Ministrar vlade Federacije, po imenu milog vojnika a prezimena po Milutinu, preko socijalne mreže se obraća članstvu svoje stranke kudeći protekla vremena u Federaciji. Ne vagajući mu ni etnička ni nacionalna krvna zrnca, ne mjereći mu ni patriotizam niti izdajnički potencijal, ne preispitivajući ni njegov nijet ni njegovu zamisao kad ujutro krene na posao, treba znati da mu je malo to njegovo 1% razlike koje je postalo sinonim i za promjene. Dobio je veliko povjerenje a zauzvrat dalje ustrajava na samo 1% više od prethodnog.

Kao vlast daje malo, dok se Bošnjaci guraju u građane nižeg reda. Biološki svedeni na petnaestak postotaka populacije entiteta Rs, gleda dok se u političkom smislu radi na njihovoj dekonstituciji. Preživljavajući tešku svakodnevnicu, Bošnjaci gledaju u nevjerici kako im aktuelna (i stara) srpska politika, majka režima entiteta Rs, ponovo gusla o ugroženosti srpstva, jedinstvu srpstva a podiže balvane ucjene i pravi barikade. Ministar na to nudi samo 1% razlike, dok u institucije Rs može samo srpska građanština. Ostaje na 1% a institucije Rs ustrajavaju na nezapošljavanju građana Bošnjaka (i Hrvata) u tom entitetu. Samo jedan postotak je malo da bi Bosanski jezik ušao u institucije tog entiteta. 1% je malo dok se ljudi u Rsu u zadnje vrijeme redovno napadaju od strane radikalnih i fanatičnih boraca (u konačnici idiota za dio fašističke stvari) režima Rs-a. Ovaj mali postotak nedovoljan da zaustavi pozive na izlazak građana Srba iz institucija države. Sa jedan posto razlike nemoguće je reformisati MUP Rs, da postane moderna državna policijska institucija koja će napokon skinuti hipoteku genocida i koja će građanima Bošnjacima vraćati povjerenje a ne strah. 1% promjena se ogleda i u izostanku stranačkih ozbiljnih saopštenja za javnost bez floskula o kompromisu, Bakiru, proteklih tri‘est propalih godina i ostalih teza koje su dobili za žvakanja na račun promjena. Za razliku od (po vojničkom kantaru) negrađanskih stranaka, njegova stranka nije poslala zvaničnu reakciju na presudu iz Strazbura na slučaj Kovačević. I ta (ne)reakcija spada u 1% promjena koje su donijeli društvu. Sa 1% promjene nije moguće civilizacijske vrijednosti suprostaviti četništvu i ustaštvu, koji su ciljano žilaviji u Bosni nego u matičnim zemljama gdje su ih i osmislili. Sa samo 1% više nema zasluge na putu jačanje naše bosanske Bosne. Slažem se sa ministrom da se sa samo 1% više, uspješna politička karijera zaista nekome duguje. Sa 1% više hrabrosti nemoguće je staviti prava radnika na pravo mjesto. Od povećanja minimalne plate se skrivati kao miševi a brbljati o odlasku ljudi je karaktristika principa 1% više. Kao što je i važnost karijere nasuprot mizerije od principa socijaldemokratije. Ta socijaldemokratija nije još osigurala prava radnika da se neometano liječe na čitavoj teritoriji države niti da neometano, bez barijera, podižu novac koji im pošalje rodbina iz inostranstva. 1% razlike ne ohrabruje da se govori i nastupa gdje nema vladavine prava, 1% više je dovoljno samo za blebetanja tamo gdje je već (makar bila k‘o fildžan) ipak uspostavljena vladavina prava.

Ovaj narod, što je opstao na svojoj zemlji, iz sebe je isklesao pravične borce koji su hrabro i časno stali u odbranu vladavine prava i demokratije. Ovaj narod je podigao državu iz pepela i ruševina, a zločince poslao u zatvore, sačuvao višestranačku demokratiju i uspostavio prohodnost kapitalu koja je daleko od režimske kontrole. Ovaj narod je i vas podigao na vlast, a mala li je vaša hrabrost za generacijskog poduhvata. Niste u stanju da pronesete principe socijaldemokratije i civilizacijske vrijednosti koje je ovaj narod oživio/sačuvao na frtalju svoje zemlje. Zato jer želite karijere sa 1% zasluge. Priznati sebi da samo kao društvo taoci režima kojeg doji ideologija fašizma na 75% teritorije države, i da mu je kao takvom došao kraj, je mnogo hrabrije nego dijeliti motivacije članstvu po Federaciji. 1% razlike je malo za historijskog podviga.