Dragi moji,

Zahvaljujem se svim mojim dostima, koji su se sjetili i čestitali mi moj sedamdeset drugi (72) rođendan - peti februar (1952-2024).

Nažalost, od 1994. god. moj rođendan je pomiješan sa velikom tugom. Na taj dan, 5. februara, srpski zlotvori počinili su prvi masakr na Markalama (drugi su počinili 28. augusta 1995.).

Srpski zlotvori su toga dana ubili na Markalama 68 nevinih ljudi, a 144 su ranili. Žalosno je i porazno da niko od tih zlotvora nije odgovarao ni za prvi na za drugi masakr na Markalama.

Ni danas, kao ni svih proteklih trideset godina, vlast - javni tužitelj ne proziva javno nijedno ime počinitelja maskra na Markalama iako su poznata imena svih srpskih snaperista i granatdžija, koji su gađali okupirano Sarajevo 1425. dana i noći iz sata u sat bez prestanka, gdje su ubijali i hladnokrvo ubili 11.000 (jedanaest hiljada/tisuća) Sarajlija i 1.601 (hiljkadu/tusuću šesto i jedno) sarajevsko dijete.

Ne znam kakav će moj život biti u osmoj deceniji, ali znam dok mi kuca moje bošnjačko/bosansko srce susojećat ću se s porodicama nevinih sarajevskih šehida-žrtava na Markalama i učit ću dovu Milostivom Allahu da im podari sabur, a nama pouku i poruku da budemo jedno tijelo i jedno duša, jer u Bosni nije ništa gotovo dok ne nije sve gotovo - a šta to znači znaju svi u Bošnjaka, koji su se istinski opametili nakon genocida.

A ima ih dosta - dovoljno da ih se više nikad ne iznenadi na kućnom pragu, niti da ih se zatekne golih ruku na livadi!

Allahu Svemogući osnaži nas u našoj namjeri da u Bosni živimo u istini, pravdi, miru i pomirenjeu! Amin!