Na području Bosne i Hercegovine vjekovima žive izmiješani na razne načine Muslimani, Srbi, Hrvati, Židovi, Romi…Bosna i Hercegovina je bila i danas je njihova zajednička domovina. I ne može se dati isključivo pravo na teritorij i imovinu ni jednom od tih naroda na bilo kom dijelu Bosne i Hercegovine, pa ni onda kada su tu većinski.

Ne može se okupirano područje Bosne i Hercegovine, na kojem su pobijeni i sa kojeg su protjerani većinski Bošnjaci, a naseljeni Srbi, zvati Republika srpska. Bosna i Hercegovina pripada jednako svim njenim narodima i građanima, a njeni narodi i građani su Bosanci i Hercegovci - Bosanci.

Ne smijemo dozvoliti nikom da nas svađa, dijeli, jedne nadređuje drugim,…Bosna i Hercegovina je naša majka i ona ima dovoljno mjesta za sve nas u njenom krilu. Imovina Bosne i Hercegovine je imovina svih nas. A za sve nas bez imovine nema ni države ni domovine. Vrijeme je da se okrenemo sebi, suprostavimo svakom onom ko nas pokušava svađati, dijeliti i usmjeriti da radimo protiv svoga dobra, ma koliko taj neko bio moćan, pa i onda kad se krije iza imena Međunarodna zajednica.

Međunarodna zajednica, koju u ovom mandatu predstavlja njemački političar Christian Schmidt, nije na dobrom usmjerenju. Njihove namjere i njegovi potezi koje preduzima nisu podrška demokratskoj i multietničkoj Bosni, već suprotno tome nastoje građanski koncept zamjeniti etničkim, državu podijeliti na tri etničke skupine, razvlastiti je od njene imovine i preusmjeriti je ciljanim skupinama.

Schmidtove opasne namjere Poruka o državnoj imovini, koju je Međunarodni predstavnik u BiH Christian Schmidt (OHR) nedavno poslao u javnost, jasno ukazuje na njegovu krajnju namjeru, a namjera je da potpuno ogoli državu Bosnu i Hercegovinu, liši je njene najsigurnije osnove njene imovine i dadne je trajno u posjed srpskim okupatorima, koji su za najteže zločine i genocid, logore, ubistva, silovanja, progone i pljačku državne i privatne imovine već nagrađeni od strane Međunarodne zajednice Dejtonskom “državom u državi” na 49% okupiranog teritorija, sa kojeg su protjerali starosjedioce Bošnjake, a nastanili Srbe sa drugih područja. U nagrađivanju agresora otišlo se i dalje davanjem prava na Republiku, uz dodatak prefiksa Srpska, a ukidanjem odrednice Republika državi Bosni i Hercegovini, čime je jasno pred- određena vlasnička pripadnost, dat potsticaj daljoj otimačini i dokaz je otvorenog svrstavanja MZ-e protiv multietničke države i njenog najbrojnijeg obespravljenog naroda - Bošnjaka, koji na području Rs-e živi u uslovima apertheida.

Jedan od ključnih preduslova srpskih okupatora u nastojanju da od entiteta naprave državu, priključe je Srbiji i uključe u “srpski svet”, je sticanje gruntovnog vlasništva nad državnom imovinom i resursima. Zato nakon 30 godina od nastanka Dejtonske BiH imovina postaje pitanje svih pitanja u odnosima države i njenih entiteta. I dok Dodik sve silovitije udara, Čović strpljivo čeka ispod stabla, da vrani ispadne zalogaj. Umjesto da zaustavi i sankcioniše Dodika, MZ-a mu povlađuje i miti ga. Od svog dolaska na mjesto Međunarodnog predstavnika, Christian Schmidt aktivno pomaže hrvatske ali i srpske separatiste, dopušta pa i pomaže Dodiku i Čoviću da razaraju temeljne osnove države.

Vjera građana BiH, posebno Bošnjaka, u Međunarodnu zajednicu i UN- e je oslabila, jer su više puta razočarali i iznevjerili očekivanja. Skepsu i nevjericu posebno izaziva jedan uticajan dio MZ-e, koji je uključen u političku situaciju u BiH, jer za svih proteklih 30 godina njihov odnos nije unaprijeđen i reflektira se kontinuirano na štetu žrtava agresije. Od žrtava se uporno traže novi ustupci. Rezultat toga je stagnacija i nazadovanje mirovnog procesa u BiH.

Svođenjem građanskog na etnički princip, MZ-a je proširila veze sa secesionistima i zadnjih 15 godina djeluju udruženo na štetu multietničke i građanske BiH, što se naglašeno osjeća dolaskom Schmidta.

Sve što su agresori na BiH dobili Dejtonskim sporazumom i prisvojili u proteklom periodu ne zadovoljava njihove apetite. Navikli otimati, pa žele sve. Treba im imovina za miraz sa kojim bi Dodikova Rs na široka vrata ušla “srpski svet”, a Čovićevi separatisti približili se korak bliže svom cilju. A preduslov za Čovića je da se Rs pripoji Srbiji. Otvoreni Balkan bio bi predsoblje kao za BiH tako i za Kosovo. To je osnova njihova usmjerena savezništva, koje je naročito ojačano zadnjih 15 godina.

Imovina može služiti za dobrobit svih građana samo onda ako ostane u vlasništvu zakonskog vlasnika, kao i kod svih drugih država svijeta, a sve drugo je otimačina i nastavak pljačke, koja je i bila jedan od pokretača i motiva agresije.

Da bi mogao ostvariti svoj naum, ali i ciljeve dijela MZ-e koja ga je dovela u BiH, Schmidt je uz saglasnost sa Vijećem za provedbu mira formirao ekspertnu radnu grupu, koja po njegovim uputama i smjernicama radi na pripremi prijedloga za podjelu državne imovine na entitete i niže teritorijalne jedinice, koji će dobiti prolaz samo ako ga podrži i verificira Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. A ovo je samo još jedan od više do sada neuspjelih pokušaja.

Državu BiH je trebalo braniti i odbraniti 30 godina ranije od srpskog i hrvatskog agresora, a 30 godina kasnije treba je braniti od dijela MZ-e i Schmidta.

Kakva će BiH biti ako Schmidt ostvari svoje namjere, dovoljno je pogledati u najbliži komšiluk, u Srbiju. U gradovima gdje su muslimani (Bošnjaci) 1804.g. bili većinski i dominantni, kao što su Beograd (činili ⅘ stanovištva), Užice 96,7%, Sokol, Smederevo, Šabac, Pomoravlje…sada ih nema ni 5% na području cijelog Balkana, a činili su 55% populacije. Već duže od 100 godina nema ni njih ni njihove imovine. Sa Načertanijem i Moljevićem preko noći je nestalo preko 300 džamija i drugih vakufskih objekata. Svi prognani, sve je oteto. A takvo stanje je već u dobroj mjeri na širem području Rs, gdje su Bošnjaci bili većinski, a sad su zanemarljiva manjina.

Ali svoje podle planove ne bi mogao ostvariti ni Schmidt ni njegovi saradnici i naredbodavci bez podrške Izdajničke trojke. Svaka njihova pojava na sceni dodaje novu sol na još žive rane. Krenuli su od Čovićevog Izbornog zakona i Dodikovih projekata, a gdje će to njihovo završiti, ako im pustimo, može se samo zamisliti. Ako ih ne zaustavimo, etnička slika BiH neće se puno razlikovati od Srbije, dovršene za Kraljevine SHS-a.

Uz brojne druge epitete, koje je do sada stekao svojim pristrasnim selektivnim antidemokratskim i antiustavnim djelovanjem, prije svega protiv Bošnjaka, Schmidtu se s pravom mogu dodati epiteti- prevarant i manipulant. Svjestan da nema dovoljno jake argumente da državu razvlasti njene imovine i s njom dodatno nagradi okupatore, potura nam foskulu - “da se rješavanjem ovog pitanja postiže pravna sigurnost, što stvara prostor za strane i domaće investitore, vodi razvoju ekonomije (turizma, poljoprivrede, malih i srednjih preduzeća), stvaraju nova radna mjesta i vodi većim prihodima države, odnosno boljim uslugama za građane”…A zar sve ovo nije ostvarljivije u jakoj, jedinstvenoj i sigurnoj državi? Zar nisu sve ove benificije za državu i njene niže jedinice veća garancija kad je država titular, a drugi korisnici? Mogu li strani i domaći investitori više vjerovati opštini, regiji, entitetu, nego državi?...Po manipulatoru Schmidtu veću sigurnost za ulaganja pružaju lokalne zajednice od države, pa im treba podrediti državu. I upravo to pokušava.

Očekivanja od prijateljske Amerike
Bosna i Hercegovina i njeni građani, uprkos čestim razočarenjima zadnjih mjeseci, u Americi i dalje vide vjernog prijatelja. Amerika je do sada na više načina pokazala privrženost. SAD su zaustavile agresiju na BiH, prekrojile unutarnje ustrojstvo države, pomogle njen oporavak od ratnih stradanja. Partnerstvo SAD je od neprocjenjive vrijednosti.To su SAD-e željele pokazati i preletom američkih bombardera B-1B iznad Sarajeva i drugih gradova BiH i potsjetiti bosanske građane da Amerika bdije nad BiH i da je naš prijatelj. Moglo je to biti i upozornenje drugima, koji prema BiH nemaju dobre namjere.

Od prijateljske Amerike, bez ustezanja i ustručavanja, treba zatražiti da zaustavi MZ-u i Schidmita u nastojanju da dalje dijeli umjesto da ujedinjuje državu BiH, radi čega je i postavljen od strane MZ-e. Mora se odustati od etničkog i vratiti građanskom principu uređenja države. Samo tada će svi građani imati jednaka prava i obaveze na cijelom teritoriju države.

Christian Schmidt je po Dejtonskom sporazumu tumač njegovih odredbi i od njega se očekuje da to radi stručno i odgovorno uz pomoć stručnih organa.

Uprkos upornom poricanju, pravda nalazi svoj put. Konačna presuda Haškog suda čelnicima Srbije Stanišiću i Simatoviću izrečena 31.maja o.g. za udruženi zločinački poduhvat i zločine počinjene u više bh gradova stavlja u potpuno novi kontekst odnos prema Srbiji, potiskuje na površinu sve što je bilo skrivano i lažno predstavljano, i daje za pravo da se od Srbije traži priznanje, izvinjenje, obeštećenje.

Sa tom presudom pred Međunarodnog predstavnika Schmidta stavljaju se novi zadaci, od posebnog značaja za razvoj bilateralnih odnosa između Bosne i Hercegovine i Srbije.

Podrška SAD u tom smislu bila bi od neprocjenjive vrijednosti. Sa ovim je sazrelo vrijeme da Srbija prizna odgovornost, izvini se, zatraži oprost i ponudi neku vrstu obeštećenja. Barem zagrljaj umjesto udaraca. To bi potpuno promijenilo stanje u regionu Balkana i vratilo vjeru u komšijski odnos.

Imperativ aktuelnog vremena je zaštita državne imovine. Ako treba izmjenom i dopunom Dejtonskog mirovnog sporazuma. Imovinu države BiH treba zaštiti i sačuvati, jer bez imovine nema ni države ni domovine.