Komentari
Sheikh Mishaal Al-Ahmad Al-Jaber Al-Sabah
PROMJENE NA TRONU KUVAJTA
|
|
Autor: Akademik prof. dr. Adamir Jerković
Objavljeno: 18. December 2023. 17:12:51
Smjene na kuvajtskom dvoru se ne događaju tako često a vladari su obično starci koji dobijaju vlast po nasljednom pravu. Posljednji vladar Nawaf koji je na tron došao prirodnim putem zadržao se na njemu svega tri godine, od 2020. do polovine decembra 2023. godine. Kada je napuštao ovaj svijet imao je neounih 86 godina. Vlast je nedramatičnim, prirodnim putem prešla na Nawafovog polubrata šeika Meshala Al-Ahmeda Al-Jabera, koji sada ima 83 godine i za čije domete tek treba da se čuje, ako se čuje. Ono što sada zna jeste da će kuvajtski brod ploviti istim koordinatama potpune političke zavisnosti od zapadnog svijeta, a prije svega SAD. Pri tome je održana tradicija da se na kuvajtskom prijestolju smjenjuju starci iz porodičnog stabla Sabaha koje je rezervirano za njih od 1756. kada je ustoličen rodonačelnik dinastije Al-Sabah Abu Abdullah. Ni Nawafovi prethodnici, šeik Saad al-ʿAbdullāh al-Sālim al-Ṣabāḥ i Sabah Al Ahmed Al-Jaber Al-Sabah, u trenutku preuzimanja vlasti nisu bili ništa mlađi. U trenutku smrti trojica emira su imali 86, 78 i 91 godinu.
Ali, najprije nešto da ispričam o kratkotrajnom vladaru Saadu al-ʿAbdullāh al-Sālim al-Ṣabāḥu, kojeg sam već pomenuo, On je bio najstariji sin šeika Abdullaha al-Salima al-Sabaha, koji je vladao Kuvajtom od 1950. do 1965. godine. Saad je imenovan premijerom 1978. godine čime je automatski postao prestolonasljednik. Kada je 2006. umro emir Jabir zamijenio ga je u skladu sa ustavom upravo princ Saad. Ali uslijedila je kratka dinastička borba za prijestolje između dvije frakcije unutar porodice. Šeik Saad koji je bio bolestan abdicirao je nakon samo devet dana uprave. Na čelo Kuvajta je došao šeik Sabah IV Al-Ahmed Al-Jaber. Do trenutka preuzimanja vrhovne vlasti on je 40 godina bio ministar vanjskih poslova i ostavio je svojoj zemlji diplomatski utabanu stazu na međunarodoj pozornici. Historija će ga zapamtiti kao vladara koji je nastavio da afirmira prava žena da glasaju, što je za arapski poluotok skoro revolucionarna pojava. Ali, svima njima ‒ i pomenutim Saadu, i Sabahu IV i Nawafu, ali i novom emiru Mešalu ‒ uzor je dugogodišnji vladar, njihov prethodnik Jaber (Džabir) Al-Sabah, s kojim sam se susreo kao član delegacije predsjednika Alije Izetbegovića u septembru 1999. godine u Kuvajtu. Ne mogu se sjetiti je li u kuvajtskoj delegaciji bio sadašnji emir Mešal, jer vrijeme čini svoje, ali ću pamtiti stvarno prijateljski topao doček bh. delegacije, kojom prilikom sam vodio posjećenu konferenciju za novinare. Alija Izetbegović je uvijek bio dragocjen dar za poslenike sedme sile.
Alija Izetegović je imao ogroman rejtig u naftom bogatom Kuvajtu. Emir Jaber III dočekao nas je i ispratio na kuvajtskom međunarodnom aerodoromu, što je bio izuzetan znak pažnje. Jer ne treba zaboraviti da je tada Jaber imao 73 godine. Tokom posjete bili smo smješteni na Njegovom dvoru u kompleksu Jahra (Džahra). Ovo spominjem iz razloga što su za vrijeme iračke okupacije super luksuzni Diwan (dvor), Bayan palata i cijeli kompleks Jahra, opljačkani i poharani do posljednje utičnice i slavine na česmi (poznato zvuči iz agresije na BiH). Ali, nakon što su Iračani otjerani, izuzetnom zdanju vraćen je stari sjaj. O tome pišem u mojoj knjizi II, Alija izbliza (2005), pa ako je nađete izvolite pa pročitajte.
Srdačan doček Alije Izetbegovića
Pionirski korijeni Jaberove vlasti su bili zasnovani na jedinstvu arapskih zemalja, ali se šeik uvjerio u besmislenost ove politike u iransko-iračkom ratu (1980-1988). Osim toga susreo se sa unutrašnjim protivrječnostima i nezadovoljstvom kuvajtske šiitske manjine. I opozicija u Narodnoj skupštini je bila jako glasna pa je Jaber 1986. raspustio parlament. Uveo je cenzuru štampe što je opet izrodilo protesta protiv ekonomske i političke moći porodice Sabah. Ovo se dogodilo u trenutku iračke agresije u avgusta 1990. godine. Šeik Jaber je prebegao u Saudijsku Arabiju i tamo je boravio sve do marta 1991. kada se vratio u oslobođeni Kuvajt. Prvi izbori su održani 1992. uz trijumf njegovoh protivnika koji nastavili da traže reforme kuvajtskog društva. No, 1996. godine Jaberovi sljedbenici osvajaju vlast i šeik u maju 1999. raspušta skupštinu. Ovo se dogodilo četiri mjeseca pred naš dolazak u Kuvajt. Emir održava svoj autoritet jer je opozicija bila podijeljenja. Čini odličan potez, daje ženama pravo glasa i one prvi put glasaju na parlamentarnim izborima 2005. godine, malo prije njegove smrti.
Na spoljnopolitičkom planu Kuvajt je prozapadno usmjeren, što se može zaključiti iz blagih reakcija koje su došle iz ove zemlje na izraelsku agresiju i genocid nad Palestincima u Gazi. Jer u ovom svijetu ništa nije džaba. Amerikaci su u Prvom zalivskom ratu 1991. oslobodili Kuvajt od iračkih okupatora i vratili dinastiju Sabah na prijestolje. Sada, naravno, treba vraćati tu vojnu uslugu ne računajući prethodno dobro plaćenu slobodu. Kuvajt to radi bez pogovora. Danas je ova zemlja važan i pouzdan saveznik SAD-a. Ne treba zaboraviti da je u Kuvajtu trenutno stacionirano oko 13.500 američkih vojnika, a tu se nalazi i štab američke vojske na Bliskom istoku. O ovim temama naša delegacija nije detaljnije razgovarala sa kuvajtskim domaćinima tokom posjete Alije Izetbegovića. Više smo se zadržali na bilateralnim odnosima i pomoći koju Kuvajt namjerava pružiti onemoćaloj privredi Bosne i Hercegovine.
Koliki je ugled u ovom dijelu svijeta uživao predsjednik Alija Izetebegović dovoljno govori podatak da smo u posjetu zemljama Golfa otputovali specijalnim avionom, koji nam je stavio na raspolaganje emir od Kuvajta Jaber Al-Ahmed Al Sabah. Kasnije, tokom posjete našem kabinetu u Sarajevu ambasador Abbas Khalafa je rekao predsjedniku Aliji Izetbegoviću:
“Vi ste simbol u današnjem svijetu.“
Prenoseći pozdrave emira Jabera (Džaber) i prestolonasljednika Saada, ambasador je izrazio zahvalnost predsjedavajućem Predsjedništva BiH „što je zauzeo nepokolebljiv stav prema iračkoj agresiji. Nikada Vam to nećemo zaboraviti,“ – rekao je ambasador Khalaf.
Kuvajćani to i nisu zaboravili. Ali, nažalost, nasljednici Alije Izetbegovića u Predsjedištvu BiH i na drugim mjestima su propustili priliku da dalje intenziviraju uspostavljene veze, izuzev u turističkoj ponudi Bosne i Hercgovine. Danas, međutim, posmatramo kako se na ovo tržište utrpava zvanični Beograd koji zna majstorski prodavati priču o sebi kao nasljedniku nesvrstane Titove politike, koju su ruku na srce davno zaboravili. Ali, cilj očigledno opravdava sredstvo. Može i Tito, ako će to otvarati vrata, makar i muslimanska.
(Autor je bio savjetnik predsjednika BiH Alije Izetbegovića)
Ali, najprije nešto da ispričam o kratkotrajnom vladaru Saadu al-ʿAbdullāh al-Sālim al-Ṣabāḥu, kojeg sam već pomenuo, On je bio najstariji sin šeika Abdullaha al-Salima al-Sabaha, koji je vladao Kuvajtom od 1950. do 1965. godine. Saad je imenovan premijerom 1978. godine čime je automatski postao prestolonasljednik. Kada je 2006. umro emir Jabir zamijenio ga je u skladu sa ustavom upravo princ Saad. Ali uslijedila je kratka dinastička borba za prijestolje između dvije frakcije unutar porodice. Šeik Saad koji je bio bolestan abdicirao je nakon samo devet dana uprave. Na čelo Kuvajta je došao šeik Sabah IV Al-Ahmed Al-Jaber. Do trenutka preuzimanja vrhovne vlasti on je 40 godina bio ministar vanjskih poslova i ostavio je svojoj zemlji diplomatski utabanu stazu na međunarodoj pozornici. Historija će ga zapamtiti kao vladara koji je nastavio da afirmira prava žena da glasaju, što je za arapski poluotok skoro revolucionarna pojava. Ali, svima njima ‒ i pomenutim Saadu, i Sabahu IV i Nawafu, ali i novom emiru Mešalu ‒ uzor je dugogodišnji vladar, njihov prethodnik Jaber (Džabir) Al-Sabah, s kojim sam se susreo kao član delegacije predsjednika Alije Izetbegovića u septembru 1999. godine u Kuvajtu. Ne mogu se sjetiti je li u kuvajtskoj delegaciji bio sadašnji emir Mešal, jer vrijeme čini svoje, ali ću pamtiti stvarno prijateljski topao doček bh. delegacije, kojom prilikom sam vodio posjećenu konferenciju za novinare. Alija Izetbegović je uvijek bio dragocjen dar za poslenike sedme sile.
 Emir Jaber dočekao je našu delegaciju koju je predvodio predsjednik Alija Izetbegović (Foto: Privatna arhiva A.J.) |
Alija Izetegović je imao ogroman rejtig u naftom bogatom Kuvajtu. Emir Jaber III dočekao nas je i ispratio na kuvajtskom međunarodnom aerodoromu, što je bio izuzetan znak pažnje. Jer ne treba zaboraviti da je tada Jaber imao 73 godine. Tokom posjete bili smo smješteni na Njegovom dvoru u kompleksu Jahra (Džahra). Ovo spominjem iz razloga što su za vrijeme iračke okupacije super luksuzni Diwan (dvor), Bayan palata i cijeli kompleks Jahra, opljačkani i poharani do posljednje utičnice i slavine na česmi (poznato zvuči iz agresije na BiH). Ali, nakon što su Iračani otjerani, izuzetnom zdanju vraćen je stari sjaj. O tome pišem u mojoj knjizi II, Alija izbliza (2005), pa ako je nađete izvolite pa pročitajte.
Pionirski korijeni Jaberove vlasti su bili zasnovani na jedinstvu arapskih zemalja, ali se šeik uvjerio u besmislenost ove politike u iransko-iračkom ratu (1980-1988). Osim toga susreo se sa unutrašnjim protivrječnostima i nezadovoljstvom kuvajtske šiitske manjine. I opozicija u Narodnoj skupštini je bila jako glasna pa je Jaber 1986. raspustio parlament. Uveo je cenzuru štampe što je opet izrodilo protesta protiv ekonomske i političke moći porodice Sabah. Ovo se dogodilo u trenutku iračke agresije u avgusta 1990. godine. Šeik Jaber je prebegao u Saudijsku Arabiju i tamo je boravio sve do marta 1991. kada se vratio u oslobođeni Kuvajt. Prvi izbori su održani 1992. uz trijumf njegovoh protivnika koji nastavili da traže reforme kuvajtskog društva. No, 1996. godine Jaberovi sljedbenici osvajaju vlast i šeik u maju 1999. raspušta skupštinu. Ovo se dogodilo četiri mjeseca pred naš dolazak u Kuvajt. Emir održava svoj autoritet jer je opozicija bila podijeljenja. Čini odličan potez, daje ženama pravo glasa i one prvi put glasaju na parlamentarnim izborima 2005. godine, malo prije njegove smrti.
Na spoljnopolitičkom planu Kuvajt je prozapadno usmjeren, što se može zaključiti iz blagih reakcija koje su došle iz ove zemlje na izraelsku agresiju i genocid nad Palestincima u Gazi. Jer u ovom svijetu ništa nije džaba. Amerikaci su u Prvom zalivskom ratu 1991. oslobodili Kuvajt od iračkih okupatora i vratili dinastiju Sabah na prijestolje. Sada, naravno, treba vraćati tu vojnu uslugu ne računajući prethodno dobro plaćenu slobodu. Kuvajt to radi bez pogovora. Danas je ova zemlja važan i pouzdan saveznik SAD-a. Ne treba zaboraviti da je u Kuvajtu trenutno stacionirano oko 13.500 američkih vojnika, a tu se nalazi i štab američke vojske na Bliskom istoku. O ovim temama naša delegacija nije detaljnije razgovarala sa kuvajtskim domaćinima tokom posjete Alije Izetbegovića. Više smo se zadržali na bilateralnim odnosima i pomoći koju Kuvajt namjerava pružiti onemoćaloj privredi Bosne i Hercegovine.
Koliki je ugled u ovom dijelu svijeta uživao predsjednik Alija Izetebegović dovoljno govori podatak da smo u posjetu zemljama Golfa otputovali specijalnim avionom, koji nam je stavio na raspolaganje emir od Kuvajta Jaber Al-Ahmed Al Sabah. Kasnije, tokom posjete našem kabinetu u Sarajevu ambasador Abbas Khalafa je rekao predsjedniku Aliji Izetbegoviću:
“Vi ste simbol u današnjem svijetu.“
Prenoseći pozdrave emira Jabera (Džaber) i prestolonasljednika Saada, ambasador je izrazio zahvalnost predsjedavajućem Predsjedništva BiH „što je zauzeo nepokolebljiv stav prema iračkoj agresiji. Nikada Vam to nećemo zaboraviti,“ – rekao je ambasador Khalaf.
 Emir Jaber se pozdravlja sa Adamirom Jerkovićem, članom delegacije predsjednika Alije Izetbegovića (Foto: Privatna arhiva A.J.) |
Kuvajćani to i nisu zaboravili. Ali, nažalost, nasljednici Alije Izetbegovića u Predsjedištvu BiH i na drugim mjestima su propustili priliku da dalje intenziviraju uspostavljene veze, izuzev u turističkoj ponudi Bosne i Hercgovine. Danas, međutim, posmatramo kako se na ovo tržište utrpava zvanični Beograd koji zna majstorski prodavati priču o sebi kao nasljedniku nesvrstane Titove politike, koju su ruku na srce davno zaboravili. Ali, cilj očigledno opravdava sredstvo. Može i Tito, ako će to otvarati vrata, makar i muslimanska.
(Autor je bio savjetnik predsjednika BiH Alije Izetbegovića)
