Prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine i njegov amanet Bosna nikada ne smije zaboraviti, jer bi zaboravila i samu sebe.

Kaže se u sjećanje na...
Ali, kako izdvojiti samo jedno sjećanje na velikog borca za Bosnu, kada je sjećanja bezbroj?! I u paklu rata tražio je mir, u jeku agresorsko-genocidno, UZP-ovskog pakla i neslobode, u očaju tražio i vidio nadu za mir i slobodu, kada je svaka nada izgledala beznađe.

I U TOM BOSANSKOM DŽEHENEMU, koji su priredili susjedi i komšije, svojim masovnim stratištima, genocidima, UZP-ima, konc. logorima, Izetbegović se uspio izdignuti iznad takvog (planiranja) zla.

Ni u vrijeme najvećih stradanja bošnjačkog naroda, na područjima djelovanja Armije RBiH, nije dozvolio, pa nije ni bilo, ni masovnih stratišta, ni masovnih grobnica, ni konc. logora, jer nije htio čuti ni "R" od revanšizma.

OSOBINA KOJU IMAJU SAMO NAJVEĆI DRŽAVNICI I LJUDI.

I u najžešćem genocidno, uzp-ovskom ratu bio je general nad generalima, a svi oni koji mu, nakon što im je osigurao mir, zamjeraju što je potpisao ovo, ili ono, sve su to generali poslije bitke. Takvi olako zaboravljaju, da su, dok se masovno ginulo, pod agresorskim čizmama, vapili, molili, kumili "Potpiši Alija, makar bilo k’o avlija."

Potpisao je što je morao samo da bi se, govorio je, prestalo ubijati, da narod više ne gine.

Da nije potpisao, makar i nepravedan mir, "potpisao" bi i bez olovke neke nove Srebrenice, Ahmiće, Dretelje, Heliodrome... "potpisao" bi zlu kob još hiljade Bošnjaka kao "topovskog mesa" na prvim agresorskim linijama.


Za Aliju Izetbegovića "Bosna nije bila samo parče zemlje na Balkanu," bila je "ideja, vjera da ljudi različitih vjera, nacija mogu živjeti zajedno."

Ali što vrijedi kada su tako mislili i prihvaćali samo Bošnjaci, dok su pripadnici ostala dva naroda, preko svojih "matičnih" država svim mogućim oružjima i oruđima razarali već samu ideju BiH kao države svih njezinih naroda. Dok je Predsjednik Izetbegović, govorio "moramo biti što više Bosanci," drugi su htjeli biti, ne samo "što više," nego 100% samo veliki Srbi i veliki Hrvati, da bi se priključili "Velikoj Hrvatskoj" i "Velikoj Srbiji," protiv čega se, rahmetli predsjednik sa svojom Armijom, šehidski borio do kraja.

ZATO JE ZASLUŽIO posljednje počivalište među svojim borcima, šehidima, koji su dali svoj život za Bosnu, kao što ga je do kraja davao i njihov Vrhovni zapovjednik - PRVI PREDSJEDNIK RBiH, ALIJA IZETBEGOVIĆ.

E, pa, sretan rođendan Predsjedniče, negdje gore u prvom saffu Dženneta iz kojeg bdijete i vječno ćete bdjeti nad svojom Bosnom.