Bijaše to kao juče: Republika Hrvatska se u pokušaju odcjepljenja od SFRJ našla u izuzetno teškom položaju: domaći Srbi i JNA su je žestoko napali sa ciljem uništenja nje i njenih slobodarskih snova. Silna JNA je bez milosti cijepala i rušila nenaoružanu i bespomoćnu republiku, jer pomoći nije bilo niotkuda. Srbijanski režim je imao vremena natenane drobiti Vukovar i mnoge druge hrvatske gradove i sela, vršeći užasne zločine nad civilima.

UN su ostale nijeme.

Onda su hrvatski umjetnici u očaju pokušali pjesmom probuditi javnost: U ime Boga, u ime djece, zaustavite rat u Hrvatskoj! Znali su – svjetske sile mogu – ako hoće, pokrenuti ili zaustaviti rat bilo gdje na Planeti. Pjesma se horski orila sa tv-ekrana, ali uzalud; svjetske sile su bile bez sluha za tu vrstu muzike.

Istovremeno, par hiljada kilometara jugoistočno od Hrvatske, odvijala se drama palestinskog naroda, započeta davno, krajem Drugog svjetskog rata. Od Zapada vještački montirana država Izrael je Palestince, domicilno ljudstvo, kontinuirano uništavala uzurpirajući njihovu zemlju. Ta drama traje i dan-danas. Izraelu se ne žuri; svjesni su da imaju moć kad-tad dovršiti genocid nad Palestincima, jer su zapadne sile za to.

Dramu Palestine UN redovno prate sa velike distance, povremeno donoseći rezolucije, koje su se dobrano namnožile, postajući de facto i de iure mtrvo slovo na papiru. SAD i Izrael su se redovno izrugivale tim humanitarnim pokušajima UN-a, u kojima se traže poštovanja ljudska prava Palestinaca. Te dvije sile nesmetano nastavljaju sa svojim ratnim aktivnostima.


Izraelcima je dosadio taj prespori proces genocida, zato su se odlučili na njegovu akceleraciju. Plan je bio jednostavan: na samoj granici sa Gazom – najvećim logorom na svijetu –, organizirat će festival razvrata, droge i bluda mržnjom opijene omladine, koja Palestince doživljava kao uljeze na izraelskoj zemlji. Znali su da će se Palestinci odazvati: rastjerat će i uništiti provokatore.
Zla namjera je uspjela: Izrael si je pridobio mandat za vojnu akciju, kojom će staviti tačku na palestinsko pitanje.

Na krilima mračne vjerske mržnje, Izrael je kidisao na Gazu, kao i na okupiranu Zapadnu obalu, silinom kakvu svijet nije vidio. Grozno obilježje agresije je nemilosrdno uništavanje cijelog ljudstva, djece, žena, staraca, bolesnih…

UN se ponovo javljaju. Rezolucijom, nego šta. Kao i do sada, traži se primirje. Predstavnici država članica glasaju. SAD su protiv. I Izrael. I još dvanaestak državica, američkih protektorata.
A evo iznenađenja: I Hrvatska je protiv zaustavljanja rata!

Je li to ona Hrvatska, koja se kune u mirno rješavanje međunacionalnih sporova?

Takvom nečovječnom postupku usprotivio se predsjednik Milanović:
"Veleposlanik Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima glasao je u Općoj skupštini UN-a protiv rezolucije kojom se poziva na trenutačno humanitarno primirje i zaustavljanje neprijateljstva u Gazi isključivo prema nalogu Vlade RH. Ured Predsjednika Republike Hrvatske nije bio ni konzultiran niti obaviješten o stavu koji će u ime Republike Hrvatske zastupati hrvatski veleposlanik pri UN-u.

Nije prvi puta da Vlada RH o vanjskopolitičkim odlukama ne konzultira Predsjednika Republike i tako krši svoju ustavnu obvezu sukreiranja vanjske politike Republike Hrvatske s Predsjednikom Republike. No, u ovom delikatnom slučaju Vlada RH je svojom nepromišljenom i štetnom odlukom obilježila Republiku Hrvatsku kao protivnika mira i kršitelja međunarodnog humanitarnog prava te tako nanijela dugoročnu štetu međunarodnom ugledu Hrvatske.

Još je opasnije što je Vlada RH svojom odlukom nepotrebno kompromitirala nacionalnu sigurnost i izložila Republiku Hrvatsku potencijalnim ugrozama za što će morati snositi svu odgovornost.

Hrvatska je trebala ostati suzdržana prilikom glasanja o spomenutoj rezoluciji, kao i većina država članica Europske unije. Teško je shvatiti razloge koji su naveli Vladu RH da tako očigledno odstupi od zalaganja za mir i poštivanja humanitarnog prava, osim ukoliko se i u ovom slučaju ne radi o osobnim političkim interesima i pozicioniranju predsjednika Vlade Andreja Plenkovića.
Osim toga, sada je valjda nedvojbeno jasno svima zbog čega predsjednik Vlade RH ne želi dogovor o kadrovskim promjenama u hrvatskoj diplomaciji: Andrej Plenković želi zadržati postojeće diplomate koji bespogovorno izvršavaju njegove političke naloge. Glasanje veleposlanika u UN-u, bez prethodnih konzultacija i usuglašavanja s Predsjednikom Republike, dokazalo je kako je Andrej Plenković hrvatsku diplomaciju pretvorio u službu svojih poslušnika."

Milanovića Palestinci ne zanimaju; on je bijesan zato što ga Vlada Republike ne zarezuje ni za suhu šljivu, a ne zato što glasa ovako ili onako. Doduše, on Vladi zamjera što nije bila suzdržana. Njemu nije stalo do toga da rat prestane, ako se ne vodi protiv Hrvatske, ili preciznije rečeno – ako se vodi protiv muslimana, odnosno Palestinaca.
Fašizam je daleko rašireniji nego što mislimo.