Kolumne
OD GIGANATA, SA KRIMINALCIMA, DO PROPASTI FIRMI!
|
|
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 13. April 2023. 20:04:36
U slici i riječi, želim javnosti servirati istinu o našim aktuelnim kriminalcima u vlasti, koji su upravo na svome kriminalnom putu uništili naše privredne gigante, koje sam u svojoj inžinjerskoj radnoj obavezi i gradio.
Kako živimo u našoj tmurnoj svakodnevnici, sa politikantiman i papcima u parlamentarnom i drugim društveno političkim zbivanjima, sa lažnim diplomama, sa histerijom i međusobnom mržnjom, upravo se i zaboravlja na ove naše privredne gigante, koji su bili garancija i uzdanica naše veoma uspješne ekonomije i zajedničke dodtojne egzistencije.
Kao stručnjak u oblasti automatizacije brojnih tehnoloških procesa, redovno visoko obrazovani magistar tehničkih nauka, inžinjer elektrotehnike, poliglota, profesor i graditelj brojnih objekata i fabrika na teritoriji cijele Juge, mnogo toga lijepog i korisnog bih mogao ispisati za naše mlađe generacije.
Svakako i dva velika, izuzetna i značajna industrijska kompleksa u našoj domovini, bili su Aluminij ili aluminijski kompleks u Mostaru i Rudnik i Termoelektrana u Gacku.
U našem znanom i opisanom agresorskom periodu, na našu domovinu, gradove Mostar i Gacko, te na firme i njihovu uzurpaciju, u postdejtonskom periodu, pojavili su se i naši ubitačni nacionalisti, diktatori i diskriminatori, sa melodijama gusala iz Laktaša i Miloradom Dodikom, te orguljaš iz Mostara Dragan Čović.
Ovi nacionalistički elementi, sa svojim torovima i brojnim kadrovskim nacionalistima u vlasti iz stranačkih okvira HDZ-a i SNSD-a, nastavili su realizaciju u mirnodobskom periodu, nedovršenog scenarija mentora Tuđmana i Miloševića, sa uzurpacijom, diskriminacijom i sospstvenim upravljanjem poslovanja ovih firmi.
U svemu tome, intezivno u kontinuitetu su im bili na usluzi koalicioni partneri „ulizice“ u Bošnjaka, tzv. „grobari“ kriminalnog puta.
Došao sam u Mostar godine 1970, kao rođeni Sarajlija, poslije završenih fabrika elektrolize bakra i nove zlatare u Rudarsko topioničarskom bazenu u Boru (istočna Srbija), na kamen temeljac Aluminija (tvornica Glinice).
Ove veoma značajne objekte za proizvodnju aluminija i električne energije, gradio sam sa velikim tehničkim iskus5tvom, željama i nastojanjima, da učinimo nešto dobro i za sopstvenu domovinu i za bolju egzistenciju njenih građana, nažalost do perioda uzurpacije od strane nacionalista sa istoka i sa zapada, kao i njihovih domaćih izroda, koji su se otpočeli „kotiti“ i bogatiti na raćun svojih građana i državnoga materijalnog dobra.
Svakoga od njih, danas mislim da znaju i da su za njih čula i djeca iz vrtića, polazeći od „grobara“ do velikih šefofa i diktatore nacionalista u HDZ-u i SNSD-u, sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.
Njihove velelepne vile, u mostarskim Barama na izmjenjenom slivu rijeke Radobolje i na Dedinju, rezultat su njihovog kriminalnog i lopovskog pljačkaškog djelovanja, po onoj Rojsovoj uzrečici: „Ko je šta jamio, jamio je“!
Da, ovi su ti u vlasti, perjanica i sljedbenici svojih mentora u stvaranju genocidnih i zločinačkih tvorevina, Republike Srpske i Herceg Bosne, od Tuđmana i Miloševića do brojnih sljedbenika sa Radovanom, Bobetkom i ostalim istomišljenicima i nacionalistima.
Ko je i mogao sanjati, da ću kao stručnjak svoga poziva i intelektualnog kapaciteta i graditi ove objekte, za neke buduće kriminalce, švercere, diskriminatore i lopove, koji će uzuurpirati sva ta dobra u sospstvenu korist, nikada se i ne bih prihvatio ovoga posla.
Dok je akademik Dragan „harčioy“ i još uvijek „harči“ po Mostaru i Hercegovini, dotle je njegov „brat blizanac“ kao rušitelji jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, guslar Milorad Dodik u crno zavio sve njegove Gačane, a dobre i vrijedne Bošnjake su protjerali, ugasio im je svaku nadu u izgradnji druge faze Termoelektrane od 600 MW, koja bi bila i uzdanica egzistencije svih građana i Gacka i okoline.
Raskinuo mje već potpisani ugovor sa firmom ČEZ, ali je ipak na kriminalan način zadržaom nsvoju velelepnu vilu na Dedinju.
Možda se i nadati pravnoj državi BiH, u kojoj će se ovaj kriminal rasvijetliti, a „zaslužni“ se useliti u nove kazamate Vojkovića, Zenice ili Mostara.
Dok ovaj velikosrpski diktator iz Laktaša u Beogradu ubire dolare za svoju vilu od ambasade Izraela, dotle njegov „blizanac rušitelj“ Dragan iz Mostara, ubire te dolare za HDZ, od partnera iz Izraela, za korištenjem cjelokupne infrastrukture Aluminija, posebno sa proizvodnim pogonom Livnice.
Kako živimo u našoj tmurnoj svakodnevnici, sa politikantiman i papcima u parlamentarnom i drugim društveno političkim zbivanjima, sa lažnim diplomama, sa histerijom i međusobnom mržnjom, upravo se i zaboravlja na ove naše privredne gigante, koji su bili garancija i uzdanica naše veoma uspješne ekonomije i zajedničke dodtojne egzistencije.
Kao stručnjak u oblasti automatizacije brojnih tehnoloških procesa, redovno visoko obrazovani magistar tehničkih nauka, inžinjer elektrotehnike, poliglota, profesor i graditelj brojnih objekata i fabrika na teritoriji cijele Juge, mnogo toga lijepog i korisnog bih mogao ispisati za naše mlađe generacije.
Svakako i dva velika, izuzetna i značajna industrijska kompleksa u našoj domovini, bili su Aluminij ili aluminijski kompleks u Mostaru i Rudnik i Termoelektrana u Gacku.
U našem znanom i opisanom agresorskom periodu, na našu domovinu, gradove Mostar i Gacko, te na firme i njihovu uzurpaciju, u postdejtonskom periodu, pojavili su se i naši ubitačni nacionalisti, diktatori i diskriminatori, sa melodijama gusala iz Laktaša i Miloradom Dodikom, te orguljaš iz Mostara Dragan Čović.
Ovi nacionalistički elementi, sa svojim torovima i brojnim kadrovskim nacionalistima u vlasti iz stranačkih okvira HDZ-a i SNSD-a, nastavili su realizaciju u mirnodobskom periodu, nedovršenog scenarija mentora Tuđmana i Miloševića, sa uzurpacijom, diskriminacijom i sospstvenim upravljanjem poslovanja ovih firmi.
U svemu tome, intezivno u kontinuitetu su im bili na usluzi koalicioni partneri „ulizice“ u Bošnjaka, tzv. „grobari“ kriminalnog puta.
Došao sam u Mostar godine 1970, kao rođeni Sarajlija, poslije završenih fabrika elektrolize bakra i nove zlatare u Rudarsko topioničarskom bazenu u Boru (istočna Srbija), na kamen temeljac Aluminija (tvornica Glinice).
Ove veoma značajne objekte za proizvodnju aluminija i električne energije, gradio sam sa velikim tehničkim iskus5tvom, željama i nastojanjima, da učinimo nešto dobro i za sopstvenu domovinu i za bolju egzistenciju njenih građana, nažalost do perioda uzurpacije od strane nacionalista sa istoka i sa zapada, kao i njihovih domaćih izroda, koji su se otpočeli „kotiti“ i bogatiti na raćun svojih građana i državnoga materijalnog dobra.
Svakoga od njih, danas mislim da znaju i da su za njih čula i djeca iz vrtića, polazeći od „grobara“ do velikih šefofa i diktatore nacionalista u HDZ-u i SNSD-u, sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.
Njihove velelepne vile, u mostarskim Barama na izmjenjenom slivu rijeke Radobolje i na Dedinju, rezultat su njihovog kriminalnog i lopovskog pljačkaškog djelovanja, po onoj Rojsovoj uzrečici: „Ko je šta jamio, jamio je“!
 |
Da, ovi su ti u vlasti, perjanica i sljedbenici svojih mentora u stvaranju genocidnih i zločinačkih tvorevina, Republike Srpske i Herceg Bosne, od Tuđmana i Miloševića do brojnih sljedbenika sa Radovanom, Bobetkom i ostalim istomišljenicima i nacionalistima.
 |
Ko je i mogao sanjati, da ću kao stručnjak svoga poziva i intelektualnog kapaciteta i graditi ove objekte, za neke buduće kriminalce, švercere, diskriminatore i lopove, koji će uzuurpirati sva ta dobra u sospstvenu korist, nikada se i ne bih prihvatio ovoga posla.
 |
Dok je akademik Dragan „harčioy“ i još uvijek „harči“ po Mostaru i Hercegovini, dotle je njegov „brat blizanac“ kao rušitelji jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, guslar Milorad Dodik u crno zavio sve njegove Gačane, a dobre i vrijedne Bošnjake su protjerali, ugasio im je svaku nadu u izgradnji druge faze Termoelektrane od 600 MW, koja bi bila i uzdanica egzistencije svih građana i Gacka i okoline.
Raskinuo mje već potpisani ugovor sa firmom ČEZ, ali je ipak na kriminalan način zadržaom nsvoju velelepnu vilu na Dedinju.
Možda se i nadati pravnoj državi BiH, u kojoj će se ovaj kriminal rasvijetliti, a „zaslužni“ se useliti u nove kazamate Vojkovića, Zenice ili Mostara.
Dok ovaj velikosrpski diktator iz Laktaša u Beogradu ubire dolare za svoju vilu od ambasade Izraela, dotle njegov „blizanac rušitelj“ Dragan iz Mostara, ubire te dolare za HDZ, od partnera iz Izraela, za korištenjem cjelokupne infrastrukture Aluminija, posebno sa proizvodnim pogonom Livnice.
