Crna Gora se nalazi pred još jednim parlamentarnim izborima. U ovim izborima učestvuje 15 izbornih lista sa različitim programskim i političkim orijentacijama. Svjedoci smo da od 30 avgusta 2020 godine politički blok koji vode stranke srpske političke orijentacije uz podršku URE je nanio nesagledivu političku i ekonomsku štetu Crnoj Gori. No srpski politički blok duboko podijeljen i razdijeljen zbog nesaglasnosti u podijeli ličnih intresnih sfera, materijalne koristi i bogastva pokazao je kao i mnogo puta do sada svoje antievropsko i antidemokratsko lice i naličje. Sve ono za šta su optuživali i napadali suverenistički blok oni to danas čine jače, žešće ali i opasnije po građanski i multikulturalni mir i slobodu. Od nepotizma, do jačanja veliko-srpsko-rusko-crkvenog-vjerskog fanatizma do brojnih afera, skandala, podmetanja, progona udara na slobodne medije i manjebrojne narode parole: Nož-žica-Podgorica. Pa do nepriznavanja državnih simbola, zastave, jezika i CPC do jačanja fažizma i provokacije prema Hrvatima u Tivtu samo su dio kampanje koje politički oligarsi koji negiraju sve što je građasnko i multietničko u Crnoj Gori ali i crnogorsko tako brutalno sprovode. Pored svega toga oni Crnu Goru ne priznaju kao državu ni njen jezik, ni idnetitet, ni kulturu ni CPC. Ali tako snažno žele vlast u državi KOJU NE PRIZNAJU. Politički oligarsi srpsko-ruskog-crkvenog svijeta uz podršku URE, prestavljaju "male bogove” oni ne poznaju ljubav, jer ne mogu zamisliti svoj politički kraj bilo čega u čemu trenutno uživaju. Njihove strasti ne gore kao strasti nas ,,običnih smrtnika”, jer oni mogu imati šta god žele do kraja "vječnosti.” Za njih je ovo samo politička mračna igra u kojoj uživaju jer političkim kompleski nadvladavaju realan pogled na život.

Suverenistički blok i ovaj put sa sloganom ZAJEDNO! Za budućnost koja ti pripada –(DPS, SD, DUA, LP) nalazi se pred ozbiljnim izazovom i pogledom na modernu i Evropsku Crnu Goru ali i odgovornošću koju ovaj pokret hrabro nosi. SDP-Za našu kuću i Srđan Perić-Preokret za sigurnu Crnu Goru, nastupaju samostalmo mimo ovog bloka pokazali su političku zrelost i hrabrost. Međutim, politički i partijski uspjeh ali i neuspjeh građani Crne Gore ne praštaju ako uspiju u svojoj demokratskoj borbi čekaju ih lovorovi vijenci ipak ako ne uspiju realno je da ne budu više u politici. Nesumljivo je da lične sujete, podijeljenost, različiti stavovi, politički i lični koncept je nešto što mi u Crnoj Gori nikada nećemo prevazići jer to je dio našeg ličnog i mentalnog sklopa nešto što ni naredne decenije neće promijeniti kod budućih političara. Partije manjebrojnih naroda (Bošnjaka, Albanaca i Hrvata) čine jednu lijepu lepezu u očuvanju identiteta, kulture, jezika, foklora i običaja ali i što je najvažnije uvijek su bili uz i za Crnu Goru. Ovdje bih posebno istakao vrijednu i zapaženu ulogu i kampanju Adrijana Vuksanovića, HGI – Na pravoj strani svijeta. HGI zbog mnogobrojnih dobrih političko-istorijskih-kulturoloških poteza zaslužuju punu podršku ne samo od Hrvata nego i od svih drugih građana kojima je bliska njihova koncepcija Crne Gore na Mediteranu. Političke mrtvace na aparatima poput URE neću ni komentarisati jer ne zaslužuju to o njima će neki novi mlađi istoričari ispravno uraditi i pozicionirati ih tamo đe i treba ali ne na svijetlim već na mračnim stranicama savremene istorije. Ipak su sami birali taj put. Dritan Abazović je umjesto pozicije premijera trebao da se kandiduje za poziciju u Europolu jer mu to više pristaje. Kakav izgleda u očima Bošnjaka i Albanaca dobro znam jer je pružio i ruku i podršku onima koji negiraju Genocid u Srebrenici, pokolje na Kosovu, otmice u Štrpcima, zločinu u Kaluđerskom Lazu, deportaciji Bošnjaka iz Hereceg-Novog onima koji veličaju ratne zločince Karadžića, Mladića, Lukića i druge zlikovce koji su osuđeni na više od 700 godina robije za svoja zlodjela što će ući u anale pravne istorije svijeta.

U KAKVU CRNU GORU VJERUJEMO I KAKVU JE ŽELIMO: Crna Gora je multivjerska i multigrađanska država koja treba da sačuva sve svoje istorijske tekovine. Crna Gora na ovim izborima ne smije da poklekne pred onima koji žive mit takozvanog Svetog Save. SPC u Crnoj Gori koju čine sveštenici koji su dobrim dijelom sijači mržnje pokazuju svoje lice svaki dan. Bez obrazovanja, harizme, poznavanja vjere i religije proizvedeni u svešteničke činove bez ikakvog znanja ali sa velikom podrškom Srbije i Rusije i ogromnim novcem koji stiže sa ove dvije strane kako bi se narušila ravnoteža i pokazalo da je SPC jača od države. No Evropa i svijet prepoznaju ovu vjersko-fanatičmu skupinu (kao dogmu) koja živi u prošlim vremenima ali sa jakom željom da sve dobije srpski predznak koji je poznat kao politika krvi i tla. Poznat je odnos SPC prema svim narodima u Crnoj Gori nagledali smo se toga još od devedesetih pa do danas. I Amfilohije Radović za Bošnjake je za svoga života nazivao: ,, lažnim ljudima sa lažnom vjerom“, a njihovo učenje duhovnom smrću“. Takođe za nas Crnogorce je izjavio: "Ima onih koji misle da su Crnogorci samo zato što su se, kao i volovi, rodili u Crnoj Gori. Nisu to Crnogorci“ ili još gore: "Neka bi Bog podario da bude što manje onih koji se klanjaju paganskom caru prokletom Dukljaninu i neka paganskog cara Dukljanina svaki Crnogorac prikuje čekićem za Vezirov most“, a nismo ni zaboravili tezu o "Đilasovoj kopiladi.“ Pored toga sadašnja mračna politička ideologija "oslobodioca“ od negiranja tekovina antifašizma do veličanja povampirenog ratno-huškaškog-koljačkog četništva su slika Crne Gore. Može li takva Crna Gora biti dio Evrope NE!!!

U kakvu Crnu Goru treba da vjerujemo i želimo? Crnu Goru multietničku, građansku, evropsku prosperitetnu koja će uvijek biti tamo đe je i bila u porodici moderne Evrope. U toj borbi svi demokratski orijentisani građani Crne Gore koji podrže dominantne partije suverenističkog bloka zajedno sa partijama manjebrojnih naroda posebno HGI kojima zaista želiim da uspiju napraviće korak ka Evropi a glas za partije pro-srpskog bloka znači povratak idelogije zbog koje su izgubljeni milioni života tokom II Svjetskog rata. Makijaveli je to fascinanto opisao: „Ako još izdaleka prepoznamo zlo koje se razvija (što umije samo mudar čovjek), ono se može brzo izliječiti. No, ako ga nismo prepoznali pa dozvolimo da uzme takvog maha da ga već svako može prepoznati, lijeka više nema.“