Svaki životni ciklus je sastavljen od uspona i padova. Svaku živuću jedinku/skupinu prožima taj prirodni Božiji zakon. Suština je u spoznaji zakonitosti i kontinuiranom učenju. Suludo je idealizirati život. Svaka muka/iskušnja u trenutku svog nastupa, na životnoj pozornici jedinke/skupine, izgleda njoj najvećom mogućom. Na primjer, iskušnja bosanke zajednice koju glupi i bezobrazni političari generišu, trenutno se doima bezizlaznom. Međutim kada se sagleda trenutna iskušnja dijela zajednice u Turskoj ili u Ukrajini, onda se spozna da uvijek ima većih/gorih iskušenja. Gravitacija je po opisu svog zadatka, da vuče prema dolje, iskušnja svakom usponu. Prirodni zadatak gravitacije je da konstantno sve stvoreno na zemlji vuče u ponizni položaj. Izgleda da je i težnja za usponom isto tako prirodni Božiji zakon koji vlada unutar jedinke/skupine. Kako pomiriti te prirodne Božije zakonitosti? Jedni su pronašli rješenje u načinu da Čovjeka proglase Bogom na Zemlji. To je rezultiralo (nad)Čovjekom, dok je Bog banaliziran oblikom figurice. Bog figurica i super Čovjek su kombinacija za ratne pohode, kolonijalizam i sve tome vezano. Drugi su pronašli rješenje tako što Nešto u čovjeku proglase Bogom. To je dovelo do banaliziranja Čovjeka i reinkarniranja Boga. Reinkarnirani Bog i banalizirani Čovjek su kombinacija za biti ratno pohođen, koloniziran i sve tome vezano. Treći u svojoj prirodi teže mirenju dvije suprotne zakonitosti (padanje/uzdizanje) a prava dostignuća tog načela tek će da vide i osjete buduće generacije.

Rizično je dotaknuti teme koje drugi mnogo bolje poznaju. Ovo pisanje je suvišno/nepotrebno kada se poredi sa znanjem mnogih učen(ij)ih. Međutim kada se sagleda intelektualna indolentnost na požar gluposti u našem društvu, onda halal bile ove kapljice. Cilj uvodnog dijela ovog teksta je ukazati na postojanje određenih/prelomnih momentuma svakog životnog ciklusa. Ovaj trenutak u bosanskoj političkoj stvarnosti, koliko god da se pripisuje samo brojkama generisanim na izborima 2022 ipak predstavlja više od toga. Bez osvrtanja na srpske i hrvatske politike u Bosni, jer su očigledna refleksija politika drugih država, ovdje se referira na zajednicu koja jeste, saosjeća i planira budućnost sa bosanskom matičnom politikom. Refleksiju stanja unutar te zajednice predstavljaju i brojke i raspodjela političkih glasova/zastupnika kakvi jesu. U bazi te zajednice, koja bi se trebala identificirti sa bosanskom matičnom politikom, su Bošnjaci koji sebe smatraju (ne)vjernicima. Teret koji ta zajednica nosi, što zbog okruženja ali i sopstvenih procesa, je ogroman. Analogno tome baza nosi najveći teret. Da bi se ova zajednica uzdigla/ispravila i u svom životnom ciklusu napravila iskorak, ona mora biti inkluzivna/solidarna prema sebi. To počinje podizanjem strukture jedne nove političke kulture i kriterija koji će rezultirati pravednijom raspodjelom vlasti i moći a u funkciji jačanja društvene baze i države. Suština je preuzeti odgovornost i postati garant svog opstanka/razvoja u odnosu na politike koje nude suprotno.

Ako se ne prihvati politički dogovor unutar ove zajednice, te isključi jedan njen značajan dio, svu odgovornost će snositi oni koji ne prihvataju pruženu ruku. Posljedica izostanka uzajamne inkluzije/solidarnosti unutar bosanske zajednice ostaviće i bosansko okruženje uskraćeno za poštovanje/dogovor. Rezultanta izostanka solidarnosti unutar bosanske zajednice će biti par bogatih političar(čić)a pojedinaca i kontinuitet depresije jednog društva. To društvo neće biti u stanju pružiti ruku drugima ako unutar sebe ne pronađe snagu zajedništva svojih posebnosti. Strateški iskorak i potreba bosanske zajednice jeste da se pomiri sa sobom i u sebi. Prepoznajući efekte i moguća dostignuća takvog iskoraka, antibosanske politike iz Beograda i Zagreba proizvode razdore i nervoze koje samo naivni političari ne vide/razumiju. Uz čast izuzecima, ali šta očekivati od političara kojima je čitav život sveden na predizborno lobiranje za sopstveni probitak (u novim/starim dresovima) i beneficije proizašle sa društvenih jasli. Društvo što generiše dob(a)ra to se i pojede. A bosansko društvo je nakon izlaska iz golgote devedesetih generisalo mnogo dobra (uz najmanje plate u Evropi!). Pri tome se uopšte nije vodilo načelom da se snaga društva reflektira u njegovoj najslabijoj jedinki. Zato imamo ovu eroziju društvenog tkiva koji svoju budućnost ne vidi u Bosni. Zanešeni luksuzom bitisanja političarom mnogi kukumaču o toj erozji, pritom malo(više) ušićare na uštrb egzistencijalnog pozicioniranja/uspravljanja zdravog dijela bosanskog društva. Dosta je ovaj narod propatio i sad je vrijeme da mu političari vrate nazad. Ako lideri političkih blokova, koji budućnost vežu za matičnu bosansku politiku, ne uspostave nove političke kriterije i novu političku kulturu dogovora u Bosni, onda snose odgovornost za trenutnu patnju. Uz to snose odgovornost za zakinuto blagostanje svih dolazećih generacija, bosanskih nomada koji će smiraj tražiti gdje vlada(ju) drugačija politička kultura i drugi/pravedniji kriteriji. Ako zacijeli tektonska pukotina baznog dijela bosanskog društva, sile gravitacije iz okruženja će brzo izgubiti na intenzitetu odnosno smanjiće im se efekti. Ako generatori tih silnica požele da imaju kontinuitet dostignuća moraće promijeniti metodologiju ili ciljeve. Prepustimo im izbor pametno.