Sa sopstvenim umom i razumom, iskreno se pridružujem našim „Građanima za demokratsku i građansku Bosnu i Hercegovinu“ za smjenu Zlatka Lagumdžije sa mjesta ambasadora, pod hitno.

Apsolutno se pridružujem gospodi; Gušiću, Deliću, Haliloviću i Hajnalu, kao neposredni i osvjedočeni svjedok u jedsinoj nam domovini Bosni i Hercegovini, našeg istinskog patriota i borca sa zlatnim ljiljanima, upravo za takvu građansku državu, našu perjanicu Željka Komšića.

Ako, kao građani nismo stati u kraj našim nacionalistima i velikosrpsko hrvatskim uzurpatoreima i rasturačima naše domovine, sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, sa njihovim kadrovima u diplomatiji i domaćoj vlasti, budimo spremni da u sopsstvenim redovima učinimo čisku koja nam je nužna.

Taj isti diplomata, da je i bio školovan za diplomatiju, ne bi nikada osporio ili imao kritički osvrt na izlaganja našeg Željka Komšića, čiju veličinu, uticaj i doprinos još uvijek opstanka naše domovine, od najezde ustaških i velikohrvatskih nacionalista, da ga elemi8nišu iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Građani ga nikada nisu izdali, niti su omogućili iskazanim nacionalistima da nas preastavljaju u Predsjedništvu, a što su se trudili da Željka proglase „personon non grate" u njihovim djelovima zločinačke Herceg Bosne, mogu za sva vremena objesiti takve poruke mačku na rep.

Da nam nije bilo Željka, mi Mostarci i Hercegovci najviše osjećamo i znamo, poodavno bi još više bili na pragu raspada domovine, u zajedničkim zlobnim nacionalističkim nasrtajima udruženih „blizanaca rušitelja“ guslara iz Laktaša sa svojom „darodaljkom“ Željkom Cvijanović i inim kadrovima nacionalističkog SNSD-a, kao i njegovog „lukavog latina“ orguljaša iz Mostara, Dragana Čovića sa njegovim nacionalistima i kriminalnim kadrovima iz udruženog zločinačkog poduhvata.

Kako to sve, mogu lično shvatiti i razumjeti druga Zlatka Lagumdžiju, da nije dobro iskusio i osmislio svoje i naše okruženje sa cjelokupnom agresijom sa istoka i zapada, a prihvatio se odgovorne funkcije u interesu svoje i naše jedine domovine.

Da nisam rođeni Sarajlija i kao gimnazijalac dobar poznavalac i poštovalac njegovih roditelja, profesorice Razije inače moje profesorice jezika u gimnaziji, a docnije i zajedničke koleginice u parlamentu BiH, te oca gradonačelnika, rekao bih da njihov sin Zlatko neće biti dalje ispod njihove kruške.

Pisati ili govoriti i nešto pozitivno o našoj „trojci“ u vlasti Federacije sa Nerminom Nikšićem na čelu, suvišno je i nepotrebno, kada sam znalac njegove prljave saradnje i igre sa najvećim kriminalcem u Hrvata mostarskih, kada je dijelio dionice iz Aluminija. Sve Srbe je najurio i ostavio bez dionica.

Govoriti ili pisati o Konakoviću kao šefu diplomatije, suvišno je, koliko je isti udaljen od takvog poziva, ali eto na žalost našem Predsjedništvu i Denisu Bećireviću i to je promaklo da ga predloži, kao i mnoge druge ozbiljne i aktuelne situacije.

Kakvo Predsjedništvo, takva nam je i vlast u Federaciji, a „blizanci rasturači“ u Rs-u i Herceg Bosni, sve to normalno i koriste za svoje kriminalne radnje i nedolično ponašanje, za integritet, suverenitet i dostojanstvo jedine nam naše domovine Bosne i Hercegovine.