„Da se zna, u ovoj Zemlji ja sam samo - Bosanac. Uz poštovanje i pravo svih drugih da budu šta god misle da jesu“.
Tako je to, druže Tito, jer smo radili, gradili i zajednički stvarali u našoj lijepoj i nponovljivoj Jugi.
Tamo negdje, potkraj 60-tih godina, pustili smo i novu zlataru u RTB u Boru (južna Srbija), koju sam kao stručnjak gradio, sa Njemačkom tehnologijom i stručnjacima, a sa Vama i bliskim saradnicima je svečano i pustili u proizvodnju za trajno sjećanje i poštovanje.

Došla su nam i tužna i crna vremena, poslije smrti, ali sam kao vrijedni, stručni i pošteni Bosanac, trajno ostao na Tvome putu.

Gradio sam i druge velike industrijske objekte u Srbiji, ali sam se vratio u svoju Bosnu i Hercegovinu, na izgradnju i drugih velikih objekata, od Aluminija u Mostaru do Rudnika i termoelektrane u Gacku.

Zato je danas, svaki od ovih objekata priča ili velika napisana knjiga, koje nam govore o istinitim događajima i neprijatnim zbivanjima u cjelovitoj našoj zajedničkoj zbilji u nepoštivanju Tvojih ideala i životni poruka, do čuvanja „bratstva i jedinstva, kao svojih očiju“.


Evo ih sada, druže Tito, ispod su ustaško-četničkih nacionalističkih šubara ili šapki, a tvoje „crvene knjižice“ su sakrili ili ih već poodavno pocjepali.

Ostala im je svojstvena ideologija njihovih sljedbenika sa Blajburških polja i Ravnogorskih gora, kao i njohve genocidne zločinačke tvorevine, Republika srpska i Herceg Bosna.

Međutim, njihove u krvi i znoju, stečene vile na Dedinju i Mostarskim barama, opremljene su i tamnim podrumima, kako bi domaćom šljivovicom i lozovačom, sa crnim i bijelim vinima, sa svinjskim specijalitetima od pršute do čvaraka, mogli tako često ugostiti svoje eminentne goste sa ruskim ambasadorima, susjedima iz Hrvatske i Srbije, te brojne nacionalističke državnike Evrope, od Orbana do Vladimira Putina i još malo dalje, do Pekinga i Jerusalema.

Kako, da ista elita ne bude drogirana i ošamućena sa svojom nacionalističkom ideologijom i kontinuiranim zlobnim nasrtajima na jedinstvo, suverenitet i integritet naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Dakle, ovo su naši „podrumaši“ od „blizanaca rasturača“ guslara iz Laktaša Milorada Dodika i orguljaša iz Mostara Dragana Čovića, koji su smišljno na veoma vulgarni i psihopatski način osmislili kako da počaste svoje goste, da ih drže ošamućene i da svi zajedno lansiraju lažnu i pijansku filozofiju o njihovoj sopstvenoj ugroženosti, Srba „dodikovaca“ i Hrvata na ovim teritorijama, kao i Srbijanaca od Kosovara, Rusa od Ukrajinaca, Jevreja od Palestinaca i Kineza od Amerikanaca.


Zato su i brojni naši „vlastodršci“ koji ponekad svrate u te „podrumske odaje“ Miloradove i Draganove, apsolutno godinama ošamućene u sospstvenoj politici i na funkcijama koje izvršavaju u institucijama vlasti.

Dosta vremana, kao stručnjak boravio sam u velikom Sovjetskom Savezun na specijalizacijama, te sam spoznao sve njihove vrijednosti, dostignuća do mjeseca sa Gagarinom, njihovom kulturom i navikama, kao i poznatim gostima uz votku i Miloradovi šljivovicu i Draganovu lozovaču.

Istina je, da naši Bošnjaci kako im vjera ne dozvoljava, nisu skloni ovim ponudama i mezama, uz ljuta pića i svinjske specijalitete, , ali su zato isključivi i dokazani brojne „ulizice“ kako ih je definisao naš Meša Selimović u svojoj „Tvrđavi“ te su radi politikanstva ili nekih drugih ustupaka postali i ostali naši „grobari“ za brojne firme i institrucije, naklonjeni prema nacionalističkim strankama HDZ-u i SNSD-u.

Primjera, ovakvoj tvrdnji je bezbroj, ali čemu pisati i govoriti ovoj našoj javnosti, kada nam naša domovina BiH još nije postala, pravna, demokratska i civilizovana građanska država, jer u njoj „pacovi“ iz podruma kolo vode, ali građani dišu u milini poput „Jazavca“ Petra Kočića.

Naša javnost i građani trebaju znati pouzdano, da nam neće biti mira, spokoja i dostojanstva u našem zajedničkom suživotu sve dok nam ova dvojica budu u vlasti, a njihovi odgovarajući nacionalistički kadrovi u državnim institucijama.

Od naših vrlih, humanih i merhametli komšija Bošnjaka, očekujemo sa sljedećim Kongresom ocjenu i kritiku već vučenih i loših poteza njihovih kadrova u protekloj vlasti, te samokritički prihvatljivu nužnost znatnih promjena, kako poimanja njihove ideologije isto tako i izboru pravog kadrovskog riješenja, za ubrzani i veoma uspješno očekivani iskorak u budućnost zajedničkog djelovanja.