Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Poezija
MIRIS ŠLJIVA do vrhova prstiju nožnih pa gore svaki je damar ko list od jasike koferi puni sjećanja ni košulja nije mogla stati što je mirisala na jesen Stojim na stanici iz koje laste jugu ne odlaze već se prepuste smrti od zime A ona sva u zelenom čak je i oči obukla isto Ljuti je moje cupkanje u mjestu to se ja samo propinjem za uzdahom što mi ga davno izmamila i ne dišem govore oči uvjerljivo dok čekam umiranje Zašto opet je došla sa mirisom šljiva tamo gdje sam zasadio pjesmu i godinama čekao ispod stabla da ih zajedno beremo za bestilj Još cupkam u mjestu bez daha miris šljiva da udahnem što ih sjećanje u štrudlu zavija rukama bjeljim od čistote sa čijih prstiju lizali smo bestilj... Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
|