Ovaj tekst sam napisao uoči drugog kruga predsjedničkih izbora i bio sam ga namijenio našim ljudima u Turskoj koji imaju bošnjačke korijene i koji su zbog velikih nevolja u svojoj zemlji na kraju 19. vijeka i kasnije u doba „udbaških“ pritisaka polovinom 20. vijeka, morali napustiti rodni dom u Bosni, Sandžaku i Makedoniji. Najveće migracije dogodile su od 1878. nakon nepravednih odluka Berlinskog kongresa i dodjeljivanja BiH na upravu Austro-Ugarskoj. Velike sile su se umiješale i natjerale Bošnjake da prihvate za njih „najbolja rješenja“ skuhana u evropskim prijestolnicama. Bošnjaci su doživjeli težak politički i svaki drugi slom, jer su se našli potpuno napušteni i sami pred kršćanskom Evropom. Sultanova vlast, iako je bila u BiH nominalno još prisutna do 1908. godine, zauvijek je napustila svoj evropski prostor krajem XIX vijeka. Muslimani su tih godina doživjeli svoje najveće poniženje, jer su morali trpjeti projektiranu afirmaciju katoličanstva. Ovih dana Bošnjaci su suočeni sa sličnim izazovom kao tih davnih godina. Njemačka i britanska diplomatija su prije 145 godina dali bečkom dvoru upravu nad Bosnom i Hercegovinom. Bošnjaci su se tada oružano pobunili i zadali velike muke germanskim trupama prilikom osvajanja Bosne. Vijek i po nakon toga na sceni je američki scenario uređenja BiH koji preferira hrvatski domino na ovdašnjoj sceni. Washington je tako faktički izdao Bošnjake i aktivno sa Nijemcima i Britancima nametnuo u BiH jedno rogobatno i skandalozno političko rješenje uvjeravajući nas da to što gledamo ne razumijemo. Njime je uz pomoć „matematičkih Bošnjaka“ u BiH uveden etnički teror protivan stavovima Venecijanske komisije. Njime jedan hrvatski glas vrijedi najmanje pet puta a negdje i desetorostruko više od bošnjačkog. Džaba sve priče i protesti demokratske Evrope. Ovom rješenju donijetom u noći izbora mogli bi pozavidjeti nekadašnji rasistički režimi Iana D. Smitha i J. B.Vorstera u Južnoj Rodeziji i Južnoafričkoj Republici. Tamo je svanulo a u BiH se smrknulo. Christian Schmidt i njegovi američko-britanski saveznici nepovratno su uništili Dejtonski sporazum i sadašnju vlast učinili voluntarističkom koja može projektirati zakone a ustavna rješenja mijenjati zavisno od date situacije. Bosna i Hercegovina je postala zemlja nesigurnog življenja. Historija se tako ponovila.

Probosanska politika Recepa Tayyiba Erdoğana
Turska je zadržala probosansku politiku. U Upravnom odboru Vijeća za provedbu mira (PIC) njen glas se danas snažno čuje. Erdoğanova vlada čvrsto je na putu očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine. Zbog takve politike koja je danas oslonac progesivnim snagama u BiH nikako nam nije svejedno ko će zauzeti mjesto u predsjedničkoj palati Turske Republike. Erdoğan se pokazao dosljednim borcem za očuvanjem bh. građanskih vrijednosti i zbog toga je imao nepodijeljenu podršku kod Bošnjaka. U recentnom vremenu Bošnjaci nisu uništeni evropskim terorom i od prije 145 godina nego su naprotiv brojno osnažili. Što su ih više pritiskali oni su više rasli. Turska, zemlja na koju se oslanjaju Bošnjaci, postala je, ekonomski snažna zemlja i pored nevjerovatnih pritisaka kojima je iuložena u posljednjih desetak godina. Politički i vojno Turska je danas regionalna sila. Izuzetno je snažna država i svakako da je ovo važna činjenica za Bosnu i Bošnjake, ali i za svijet u cjelini. Možda su se Bošnjaci malo umorili, kao i Turci, ali oni ne mogu umrijeti. Što bi rekao r. šejh Abdul-Aziz h. Baz, „oni mogu da legnu ali ne i da spavaju“. Ovdje se iščitavaju poruke nama, ali i svim ugroženim narodima. Palestinima, na primjer, „da ne gubimo nadu, a vratit ćemo svoje ponos kada popravimo svoje stanje i brinemo za stanje svoje braće“. Istina je, i sasvim je prirodno, da Bošnjaci, koji su i sami ugroženi danas, brinu za stanje u Turskoj. U drugom krugu predsjedničkih izbora, koji su bili najznačajniji u povijesti turske republike i sigurno najznačajniji danas u svijetu, pobijedio je dosadašnji šef države Recep Tayyib Erdogan. Istina je da su svi predsjedici Turske vodili uvijek računa o Bosni i Hercegovini. Zapamtio sam predsjednike Süleymana Demirela, premijera Bulenta Ecevita i Tansu Çiller, kao i niza drugih turskih političara sa kojima se susretao predsjednik Predsjedištva BiH Alija Izetbegović. Svi su oni voljeli Bosnu i Hercegovinu, a njega su doživljavali kao „oca“. Alija Izetbegović je bio u Turskoj uvažena ličnost i znam kome bi dao svoju podršku. Nisam upoznao predsjednika Turske Recepa Tayyiba Erdoğana, jer je on došao na čelu najprije turske vlade a onda i predsjednika Republike u godinama kada je Alija Izetbegović već napustio političku scenu. Ipak, od svih turskih predsjednika Erdoğan je najviše zadužio Bosnu i Hercegovinu.

Udari na Erdogana
Prema Bošnjacima Erdoğan osjeća brigu i posebnu ljubav. Ostaće zabilježen njegov hrabar potez preduzet 2022. na približavanju bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda, čime je zadobio povjerenje svih građana Bosne i Hercegovine. I pored delikatnosti trenutka Turci su makar pokušali uraditi nešto konkretno za BiH. U tome nisu uspjeli, ali Erdoğanov pokušaj bio je politički odvažan i mnogo iskreniji od evropskih, koji su BiH ohrabrivali na njenom evropskom putu dok su joj u isto vrijeme briselski činovnici podmetali nogu. Ne treba zaboraviti šta je sve Erdogan uradio za Tursku od početka svog mandata, najprije premijera, a potom predsjednika Republike. Prije toga treba reći da je Turska doživjela veliku ekonomsku krizu prije 2001. godine. Zbog čitalačke publike uprostit ću stvar. Banke u Turskoj su bile ispražnjene, što je proizvelo velike nevolje. Dolaskom Erdoğana na čelo vlade 2003. mnogo što-šta se popravilo. Vojska, kao konzervativni dio društva i sila iznad njega, vraćena je u legalne institucije sistema. Ovaj veoma odvažan manevar zauzdavanja vojske doveo je do njene pobune polovinom jula 2016. godine. Prisustvovao sam državnom udaru u Turskoj. Nasilna smjena vlasti je propala zahvaljujući cijelom narodu. Na ulice ga je izveo Recep Tayyib Erdoğan. On je spasio zemlju od daljeg potonuća. Za njegov slom otvoreno je navijao Zapad. Erdoğan se suočio se sa pokretom Muhameda Fetullah Gülen-a, turskog propovjednika i bivšeg imama, koji je stajao iza pokušaja državnog udara. Gülen je htio biti političar kroz pokret Hizmet, što na turskom znači „služba”. Sada se zbog prostora neću upuštati u njegovo tumačenje i „zalaganje“ za međuvjerski dijalog među Narodima Knjige, za višepartijsku demokratiju niti za njegovu priču o ekumenskom dijalogu sa Vatikanom i nekim jevrejskim organizacijama. U svakom slučaju, Gülenu nije nedostajala podrška Zapada. Propast vojnog udara turska ekonomija je teško platila. O tome najbolje svjedoči svakodnevni pad lire. I pored toga, Turci su nastavili tešku ekonomsku i političku borbu sa nadmoćnim naprijateljem. Turci su odgovarali novim velikim infrastrukturnim objektima, kao "Canakkale 1915", ali i džamijama. Erdoagana su optužili za povratak islamizmu i velikoturskoj tradiciji. On je hrabro odbacio ultimatum NATO-a i SAD, koje su se protivile turskoj nabavci ruskog vojnog sistema S-400. On je poručio da Turska ne bi ni morala kupovati te sisteme da su joj Amerikanci, ne dali nego prodali odbrambeni sistem Patriot. U ratu između Rusije i Ukrajini zauzeo je posredničku poziciju i postavlja se pitanje kakvu bi drugačije i mogao kada se nalazi skoro u zoni sukoba. Zahvaljući tome izbjegnuta je humanitarna katastrofa. Uz posredovanje Turske postignut je sporazumu između dvije zaraćene zemlje koji je omogućio Ukrajini – jednoj od ključnih svjetskih žitnica – isporuku hrane i đubrivo iz svoje tri crnomorske luke. Erdoğan je bio čvrsto uz narod Palestine u trenucima kada su ga napuštale i neke arapske zemlje. Vratio je muslimanima poljuljano dostojanstvo i zbog toga je danas na udaru Zapadnih kritika. Očigledno Zapad se odlučio bio za bosanski scenario pravljenja opozicionog saveza partija protiv „islamističke vlasti“, kako oni „tumače“ Erdoğana. Ta podvala je u Turskoj pročitana.

I još nešto. Kada je Erdoğan došao na vlast turski budžet je bio pokraden i prezadužen sa 291 milijardom američkih dolara. Ranija predsjednica vlade Tansu Çiller, koju sam upoznao devedesetih godina prošlog vijeka, a posebno kada je dolazila da dade podršku predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću na bh. izborima, napisala je da danas ti isti „bez imalo stida govore kako će suditi Erdoganu“ i pita se „zašto će mu suditi“. Bilo kako bilo, pobijedio je Recep Tayyib Erdoğan, čime je svakom Bošnjaku pao težak kamen sa srca.

( Autor je bio savjetnik predsjednika BiH Alije Iztebegovića)