Da li su stranke sakupljene oko SDP-e nakon Dodikovih jučerešnjih izjava o spremnosti za secesiju RS-e počele shvatati s kim su se spanđali, u težnji da im Čović i Dodik dadnu dio vlasti?

Dodikove otvorene prijetnje secesijom i poziv Hrvatima da mu se pridruže ne mogu se drugačije okarakterisati, nego kao pokušaj državnog udara. U svakoj drugoj državi bio bi automatski stavljen iza rešetaka.

Dominacija Srbije i Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom
Dejtonskim sporazumom uspostavljen je mehanizam koji Srbiji i Hrvatskoj (susjedima koji su 90-ih izvršili agresiju na BiH) omogućuje stalni nadzor nad svim zbivanjima u BiH, a preko nacionalnih stranaka (SNSD-a i HDZ-e) i punu dominacija nad političkim i društvenim zbivanjima. To se posebno posljedično osjeća zadnjih 15 godina, od kada su se protiv BiH urotile HDZ-a predvođena Draganom Čovićem i SNSD-a, predvođen Miloradom Dodikom, aktivno podržani od Hrvatske, Srbije i dijela EU.

Država BiH je već 30 godina obučena u Dejtonsku luđačku košulju, zarobljena nacionalističkim strankama i ograđena nezasitim pohlepnim komšijama. Srbija i Hrvatska svih postdejtonskih godina upravljaju ključnim političkim i privrednim procesima koji se odvijaju u BiH, potkradaju državne resurse i usmjeravaju ih prema svojim interesima. Vladaju zemljom i nebom Bosne i Hercegovine. Ako su SAD zaista prijatelj BiH, a to su pokazale u mnogo slučajeva, krajnje je vrijeme da pokrenu proceduru za izmjenu Dejtonskih rješenja, koja su se pokazala kontraproduktivnim.

HDZ i SNSD drže sve poluge vlasti
Nakon općih izbora provedenih 2. oktobra 2022.g. i podrške koju im je izmjenama Izbornog zakona pružio Međunarodni predstavnik Schmidt, HDZ-a i SNSD-a su dobili priliku ne samo da potisnu na periferiju bošnjačku SDA, već i postanu dominantna vlast na federalnom i državnom nivou. Čović drži sve poluge vlasti u FBiH, mada još nije dovršena njena konstitucija, a Dodik je dominantan i neprikosnoven u Rs. Po logici vlastodršca za partnera u vlasti odabrali su šarenu Trojku transformisanu u Osmorku, predvođenu bolesnim karijeristima Elmedinom Konakovićem i Nerminom Nikšićem, a u njihovoj sjeni i Edinom Forto, za koje su pouzdano znali da njihovi stranački lideri nestrpljivo očekuju svoj dio vlasti, da će biti poslušni i da poslušničko savezništvo neće uslovljavati ni sa čim, osim pozicijama u vlasti koje su im obećali u naknadu za podaništvo i izdaju. Na toj osnovi stvorena je antidržavna izdajnička osnova, najveća nakon izdaje Fikreta Abdića iz 90-tih godina prošlog vijeka.Težnja da sjedne na tron države Fikreta je dovela u Sarajevo, a Trojka proširena na Osmorku nakon 30 godina zaputila se u pohode u Mostar da ljube skute Čoviću i Laktaše da grle i tapšu po ramenu Dodu… Zaboravljajući pri tom da ruka pružena neprijatelju počinje da se suši prije nego osjeti stisak… Tako su se na tragu podaništva i izdaje našli upravo oni za koje se nakratko povjerovalo da će ispraviti greške koje je u proteklom periodu pravila bošnjačka SDA, narodu vratiti povjerenje i zemlju makar malo pomjeriti ka građanskoj. Umjesto toga dozvolili su da glas jednog Hrvata vrijedi koliko pet Bošnjačkih. Time je Osmorka došla u priliku da dovrši ono što Fikretu nije uspjelo prije 30 godina.

Bošnjaci potisnuti na margine
Na posljednjim opštim izborima, provedenim u BiH 2. oktobra 2022.g., začinjenim namještenim tenderima Međunarodnog predstavnika Schmidta dodatnom dozom blokada i podjela, koje pogoduju bh neprijateljima, srpski i hrvatski secesionisti Dodik i Čović uz podršku SDP-e i njenih satelita izbacili su iz vlasti najveću bošnjačku stranku SDA i probosansku DF (koje su na izborima osvojile neuporedivo najviše glasova) i prigrabili svu vlast na državnom i federalnom nivou. Zapelo im na završnoj etapi pri formiranju Federacije, pa se ne libe kršiti Ustav samo da ostvare postavljeni cilj. A cilj im je podijeliti i rasturiti državu. I to im tolerišu Schmidt i dio MZ-e, jer žele Bošnjake vidjeti na koljenima. Optužbe protiv SDA, ma koliko bile opravdane, ne mogu se svoditi samo na SDA, koja je samo participrala u vlasti koju i danas drže Srbija i Hrvatska preko svojih ekspozitura, uz podršku uticajnih zemalja MZ-e.



Zablude Osmorke
Osmorka je kao lug u oči glasačima bacila neke “programske osnove” uz zavjet dokazanim neprijateljima zemlje da će sva sporna pitanja, od suštinskog značaja za opstanak i dalji put Bosne i Hercegovine, za koja nema suglasnosti, ostati pod tepihom, neće se spominjati niti stavljati na dnevni red. A to im se počelo razbijati o glavu već pri prvim koracima zajedničkog hoda sa neprijateljima države, a događat će se učestalo, mnogo bolnije i posljedičnije, dok god traje to bolesno savezništvo.

Stiče se dojam da je Trojka spremna popustiti u svemu i preći preko svega samo da se dograbe vlasti i njeni lideri sjednu u svoje fotelje. Nikšić se nije libio ni pod zastavom Herceg- Bosne sa Čovićem potpisati Sporazum, koji ne sadrži ništa od ključnih stvari za BiH državu…, i dati saglasnost na izbor ministara od kojih su mnogi sa crnih lista i kriminalnog milijea i podržati izbor Karadžićevog zaštitnika Marina Vukoju (kadar HDZ) za sudiju Ustavnog suda BiH.

Da bi pokazao svoju vazalsku poslušnost i stekao podršku svojih novih suradnika, novopečeni Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković nije ni zagrijao fotelju, a već je poletio u zagrljaj komšiluku sa podaničkim obećanjima, zaboravljajući da su to 90-tih bili agresori na BiH, koji ni za jotu nisu odustali od svojih ratnih ciljeva.

Od Bošnjaka se traži da sve zaborave
Po modelu vlasti u kojoj Čović i Dodik drže sve konce u rukama, a koji bezuslovno podržava Osmorka, od Bošnjaka se traži i očekuje da se i dalje kriju pod pseudonimima i drugim imenima, šute o svemu što se dogodilo 90-tih i izvinjavaju za zločine koje su nad njima počinjeni… Zločinci i zločini počinjeni nad Bošnjacima od 1992-1995. prepuštaju se zaboravu, a sve veći broj onih koji su Bosnu branili i odbranili trune i umire u evropskim zatvorima i zatvorima Srbije, jer su se usudili suprostaviti agresiji.

I dok se na sjelima i mitinzima širom etnički očišćene Rs pjeva “Spremte se spremte četnici” i na stadionima kliče osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, a širom Beograda i Rs rade i obnavljaju njegovi murali, budući premijer FBiH Nermin Nikšić i ministri Hurtić, Konaković, Forto… okreću glavu, uvlače vrat i prave se da ne vide što svi vide i ne čuju što svi čuju. Prepustimo njima da odgovore na pitanje da li je to kada cijeli stadion na utakmici “Rudar - Borac” aplaudira zločincu Mladiću i šalje poruke mržnje… pojedinačna, grupna ili kolektivna odgovornost ?...

Dodikovo antidržavno djelovanje
Dodik iz dana u dan nastavlja negiranjem genocida (bez reakcije iz OHR i Tužilaštva), vrijeđanjem i blaćenjem Bošnjaka, provocira i napada, ruši ustavno uređenje i otvoreno nastavlja sa pripremama za otcjepljenje, pregovara sa državama koje će ih priznati kad se izdvoje, a oni (kao da se ništa ne događa) s njim dogovaraju upravljanje državom i projekte po njihovom izboru…Važno im je da svakog mjeseca na račun uredno sjedne ministarska plata, deset puta veća od one koju za svoj rad prima sirotinja raja.

Ne smeta im saradnja sa Bradarom, kojoj je idol Dario Kordić, a koju je Čolić ustoličio prije nego je iko za nju podigao ruku. Prebrzo su zaboravili ili nisu ni vidjeli bijes (sa kojim će se još mnogo puta susresti) u njenim očima, kada se uplašila da bi joj obećana vlast mogla izmaknuti.

Nije ih previše zabrinuo linč na kozaračkog imama Amira Mahića, ni napad na bošnjačke povratnike u Višegrad, jer to su uobičajene pojave u Rs, koje će kao i sve ranije uskoro biti zaboravljene, mada ostavljaju trajne posljedice. I ko su još, nakon toga, ti hrabri bošnjački povratnici koje će zavičajna ljubav navesti da sve što su nakon progona stvorili ostave, stave glavu u torbu, krenu na put povratka i iz pepela podižu ono što bi im već sutra moglo završiti u plamenu ili postati plijen onih istih, koji su im 90-tih razorili i uzeli sve što su imali?

Dodik prijeti izdvajanjem Rs, ako mu neko dirne u imovinu koju je oteo i koju otima od države. Uprkos presudi Ustavnog suda vlada Rs rastura nepokretnu državnu imovinu, knjiži je i prenosi u vlasništvo krajnjim korisnicima, iako je imovina pod zabranom raspolaganja… Zvaničnici Rs prkosno ističu da je državna imovina već uknjižena u katastarske knjige Rs.

Već dugo se pitamo gdje su i šta rade odgovorni nadležni državni organi? Zar nije bilo vrijeme preduzeti mjere da se zaustavi pljačka i spriječi otimačina, ili će se reagirati tek onda kada to postane kasno i izlišno? Zar nije bila obaveza Tužilaštva da procesira Dodika i državnog Pravobranilaštva da od prvog slučaja uzurpacije, još prije 10 godina, stane u zaštitu države i obavijesti javnost o preduzetim mjerama?

Trojki ne smeta, pa nas ubjeđuju da to prihvatimo, da niko od nas ne smije spominjati svoja i naša stradanja, počinjeni genocid i njegovo negiranje, uništenu i otetu imovinu, i da nam bude normalno i prihvatljivo da već preko pet godina Streljački savez Rs vodi osuđeni ratni zločinac Ljubomir Birovčanin ?...Da li treba da se pomirimo s tim da Bošnjaci i dalje budu glineni golubovi na njihovim treninzima?

Pakt sa đavolom
Pod izgovorom da nas vode u bolju budućnost Osmorka je sklopila pakt sa đavolom, pala mu u zagrljaj, samo da dobiju podaničke fotelje, gubeći iz vida da time zemlju puštaju niz vodu, verifikuju rezultate agresije po kojima je sve što je bilo samo naše ili naše i njihovo zajedničko, da je to sada samo njihovo, a to znači gradovi i sela, polja, šume, jezera i rijeke, svi resursi na zemlji i u njoj…

Sile nas da još jednom, deseti jedanesti put, prihvatimo i zaboravimo kuće i nastambe koje smo za svoje familije gradili, preduzeća i ustanove u kojima smo radili i prihvatimo...da to nije više ni naše ni zajedničko, već je samo njihovo…

Sve po planu Beograda i Zagreba
A sve to, uz podršku dijela MZ-e, u detalje su isplanirali Beograd i Zagreb. I do sada im je sve po planu…Što nisu ostvarili agresijom 90-tih, ostvaruje se u uslovima prividnog Dejtonskog mira. I misle da nisu daleko od cilja…

Osmorka je predala u ruke najvećih neprijatelja ne samo državu, već sve nas u njoj i sve nas van nje…Svi Dodikovi i Čovićevi izabranici već su zauzeli svoje pozicije i primili prvu mjesečnu platu, za koju rudari rade skoro godinu dana.

Otuđena i diplomatska mreža
Šta je preduzeo novopečeni Ministar vanjskih poslova Konaković protiv 18 ambasadora koji su odbili njegovu naredbu za obilježavanje 1. Maja Dana nezavisnosti BiH ? Da li i to ostaje u domenu pitanja koja će se ostvaljati po strani i držati pod tepihom, jer za njih nema niti će biti suglasnosti?...

Šta mogu očekivati građani BiH, šta država, kad dvije trećine vlasti u njoj drže njeni javno deklarisani neprijatelji, kad dvije trećine diplomatske mreže koja je predstavlja u svijetu protiv nje radi i lobira?

RS je još uvijek logor za povratnike
Svijet treba da zna da je Republika srpska najveći logor za bošnjačke povratnike u Evropi, da žive u uslovima apartheida. Nemaju sigurnosti ni ekonomske egzistencije. U svakom gradu Rs je dozvoljeno vrijeđati Bošnjake, prijetiti im, uzurpirati i otimati njihovu imovinu. Ograđeni su entitetskom žicom, 24 sata pod paskom policije.

Svi koji žele više istinitih saznanja o zbivanjima 92-95 treba da pogledaju izjavu Zorana Vuletića od 22.2.2022.g u emisiji “Crveni karton” u kojoj se govori o bombardovanju Dubrovnika, Vukovara, govori o Sarajevu, Srebrenici, stradanjima nevinih i pravim razlozima bombardovanja Srbije…

Potrebno je instituciono djelovanje umjesto deklarativnog izjašnjavanja
Građanima BiH je puna kapa deklarativnih izjava koje povodom raznih opasnih događaja sa štetnim posljedicama daju Međunarodni predstavnik, OHR i predstavnici stranih ambasada, a ne čine ništa da se događaji spriječe i sankcionišu.

Deklarativne izjave i saopštenja koje preko medija daju domaći političari su toliko isplakana, da nam se od njih muči. Od njih očekujemo i tražimo da se obraćaju institucijama države, da traže odgovornost onih koji ih vode, a kada ne izvršavaju svoju dužnost da preduzimaju potrebne mjere. Tako treba da postupaju i građani individualno i udruženo. Podrška građana aktivnim političarima, koji se zalažu za državu, je od presudne važnosti. Mora biti stalna, vidljiva, pravovremena i prepoznatljiva. OHR, Međunarodnog predstavnika i druge predstavnike MZ-e treba svakodnevno pritiskati opravdanim zahtjevima, a ako ne bude odgovora onda moramo svi na ulice. Svi u BiH i svi u dijaspori. Dijaspora se mora udruženo i usmjerenije oglašavati na jezicima država u kojima borave i tražiti njihovu podršku.

Već 30 godina od kada je okončana agresija i uspostavljena Dejtonska BiH država i građani trpe konstantne udare u zemlji i izvana, a to se zadnjih godina događa na dnevnom nivou. Osim nekoliko uglavnom neuspješnih protesta, bez dovoljno kritične mase prisutnih, odgovori su slabi, neuvjerljivi, već treći dan zaboravljeni, što uduženim neprijateljima omogućuje da načine korak više.

Dodik se ne zaustavlja
Dodik se ne zaustavlja. U izjavi datoj jučer za beogradsku Politiku najavio je secesiju Rs i raspad BiH, ako se usude dirnuti u imovinu koju je oteo i koju otima od države, i pozvao Hrvate da zajedno napuste Bosnu i Hercegovinu. A čija je zemlja - toga je država. Njegova izjava je direktna prijetnja i udar na BiH. Za takvo djelovanje ne treba istraga. Odmah lisice na ruke. Mlako i retorički odgovorio mu je njegov saradnik predsjednik SDP-e Nermin Nikšić i još neki. OHR i Međunarodni predstavnik mučki šute. U nastojanju da sruši državu BiH i izdvoji Rs, Dodik gubi iz vida da svi u svijetu znaju da je Republika srpska genocidna tvorevina, nastala na progonu Bošnjaka i zločinima počinjenim nad Bošnjacima i Hrvatima i da takvu tvorevinu, u kojoj je više masovnih grobnica nego bilo gdje u svijetu, iz kojih se još uvijek vade i identifikuju tijela Bošnjaka, neće niko priznati. Iako su duboko zagazili u izdaju, stranke Trojke/ Osmorke ovim su dobile priliku da uvjerljivije nego ikad do sada uvide i shvate da se sa dokazanim neprijateljima države ne može praviti vlast.

Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju! A Nikšiću, Konakoviću, Forti …razbijaju se od prvog dana od kada su se spišali s Dodikom i Draganu Čoviću predali ključeve od glavne ulazne kapije u Bosnu i Hercegovinu.

“Bože, daj nam snage i sabura i pameti do kabura”.