Za Redakciju Bošnjaci.Net pišem već 17 godina. Iskreno, to je moj topli dom. Bošnjački i još više bosanski. Tokom dugog vremena saradnje nikada nisam primjetio da su Bošnjaci net. iznevjerili bosanskohercegovački credo. Jer, da jesu, prestao bih pisati za njih. Uostalom, uvjeravaju me imena saradnika, koji bez obzira na nacionalne korijene kojima pripadaju pišu s ljubavlju i poštovanjem o svojoj rodnoj grudi, Bosni i Hercegovini.

Poruka za Bošnjake.
Nastaviti da gradimo Bosnu i Hercegovinu i istrajavajmo na toj ideji, bez obzira na otpore koje imamo često i unutar bošnjačkih redova. To ćemo nastaviti da radimo čvrsto, jedinstveno i stameno. Posljednje zamešateljstvo visokog predstavnika (i još nekih), koji se krije iza Dejtonskog sporazuma, a u stvari razvaljuje bošnjačko jedinstvo i bh. supstancu, mora nam biti opomena da borba za državu nije završena. Još će dosta mutne vode proteći dok ne dobijemo zemlju koja neće biti tijesna ni za koga. Ne kažem za „konstitutivne“ narode već za sve ljude, a još manje se zalažem za takozvano „legitimno“ predstavljanje naroda, jer prosto ne trpim torove i ograde u koje nas uporno guraju hrvatski nacionalisti i srpski separatisti. Njihov krajnji cilj je razvaljivanje Bosne i Hercegovine. Ne dopustite da vam prodaju maglu, ni „naši“ ni „njihovi“. Ako Bošnjaci nisu radili dobro, ako su neki krali i kraduckali, a jesu, kaznimo ih, smijenimo ili uradimo s njima štagod. Ali, cijeli bošnjački narod, koji se opredijelio za BiH, ne smije se kažnjavati, jer će ova kazna prouzrokovati naš poraz. Ne želite da se ovo dogodi? Dogodit će se ukoliko ne povučemo „ručnu“. Jer „njihovi“ se nisu promijenili ni za jotu. Naprotiv. Oni (centrale u Beogradu i Zagrebu) samo koriste bošnjačku neslogu i nejedinstvo, glad za vlašću, jednom riječju našu kratku pamet. Ne učestvuj u prodaji i izdaji Bosne. Ne dopusti da budeš izmanipulisan, da ti zamazuju oči svojim pričama o vječnom trajanju jednih te istih bošnjačkih kadrova. Mijenjajmo ih, ako su krivi. Samo ne donosimo prebrze zaključke, koji nas mogu skupo koštati. Tragično je da su se bošnjački pljuvači izlegli baš iz te „muslimanske“ stranke u kojoj su dobro hajrovali i koja im je do jučer bila bogata „muza“. Sada se na nju bacaju kamenjem. Sutra, ko zna čime još ne. Zna se pozadina priče. To je pledoaje za njihovo lakše ulijetanje u ministarske fotelje i lijepe kabinete. Oni već sada znaju da će na kraju četverogodišnjeg trajanja u vlasti, kada se bude povlačila „refa, reći da nisu mogli provesti svoje programe od zadrtih srpsko-hrvatskih nacionalista i reakcionara. Onih istih koje međunarodna zajednica ne da nije kaznila nego je dobro i nagradila. Stoga se priberimo. Pobijedit ćemo, naravno, kao što smo uvijek dosada. I nakon 419 godina turske vlasti i poslije 40 ljeta austrougarskog nametanja katoličanstva i forsiranja hrvatstva... Sve isto kao i danas.

Pedeset godina nakon završetka oslobodilačkog rata živjeli smo u socijalizmu, u kojem smo „progledali“, bez obzira na sve mane sistema. U njemu smo i pored svega bili manje ravnopravni, ali u principu isti. I to nas je zadovoljavalo. Ali, ta lagodna situacije učinila nas je neotpornim i nespremnim za rat, jka koji se nismo ni pripremali. Niko nije očekivao toliku mjeru divljaštva četnika i ustaša (nikako naroda) čije je ratne zločine međunarodna zajednica bila prinuđena nazvati UZP-om. Prvima smo krivi što smo živi, a drugima što ne želimo biti njihovo kolonijalno „cvijeće“. U nametnutom ratu je očuvana BiH. To je trijumfalna pobjeda bh. ideje o građanskoj državi. Krajnji cilj velikosrba i velikohrvata bio je njena podjela, uništenje Bošnjaka i njihovo raseljavanje, pokušaj stvaranja Palestine na evropskom tlu. Još nam je pred očima slovo britanskog premijera Johna Majora upućeno Douglasu Hoggu. Njegova preporuka bila je da se „nastavi sa prevarom Wanes-Owernovog plana sve dok BiH ne prestane postojati kao važeća država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje.“ Postojala je tada unutarbošnjačka izdaja, koja je još živa.
I pored toga, nisu nas pobijedili. Niti će. Nedavno sam govorio o tome na turskim univerzitetima, na koje sam pozvan da objasnim situaciju u mojoj Bosni i Hercegovini. Znamo ko je na sceni i zbog kojih interesa, a poznate su nam i sve bošnjačke slabosti, koje nažalost stalno ponavljamo. Naš put je u jedinstvu i punoj bošnjačkoj mobilizaciji, na očuvanju cjelovite Bosne i Hercegovine. Nju nećemo dati ni po koju cijenu. Neka budu sigurni u to.