Nije kozarački imam, lavljeg srca, hafiz Amir ef. Mahić ni izmislio ni rekao da je sveti Sava laž. Rekao je to poznati srbijanski novinar i borac za istinu protiv srpskih laži Milojko Pantić: - Vuk Karadžić je laž, kao i sveti Sava, koji nije bio Srbin, već Grk.

Otvori link ovdje.

To isto tvrdi i bivši srbijanski ministar Dragan Veselinov, koji kaže: - Sveti Sava nije bio Srbin niti je bio velikosrbin, niti je ikada rekao za sebe da je patrijarh ili nadbiskup, arhiepiskop svih srpskih zemalja, nikad nije rekao da je pravoslavac. Sve ono o čemu govore ljudi koji učestvuju u izgradnji kulta "Sveti Sava" ili ga danas upotrebljavaju ili pokušavaju da ga nadograđuju. Sveti Sava u suštini nije ono što se uči u školama, on nije stvorio prosvetu, nije izgradio nijednu školu ili stvorio školski sistem, nije opismenjavao narod, nije ni svog oca Stefana Nemanju opismenio. On nije književnik, nije bio teolog. On je bio hrišćanski nacionalista… Sava nije izgradio nijednu školu niti je izgradio bilo kakav školski sistem, niti ikakvu prosvetu… Sava nije ni znao za reč prosveta. Nije znao ni za metafiziku, ni za teologiju. Sava nije stvorio škole, ni prosvetni sistem, niti je stvorio univerzitet i nikada nije bio na bilo kakvom univerzitetu i na njemu održao predavanje…



Naravno, hrišćanki ili pravoslavni Srbi imaju pravo da vjeruju u šta god hoće, ali nemaju pravo nametati drugima svoj lažni kult o Rastku Nemanjiću. A oni upravo to rade - nameću lažno svetosavlje nesrpskoj djecu, posebno bošnjačkoj, u školama manjeg bosanskog entiteta Eres. Uvjetuju im prolaznost u školi, makar bili učenici generacije, da moraju slaviti (ne)svetog Savu, kršeći njihovo ljudsko pravo na slobodu vjerske savjesti. Na taj mračni i lažni prozelitizam Bošnjaci uglavnom šute privatno i službeno ili se njihov legitimni protest protiv toga ne čuje daleko.

No, sada kada je kozarački imam, lavljega srca, Amir ef. Mahić retorički digao svoj imamski glas protiv lažnog svetosavskog kulta, kojeg se nameće našoj djeci u Eresu, srpski hrišćani su povrijeđeni, posebno najveći hrišćanin među njima Milorad Dodik, koji ne propušta priliku da vrijeđa Bošnjaka po svim osnovama od vjere, kulture, nacije do bosanske države.


Niko se nikad od Srba nije ni privatno ni službeno ogradio od Dodikovih otrovnih strijela, kojima gađa dušu i srce Bošnjaka. Niti se je Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine osjećalo prozvanim da osudi uvrjedljive izjave Milorada Dodika na račun vjere i nacije Bošnjaka, a kamoli da je zatražilo od Srpske crkve da se Dodika disciplinski procesuira. Zahtjev za disciplinski postupak zbog verbalnog delikta važi samo za Bošnjake, posebno za imame, koji imaju kuraži da kažu popu pop, a bobu bob.

Niti smo ikad čuli da se Srpska crkva i srpska politika ogradila od zločina genocida nad Bošnjacima, već naprotiv, oni svoje zločine štite i slave, časteći ulice njihovima imenima u Prijedoru i Kozarcu unatoč činjenici o masovnoj grobnici u Tomašici i drugim mjestima.

A šta je kozarački imam, lavljeg srca, Amir ef. Mahić mogao uraditi drugo već da digne svoj časni imamski glas proti flagrantnog kršenja ljudskih, posebno dječjih, prava u školama u Eresu, gdje se na očigled svih vrši brutalni lažni svetosavski prozelitizam nad bošnjačkom djecom?

To nije samo njegovo pravo, već je to Mahićeva imamska dužnost, farz, da se brine o vjeri svoga naroda, posebno o vjerskom odgoju djece u Kozarcu i Prijedoru. Dakako, njegova je i emanetska dužnost bila da digne svoj imamski glas protiv srpskog svetosavskog nasilja kako bi ublažio taj neviđeni srpsko-hrišćanski prozelitizam nad bošnjačkom djecom u Eresu.

Kozarački imam, lavljeg srca, Amir ef. Mahić je postupio prema drevnom pravilu, koje glasi: - Svoje voli, a tuđe poštujem. Ljubav prema svojoj vjeri je legitimna, kao što je i poštivanje tuđe vjere po islamu obaveza pod uvjetom da tuđin poštuje moju vjeru.

Jedno je jasno, dok god bude bude bilo imama, kao što je kozarački imam, lavljeg srca, Amir Mahić, u Bosni će biti islama i muslimana. Bit će mira, ljubavi i sloge u bosanskoj bašči, ćilimom prostrtoj.

Allahu Svemogući, osnaži nas da izdržimo sva iskušenja saburom imana i amelom islama! Amin!