Herceg Novog 1992.godine, kada je odveden i njen suprug Esad. Njega i još najmanje 66, uglavnom bošnjačkih, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, koji su u Crnu Goru došli bježeći od rata, crnogorska policija je nezakonito uhapsila i predala u neprijateljske ruke - vojsci bosanskih Srba, koja je većinu likvidirala. Samo 12 je uspjelo da preživi u koncentracionim logorima. Deportovano je i najmanje 33 izbjeglica srpske nacionalnosti radi prinudne mobilizacije. Za deportaciju civila niko nije odgovarao...
Inicijativu za podizanje spomenika i proglašenja Dana sjećanja, podnijele su prvi put još 2011. godine nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje - Anima čelnicima tadašnje Vlade i Opštine Herceg Novi. Ponavljali su je svake godine, ali do danas nije prihvaćena.
“Zamisli, pobjegneš od rata tamo negdje kome vjeruješ, prijaviš se regularno u Crveni krst, ne sluteći da će oni isti pomoći zlikovcima da ih pokupe i poubijaju. Ali, zašto oni neće da taj spomen podignu? Zato što znaju koja je to sramota i zločin koji su počinili”, kazala je Bosno, koja sada živi u Švedskoj.
Podizanju spomen-obilježja žrtvama nada se i Hazbija Begić, čiji je suprug Asim takođe stradao.
“Praznina koju osjećamo sinovi i ja ne može se ničim nadoknaditi. Žalosno je da niko nije odgovarao za zločine počinjene u Crnoj Gori i Herceg Novom”.
Ona podsjeća da tijelo njenog muža još nije pronađeno i da nemaju “mjesto gdje mogu otići da mu se poklone”.
“Znate li vi šta to znači? Znate li vi kakav je to osjećaj? Koja je to bol? Jedan spomenik u Herceg Novom bilo bi mjesto gde bi Crna Gora donekle oprala svoju čast, a i svim porodicama ubijenih dao nadu za bolju budućnost”, kazala je Hazbija Begić.
Odgovarajući na pitanje da li je razočarana načinom na koji se vlasti odnose prema ratnom zločinu, a time i podnijetoj inicijativi, izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević ističe da su poslije smjene vlasti 2020. godine očekivali mnogo više:
“Predstavnici novih vlasti su djelovali samo na simboličkom nivou”.
Podsjetila je da su na tridesetoj godišnjici zločina ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić i direktor policije Zoran Brđanin uputili izvinjenje žrtvama, a obilježavanju godišnjice su prisustvovala četvorica ministara - Adžić, tadašnji ministar pravde Marko Kovač, bivši ministar bez portfelja Adrijan Vuksanović i tadašnji ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović.
Naredne godine se na skupu pojavio i tadašnji predsjednik Vlade Dritan Abazović.
“Međutim, i dalje su to nezvanični memorijalni skupovi koje organizujemo mi iz nevladinih organizacija, bez spomenika i zvaničnog dana sjećanja, koje treba da ustanovi država”, kazala je Gorjanc Prelević.
Istakla je da je “na riječima” mnogim predstavnicima države bilo stalo.
“Čuli smo 2021. godine i tadašnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore, Aleksu Bečića, kako izražava žaljenje zbog zločina prema bosansko-hercegovačkim izbjeglicama i naglašava da su ‘osuda zločina i pijetet prema žrtvama jedini put ka zacjeljivanju rana iz prošlosti’, a opet se, ni on, ni Demokrate, nisu založili za uspostavljanje Dana sjećanja za žrtve deportacije, iako smo mu tada za to tražili podršku. Ministar Adžić je na riječima podržao podizanje spomenika i uspostavljanje dana sjećanja, ali poslije toga ni on ni URA ništa nisu uradili da do toga i dođe”, tvrdi Gorjanc Prelević.
Istakla je da će NVO do kraja ovog mjeseca ponoviti inicijative nadležnima, i u Herceg Novom i na svim nivoima.
U vrijeme deportacije izbjeglica na vlasti je bila Demokratska partija socijalista (DPS), a njen doskorašnji lider Milo Đukanović tada je bio premijer...
Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Damir Suljević kazao je za “Vijesti” da odnos vlasti prema ovom ratnom zločinu mora biti drugačiji:
“Ali, istovremeno treba ukazati da je u posljednjih nekoliko godina ostvaren određeni pomak u onom dijelu koji se odnosi na političko priznanje ovog zločina”.
Podsjećajući da su od 2021. komemoraciji, koju svake godine u Herceg Novom organizuju NVO, prisustvovali policijski funkcioner, ministri i premijer, Suljević naglašava da dvije godine od javnog obećanja bivšeg ministra unutrašnjih poslova da će se založiti za podizanje spomen-ploče nemaju nikakve informacije da li je tim povodom bilo šta preduzeo.
“Odnos prema ovom zločinu moraju pratiti konkretnije akcije i sinhronizovan odnos donosilaca odluka. Mora postojati većinsko razumijevanje u svim strukturama vlasti o njegovoj prirodi i minimum koji se mora uraditi da bi se odala počast žrtvama i obezbijedila pravda, ali i uspostavila kultura sjećanja u našem društvu koja počiva na jasno proklamovanim demokratskim principima i vrijednostima”, istakao je Suljević.
Gorjanc Prelević je ocijenila da je porodicama žrtava svejedno ko je na vlasti dok nema nekog bitnog pomaka u suočavanju s tim zločinom.
“Koliko god bilo paradoksalno, do najvažnijeg konkretnog gesta - sudskog poravnanja o naknadi štete sa oko 200 članova porodica, došlo je za vrijeme DPS-a. Tačno je i da je posle toga, za vrijeme iste te vlasti ‘sahranjen’ krivični postupak u skladu s političkom tezom da Crna Gora zvanično nije učestvovala u ratu u BiH i da zato njeni službenici i ne mogu da odgovaraju za izručivanje izbjeglica jednoj od zaraćenih strana u tom sukobu. Za vrijeme DPS-a nije bilo ni govora o izvinjenju, spomeniku i danu sjećanja”.
Za deportacije niko nije osuđen.Odlukom Višeg suda u Podgorici 2012. godine, koju je potvrdio i Apelacioni sud, devet bivših pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova i državne bezbjednosti su oslobođeni krivice za zločin nad civilima...
Gorjanc Prelević je ocijenila da bi se stvarna demokratska promjena vidjela kada bi se sada prešlo sa riječi na djela, kada bi se preduzelo nešto konkretno da se napravi spomenik, uspostavi dan sjećanja i preispita procesuiranje tog slučaja i usvoji zakon koji jednako tretira sve civilne žrtve rata:
“Očekujemo da se nešto od toga dogodi do 32. godišnjice koju ćemo obilježiti u maju. Svi smo prolazni, čak i političari. Važan je jedino put koji utvrdimo, nada koju sistematski posadimo za nove generacije. Ako stvarno ne želimo ponavljanje ratova i zločina, kako to svi volimo da kažemo, onda ćemo se stvarno suočiti s onima za koje smo odgovorni i uraditi sve što možemo da budućnost trasiramo u pravcu mira”.
Napominje da to zahtijeva da se zločini osude, ali i da se ne zaborave, da se ne zaborave njihove žrtve, da postoji spomenik kojim im se odaje počast i koji ostane kao upozorenje da se ništa slično ne ponovi.
Nakon parnice koja je trajala skoro četiri godine, Crna Gora je u decembru 2008. postigla sudsku nagodbu sa 200 članova porodica žrtava i nekoliko preživjelih. Zbog nezakonitih radnji crnogorske policije, država je porodicama isplatila ukupno 4.135.000 eura odštete.
Damir Suljević je naglasio da će na zahtjevima javno insistirati dok god se oni ne ostvare:
“Za očekivati je od odgovornih donosilaca odluka da su već upoznati sa ovim zahtjevima i da im se ne moraju ponovo direktno slati, ali je upitna njihova istinska volja da pitanja poput ovih adekvatno adresiraju, a ne da sa njima kalkulišu kroz prizmu partijskih poena i glasova, kao što je to do sad bio slučaj”.
On je naglasio da je, kada su u pitanju ratni zločini počinjeni u Crnoj Gori, nesporna potreba za uspostavljanjem odgovornijeg državnog sistema i kulture sjećanja kako se oni nikad ne bi ponovili.
“Ovaj zločin, ipak, za razliku od drugih počinjenih na teritoriji Crne Gore, imao je i aktivnu uključenost državnih organa, zbog čega ga i mora pratiti poseban senzibilitet”, istakao je Suljević.
Suljević je kazao da izvinjenje predsjednika Jakova Milatovića u ime države Crne Gore predstavlja odgovoran pristup prema ovom pitanju i da bi trebalo da ga slijede i drugi nosioci najviših državnih funkcija.
“Priznanje zločina kroz izvinjenje žrtvama i porodicama žrtava važan je korak u ovom složenom procesu”.
Milatović je u avgustu prošle godine, u ime države, uputio izvinjenje porodicama stradalih u zločinu Deportacije. On je to učinio tokom sastanka sa predstavnicima nevladinih organizacija koje se bave ratnim zločinima i Alenom Bajrovićem, čiji je otac Osman stradao 1992. godine. Tijelo Bajrovića nikad nije pronađeno...
Suljević naglašava da to mora biti praćeno i postupcima kojima bi se u potpunosti zadovoljila pravda, zatim programima učenja mladih o događajima iz devedesetih godina prošlog vijeka, na čemu CGO radi godinama, a što je, kako je rekao, kroz svoje preporuke za Crnu Goru naglasila i komesarka Savjeta Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović.
“Podsjetio bih da je ona, između ostalog, akcenat stavila na politike inkluzivne memorijalizacije, a što kod nas izostaje. U tome odgovornost ima i zakonodavna i izvršna vlast, ali i pravosuđe”.
Odnos prema zločinu moraju pratiti konkretne akcije: Suljevićfoto: Centar za građansko obrazovanje
Gorjanc Prelević je kazala da je Milatovićev državnički gest bio veoma prijatno iznenađenje i za svako poštovanje.
“Niko od nas na tom sastanku to nije očekivao. To je bio trenutak za pamćenje, jednako kao i onaj kada su se direktor Uprave policije i ministar policije na skupu u Herceg-Novom izvinili za taj zločin. Nadam se samo da će i Pokret “Evropa sad” prepoznati značaj spomenika i dan sjećanja za demokratski put Crne Gore ka Evropskoj uniji”.
Gorjanc Prelević je podsjetila da je vrhovni državni tužilac Milorad Marković u nedavnom intervjuu rekao da će državno tužilaštvo analizirati i preispitati sve stare predmete u pogledu propusta koji su tu napravljeni.
“Ekspert EU Mauricio Salustro je preporučio Crnoj Gori da to uradi još prije deset godina, pošto je iskritikovao postupanje i državnog tužilaštva i sudova i u predmetu Deportacija”.
Ona je naglasila da je to posljednjih devet godina bila i obaveza prema Strategiji za istraživanje ratnih zločina, i nešto što nisu uradili ni Milivoje Katnić ni Vladimir Novović kao glavni specijalni tužioci.
“Vrhovni državni tužilac je ovlašćen da to obezbijedi, i ostaje da vidimo da li će Milorad Marković biti taj koji će to i uraditi”, kazala je Gorjanc Prelević.
Iz SDT-a “Vijestima” nije odgovoreno da li je u planu revizija predmeta Deportacija.
Komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović navela je u pismu, koje je prethodne sedmice uputila premijeru Milojku Spajiću, da vjeruje da Crna Gora ima potencijal da predvodi primjerom i bude pozitivna snaga u regionu u oblasti suočavanja s prošlošću.
Crnoj Gori je, između ostalog, preporučila da prekine nekažnjivost za ratne zločine efikasnom primjenom Strategije za ratne zločine iz 2015. godine, da izdvoji dovoljna sredstva Specijalnom državnom tužiocu za bavljenje predmetima ratnih zločina i propiše jasne rokove za postupanje. Ovo bi, kako je navela, trebalo da uključi i određene korake za procesuiranje slučajeva koje je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove predao Crnoj Gori 2020. godine. Preporučeno je i da država izvršava zahtjeve za izručenje u vezi sa ratnim zločinima iz drugih zemalja u regionu ili obezbijedi da osumnjičeni budu procesuirani pred crnogorskim sudovima u skladu sa obavezom izručenja ili krivičnog gonjenja prema međunarodnom pravu. (Željka Vučinić)
