Pojas Gaze, koji je bio poprište neviđenog destruktivnog rata i tragedije koju je izazvao, duboko je udahnuo privremenim prekidom vatre koji je počeo kao rezultat dugih i tajnih pregovora. Djelimična pomoć je pružena Gazi, a neki od talaca su oslobođeni.

Uz to, razmjenom su i rođaci talaca i manji dio oslobođenih palestinskih zarobljenika i njihovih rođaka doživjeli gorku radost.

Naravno, to je važno, ali gotovo sedam hiljada palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima još uvijek nije slobodno.

Ono što me je zaista navelo na razmišljanje i uplašilo je šta će se dogoditi kada se u ponedjeljak okonča "privremeni prekid vatre" koji je zaustavio taj strašni zločin.

Kao rezultat sve većeg unutrašnjeg i vanjskog pritiska da se produži četverodnevni period "primirja", Izrael je bio primoran da prihvati produženje "humanitarne pauze" u Pojasu Gaze za još dva dana.

Puške su šutile posljednja četiri dana. Vidjeli smo izraelske i strane taoce koje je oslobodio Hamas, palestinske zarobljenike iz izraelskih zatvora i povećanu humanitarnu pomoć Gazi, koja je stigla i do sjeverne regije.

Produženje perioda, uz značajan doprinos Kataru i Egiptu, je naravno dobar i pozitivan razvoj događaja, ali je jasno da produženje perioda neće biti lijek.

Jer ova pomoć ne zadovoljava potrebe 1,7 miliona raseljenih lica. Humanitarna tragedija u Gazi svakim danom se pogoršava i pogoršavaće se nakon privremenog prekida vatre.

Još jedan detalj je 'humanitarna pauza'. Ovoj definiciji, prema mišljenju stručnjaka, nije mjesto u međunarodnom pravu i nije rješenje za narod Gaze.

Naime, izraelski premijer, ubica Netanyahu, najavio je da će nastaviti genocid koji su započeli u Gazi nakon 'humanitarne pauze', što znači da je Gaza 'humanitarna pauza', pauza za ponovno punjenje oružja za sljedeća faza genocida.

Jer činjenica je da sve izraelske kopnene snage stoje po strani, spremne da nastave rat u bilo kom trenutku.

Ako se, zarad budućnosti regiona, utihne oružje i dođe mir, prije svega, bezuvjetno i trenutno oslobađanje svih talaca i svih palestinskih zarobljenika, a zatim treba nastaviti dijalog koji vodi pomirenju i pretvoriti ga u potpuni humanitarni prekid vatre za dobrobit cijele Gaze, Izraela i naroda u regiji.

Osim toga, za trajni mir neophodno je pokrenuti pregovore o važnosti rješenja dvije države za budućnost regiona.

U suprotnom, ako se ne ostvare očekivanja da će se 'humanitarna pauza' pretvoriti u trajni prekid vatre i Izrael nastavi sa strašnom brutalnošću, moguće je da će se rat produžiti na neodređeno vrijeme i proširiti po cijeloj regiji i prerasti u regionalni rat.

Zapravo, Izrael je u više navrata obavještavan da će se povremeni napadi Libanona i Hezbolaha pretvoriti u rat, te da će nasilno prebacivanje Palestinaca u Egipat i Jordan značiti kršenje mirovnog sporazuma između ovih zemalja i Izraela i da će to biti 'uzrok rata'. Uprkos svim upozorenjima i pozivima, izvesno je da će Izrael nastaviti da pojačava svoje napade, a odgovorni za regionalni rat do kojeg može doći biće Izrael i njegova podrška SAD.