Kao što je u Sarajevu i okolini poznata porodica Skaka, najviše po viševjekovnom obredu obrezivanja (sunećenja) djece tako je u Banjaluci bila poznata familija Duno.

Imali su svoju berbernicu (brijačku radnju) u Maloj Čaršiji, niže Gradsog mosta u Mejdanu, a sa kućom su bili odmah malo iznad harema u Stupnici.

Zapamtio sam starog Samiju, da mu dragi Allah oprosti grijehe i uvede ga u Džennet.

Kroz djetinjstvo mi je bio uvijek isti: star, sijed, ponizak, čvrstog koraka...Uvijek bi klanjao u Gazanferiji džamiji s desne strane, u prvom ili drugom safu, blizu mimbera i učeći 'u sebi' poluglasno tako da su ga okolo svi mogli čuti šta uči. Kako sam čuo da je bio berbo, kao i sva djeca, zazirao sam od bliskog susreta s njim i uvijek sam se držao na sigurnoj distanci, jer tad se s djecom šalilo da se sunetluk može i ponoviti, pa za ne daj Bože da mogu na vrijeme klisnuti.

Kako je ovo mjesec Allahovog poslanika s.a.v.s., rabi'ul evvel sjetih se rahmetli Dune i godišnjih mevluda u Gazanferiji džamiji koje je on sa svojom porodicom godinama održavao. Iskupilo bi se efendija, čini mi se svi iz tadašnjeg medžlisa, a džamija je bila premala (iako je bila jedna od najvećih u Banjaluci) i pretijesna da primi sve koji bi došli na taj mevlud. Tako da se klanjalo i u mektebskim prostorijama, u prelijepoj divanhani a i u samom prolazu ka džamiji. Sve je bilo puno k'o šibica.

I svake godine otprilike isto. Proučilo bi se ono što se trebalo proučiti, poslušao se vaz koji je držao rahmetli muftija Halilović, podijelilo bi se šerbe, dobile mevludske kesice sa šećerom i bombonama, a za efendije i druge učače bio bi poseban peškeš.

Na kraju svakog mevluda vidio sam koliko je to značilo starom Samiji. Po meni bio je prešao dobrih osamdeset, ali je svake godine bio tu i svaki put bi plakao od sreće zahvaljujući dragom Bogu što je živ i zdrav i što je i ove godine organizovao mevlud, a i zahvaljući narodu koji bi se odazvao i došao da se uveliča ta svečanost. I svaki put bi naglasio da ne zna hoće li tu s nama biti i nagodinu, godine su, al' eto da se zna da je ostavio u amanet djeci da se i nakon njegove smrti tradicija održavanja godišnjeg mevluda u Gazanferiji džamiji ispred porodice Duno mora nastaviti.
Rat je, kao i sve ostalo što ide uz njega, prekinuo mnoge živote, raselio mnoge ljude, pa tako i prekinuo stare dobre tradicije i običaje. Ne znam da li se danas u Banjaluci, Maloj Čaršiji, Gazanferiji džamiji povratila ova tradicija. Ako jeste, mashallah, radujem se. A ako nije neka ovo bude kratko podsjećanje na jedno vrijeme, ljude tog vremena i njihove obićaje.