I to je Bosna i Hercegovina

Mislim da nema antifašiste u Bosni i Hercegovini koji se nije zgrozio nad onim što je na Kozari bulaznio Milorad Dodik. Sa ovom Press konferenciojom na kojoj je, između ostalog, „napao“ i novinare što ga prekidaju, u svojoj ludosti prevazišao je samog sebe. Izgleda da ni sam više nije siguran u laži koje plasira o ugroženosti Republike srpske i srpskog naroda kojeg svojom suludom politikom vodi u ambis.

Zaslijepljen idejom o stvaranju srpske države na lijevoj obali Drine, koju bi rado sjedinio sa „bratskom“ Srbijom, izgleda da je potpuno izgubio vid te ni sam ne zna kuda srlja. Uzda se u one koji će za njim, slijepim vođom, poći gdje god im on kaže. Međutim, dokle takvi mogu „jurišati“ ukoliko ostanu bez posla, primanja za egzistenciju pa i vlastite sigurnosti i sigurnosti svoje djece. Dokle, ako neko kaže:

- U redu, otcjepi Republiku srpsku i pripoji je Srbiji. Mi ćemo Bosni i Hercegovini onda zatražiti pripajanje Sandžaka, Kosova....

- Nedamo „Srpske šume“! Hoćemo mi da ih sječemo i prodajemo kao balvane, riče Dodik.

- Nedamo vode, zemlju, zrak.... Nedamo.... Kao da će rijeke u Republici srpskoj presušiti ili se okrenuti da teku po Federaciji Bosne i Hercegovine. Kao da zemljom u Banja Luci, Prijedoru, Zvorniku, Doboju... i dalje neće „tabanati“ žitelji tog entita ili da tamo neće udisati zrak...

- Ne priznajemo Visoko i tužilačko vijeće, SIPA-u, Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu...

Po njegovom legitimno bi bilo da lopovi, mafijaši ili drugi kriminalci u našoj zemlji ne prizaju nikakve sudove i pravila po kojima se zloupotrebe kažnjavaju i mogu mirno krasti, ćapati koliko žele... Nebi imako ko da ih hapsi i sankcioniše.

Sve što Dodik neda ili se boji da će mu neko oteti i sve ono što on ne priznaje može biti regulisano Zakonima u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Međutim, on opstruira takve rasprave a za tu opstrukciju okrivljuje „političko Sarajevo“, strane Ambasade i ko zna kakve čudne sile koje se vrte u njegovoj glavi.

- Ja sam za Dejtonski sporazum, kaže Dodik. Pa ako jeste neka ga pročita.

U njemu nema „vještica“ kojih se boji. Naprotiv, daje mu takvu moć kojom manjina može da nadglasava većinski narod, da uzima novac iz Državnog budžeta zemlje koju svim silama nastoji razgraditi.

Dodik bi se sutra otcijepio od Bosne i Hercegovine kad bi našao bilo koju drugu zemlju koja bi mu iz svog budžeta dala 49 posto sredstava koje može „čerečiti“ kako sam želi.

Nema više tuđih sinova koji će ratovati za tuđe, sulude, ideje. Neće to činiti ni djeca Aleksandra Vučića niti Vladimira Putina. U sličnoj kolotečini u koju se zapetljao Dodik i oni su, u svojim zemljama, do guše upetljanji te nisu sigurni hoće li preživjeti od omče koju im vlastiti narod steže oko vrata.

U ostalom, kakav Dejtonski sporazum kad on nikada nije ratifikovan u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Niko i nezna gdje je njegov originalni prevod te ga svako tumači onako kako njemu odgovara. Nije Dejtonski sporazum „Švedski sto“ da se iz njega uzima samo ono što nam se sviđa.

Ako Dodik ne priznaje Sudove i Tužilaštva ove zemlje čemu njegovo lamentiranje oko toga da će im se sam prijaviti te da ga pokušaju, ako smiju, procesuirati za djelo ugrožavanja sigurnosti Bosne i Hercegovine. Samovjeren je. Dok Skupštinu Republike srpske ispred sebe, pred domaće i međunarodne institucije, gura kao „živi štit“ zaboravlja da za zločine ne odgovaraju samo oni koji su ih počinili već i oni koji su ih, po komandnoj odgovornosti, planirali i naređivali.

Postao je svjestan da se,u posljednjim trzajima, mora kurčiti do kraja.

Ispred „streljačkog stroja“, nad provalijom gdje stoji, sasvim je svjedno hoće li reći:

- Pucajte, ili će u provaliju skočiti sam.

Upitno je samo to koliko će još biti papaka koji će skočiti sa njim.

Bude li ih puno onda će se u provaliji naći i sama Republika srpska.