21. 8.'94 - PRVO OSLOBOĐENJE VELIKE KLADUŠE: Toga jutra u Velikoj Kladuši svanulo je i prije izlaska sunca, kada je u grad ušla 505.Viteška motorizovana brigada i 506. bosanska brigada. Prvo oslobođenje Kladuše.

Kladušu je više od sunčevih zraka ugrijalo kada je komandant Izet Nanić prošetao oslobođenim gradom.
IZDAJNIK FIKRET ABDIĆ POBJEGAO BRZINOM SVJETLOSTI SVOJIM POBRATIMIMA ČETNICIMA.

Tog jutra u 5:55 telefonom me probudio gen. Dudaković:
- "Šta je, curo, spavaš? Dok ti spavaš mi oslobodili Kladušu"!

Brzo vojnički, kao da sam mu i ja vojnik, zapovjednički izdiktira mi prvu kratku vijest koja "mora ići u 6 sati", a već je minuta i pol do šest.

ŠTO SAD?! Radi se o sekundama.

Izvještaj ne stignem napisati, gledam one skraćenice, bolje reći škrabotine od na brzinu uhvaćenih generalovih riječi i odlučim, IDEM U ŽIVO!

Dok razmišljam tko će sad' dobiti Sarajevo, zovem i po "sto puta", dok uspijem dobiti. Nadam se čudu, kao zadnju nadu (ja kršćanka) učim Bismillu.

I gle čuda, valjda samom Božjom providnošću, od prve dobijem režiju Radio Sarajeva, vijesti već krenule, kažem tehničaru bez uvoda: Prekidaj sve, puštaj me bez najave, idem uživo, pusti sad urednike!

Kasnije mi ispričao da je bio u sto muka, kako će pustiti nešto u eter na svoju ruku, ali djelovala sam mu toliko sigurno, odlučno, da je povjerovao da je zbilja nešto jako važno, kad toliko inzistiram i pušta me uživo, "što nikog drugog ne bi", ma što urednici rekli.

Nisu imali što reći, mogli su samo slaviti s cijelom Bosnom kada je prostrujala vijest: KLADUŠA JE SLOBODNA!

Vijest Radija BiH iz okupiranog Sarajeva prenijeli svi svjetski mediji.

5. Korpus, njegove slavne brigade još jednom su osvjetlali obraz cijeloj oslobodilačkoj Armiji RBiH, dali nadu u konačnu slobodu zemlje. Zdrava pomalo euforična vjera i nada.

Euforičan je bio barem dio, ako ne i cijeli moj izvještaj tog jutra:
"Kladuša je slobodna! Da se ne zaboravi, u Veliku Kladušu prva je ušla 505. Viteška motorizovana brigada i 506. bosanska brigada.
Brigade 5. korpusa Armije RBiH"!