Feljton uz 9. maj - Dan pobjede nad fašizmom

Od danas 9. maja, koji se u svijetu obilježava kao Dan pobjede, redakcija Bošnjaci.net počinje objavljivanje feljtona o usponu i padu nacizma. U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je neprimjetno prošao „jubilej“ mračne ideologije – 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP). U Berlinu je 30. januara 1933. nacizam stupio demokratskim putem na političku scenu, sa koje će biti nemilosrdno „izbrisan“ 1945. godine. Hitler i nacisti su završili u blatu historije 8 / 9. maja 1945. kada je general Wilhelm Keitel potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitletrovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Za 12 godina koliko su nacisti bili na vlasti na nišanu te mračne ideologije i fašističke države koju su stvorili, našli su se cijeli narodi. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našli i druge etničke, vjerske i političke skupine. Među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koje su nacisti smatrali manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici – komunisti, socijaldemokrati, disidenti, ratni zarobljenici, homoseksualci, Jehovini svjedoci i mentalno i fizički onesposobljeni – napisao je akademik dr. Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Hitlera, Musolininija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nürnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nacizam / fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. U svijetu se danas pomaljaju ostaci poraženih snaga uz, čini se, nedovoljne reakcije država pobjednica. Poljednji srpski genocid u Srebrenici nad Bošnjacima BiH u kome je za pet dana ubijeno blizu 9000 muškaraca i dječaka, o tome svjedoči bez ostatka.

NACIZAM U BUĐENJU (1)
Nacionalsocijalistička radnička partija Njemačke došla je na vlast po demokratskoj proceduri 30. januara 1933., prije tačno 90 godina. Bio je to kraj Vajmarske Republike (Weimarer Republik) i lagani početak nacističkog pohoda na vlast, ne samo u Njemačkoj već i na cijeli svijet. Od 1933. godine sve do sloma nacizma u maju 1945. godine Nacionalsocijalistička radnička stranka (NSDAP) bila je jedina dozvoljena politička organizacija u Njemačkoj poslije 1933. godine, koja je sa razvojem rata i okupacijom pojedinih evropskih zemlja formirale slične nacističko/fašističke partije na tlu starog kontinenta. Razvoj nacizma u Njemačkoj pratimo od vremena njenog rađanja dvadesetih godina prošlog vijeka kada je u Njemačkoj, tačnije u Münchenu, pokušan Pivnički puč nacista u novembru 1923. koji se završio porazno za njih. Kao hidra, ova partija se obnovila. Žilavošću je opstala, nije se dala uništiti već je uporno nastojala ne samo opstati nego se razviti do neslućenih visina. Ali, pad je nakon toga bio katastrofalno težak u kojem niko od vođa Trećeg Rajha nije preživio, a oni koji su ostali živi platili su ovozemaljsku kaznu u Nürnbergu. Sada se postavlja pitanje šta je, ustvari, nacionalsocijalizam?

U najkraćem može se reći da je nacionalsocijalizam pokret koji ima sličnosti sa italijanskim fašizmom. Ovaj pokret ima temelje u ideologiji Njemačke socijalističke radničke partije i političkom savezu dijela buržoazije i lumpenproletarijata u borbi protiv socijalizma i demokratije. Njemačka je nakon I svejetskog rata preživljavala tešku ekonomsko-socijalnu krizu. Zemlja je bila opterećena ratnim reparacijama, morala je plaćati velike dugove zemljama pobjednicama. Prije toga carska Njemačka je tražila preraspodjelu kolonijalnog carstva koje je uglavnom bilo rukama Engleske i Francuske. Ona je u predvečerje Prvog svjetskog rata bila lišena kolonijalnih posjeda ili ih je imala vrlo malo. Na kraju rata izgubila je i ono malo kolonija. Poslije rata razvile su se radničke lijeve tenedencije, što je izazivalo veliku reakciju finansijske buržoazije. Čovječanstvo su nacisti podijelili na više i niže rase. Nordijci, arijevska viša rasa, bili su Nijemci, koji su imali „izvanredne“ sposobnosti. Smatrali su se dakle superiornom rasom. Zbog toga je njihov „zadatak“ bio da vode svijet. U isto vrijeme Jevreje su u početku bagatelisali. Smatrali su ne samo teretom društva nego su za njih govorili da dobro iskorištavaju druge ljude. U osnovi Jevreji su bili „razaratelji“ pa ih je zbog toga trebalo uništiti, smatrali su ideolozi partije. To je zapravo osnova antisemitizma. Cigane (kako su nazivali Rome) i Slovene su smatrali nesposobnim za stvaralaštvo pa ih je iz tog razloga trebalo koristiti kao radnu snagu.

Nijemci kao superioran narod
Rasne zakone je osmišljavao Alfred Rosenberg, koji je svoje stavove temeljio na djelima anglo-njemačkog pisca Houston Stewart Chamberlain, koji se isticao po svojim antisemitskim i rasističkim djelima. Nacisti su osjećali strahopoštovanje prema njegovim stavovima o superiornosti njemačkog naroda. Njegove ideje o rasnoj „čistoći“ uticale su na Hitlera. Chamberlain je bio jedna od najutjecajnijih ličnosti u evoluciji modernog antisemitizma, a njegovo djelo Temelji devetnaestog stoljeća postalo je izvorištem nacional-socijalističke ideologije. Houston Stewart Chamberlain je razvio svoju teoriju o nadmoći "plavokosih, nordijaca". Oni su rođeni da vode čovječanstva. Oni su odgovorni za sve što je vrijedno u civilizaciji, dok su sve regresivne tendencije proizašle iz rasne mješavine. Prema njemu, Jevreji su rasa mješanaca, nesposobna za kreativnu aktivnost i suštinski nereligiozna, čije postojanje je zločin protiv čovječnosti. Chamberlainovo mišljenje je da su sve važne ličnosti u ranoj jevrejskoj historiji, kao što su kralj David, proroci i Isus, bili germanskog porijekla.

Nacisti su imali su loše mišljenje i o parlamentarnoj demokratiji. Namjeravali su da uspostave čvrstu, jaku vlast, a o svemu je trebalo da odlučuje Führer. Čvrsta vlast je bila ideal nacista. Viđenje stvari iznio je u svojoj knjizi Mein Kampf (Moja borba) Adolf Hitler, u kojoj su izložena politička i svakako ideološka gledišta, koja su docnije postala načela i principi nacističke ideologije koja je u osnovi tražila veći "životni prostor" (lebensraum), a njega je namjeravala osvojiti na istoku Evrope. Šta je još važno za nacionalsocijalistički pokret? Nacisti su odbacivali Versailleski mirovni ugovor stalno najavljujući vladavinu Njemačke ako ne cijelim svijetom, ono Evropom. Za teško stanje u Njemačkoj oni su okrivili Jevreje (Židove) i boljševike (komuniste) odnosno ljevičare, dakle i socijaldemokrate.
(Sutra: Ustoličenje nacističke ideologije)