Poznati novopazarski naučnik i političar dr. Jahja Fehratović je na svom FB profilu ovih dana objavio post sljedeće sadržine:
„Za tri dana navršava se četrdeset peta obljetnica smrti Skendera Kulenovića (25. jnuar 1978. godine). Sramotno je da se, prema onom što je meni znano, na cijelom prostoru Balkana niko institucionalno nije sjetio da je obilježi na valjan i temeljit način nekim događajem posvećenim liku i djelu ovog gorostasa jugoslavenske književnosti i jednog od najglasnijih antifašista našeg prostora, a zadužio je sve – posebno Sarajevo i Beograd – gdje je, pored Mostara i rodnog Bosanskoga Petrovca, najviše boravio, i djelovao. No, internet prostor omogućava da se, makar na alternativan način, sjetimo ovog velikana i iznova uživamo u njegovoj svevremenoj poeziji i mudrosti.
Pozivam svoje prijatelje da u narednim danima na svom profilu postuju nešto iz opusa Skendera Kulenovića, te tagovao:
Dino Burdzovic
Zehnija Bulić
Saban Sarenkapic
Srđan Sekulić
Darija Žilić
Enver Muratović
Faiz Softic
Bisera Suljic-Boskailo
Asmir Kujović
Hadzem Hajdarevic
Sanjin Kodrić
Voyka Milovanovic
Alen Kalajdzija
Jasmin Hodžić
Draško Došljak
Драгомир Бурнаћ
Edin Smailovic
Miljenko Jergović
Halid Bulić
Ena Begović-Sokolija
Hodo Katal
Kemal Dzemic
Ahmed Bihorac
Naka Nikšić
Enes Nuhović“

Odmah na početku posta dr. Jahja nas sve na prostoru Balkana starateljski ukorava što se nismo „institucionalno sjetili“ da proslavimo „obljetnicu“ smrti Skendera Kulenovića. „Sramotno je to“ – sa sjetom u srcu naglašava dr. Jahja.

A mi, ne samo da se nismo „institucionalno“, nego se nismo nikako „sjetili“, gospodine Jahja. Tek to bi bila sramota i apsurd; da smo nedajbože proslavljali tog „pjesnika“.

Dr. Jahja Fehratović: O SKENDERU ZNAM ONO ŠTO SMO U ŠKOLI UČILI IZ ČITANKI. ZAR U ČITANKE SUMNJATI?

Na svoju sreću, dr. Jahja se ubrzo ogradi frazemom „prema onom što je meni znano“ i tako se spasi naše galame, jer se iz njegovog izlaganja jasno vidi da je ono što je njemu o Skenderu znano zaista skromno. I naopako.

A neznanje je teško, ne bješe li tako.

Dr. Jahja ne zna da o Skenderu Kulenoviću nije moguće pisati i govoriti kao o jednom od najglasnijih antifašista našeg prostora; upravo obratno: u svojoj zloglasnoj poemi Stojanka majka Knežopoljka Skender iz bezobzirne osvete priziva „uku sa istoka“, genocid i uništenje nesrba, „nerasta“ (krmaka, kako on nesrbe naziva), masovne grobnice i rasute kosti… potomke „nerasta“, koji će grobnice prekopavati i iz njih vaditi kosti svojih pobijenih predaka.

Dr. Jahja ne zna da su epitete „gorostas jugoslovenske književnosti“ ubogom Skenderu nalijepili fašistički nastrojeni službenici ministarstva za prosvjetu SFRJ, jer im je Stojanka došla kao naručena za pokvareni naum – njeno svrstavanje u školsku lektiru! Stojanka je tako postala udarna pesnica fašističke ideologije, poema koja nema ama baš nikakve umjetničke vrijednosti!

Dr. Jahja nije Stojanku prostudirao na osnovu svoje pameti, pa ne zna da isto važi za epitet „najglasniji antifašista našeg prostora“. Zato nas upozorava kako nas je Skender Kulenović zadužio, a mi nezahvalnici to preziremo.

Dr. Jahja će nas iskupiti grijeha što smo Skendera zaboravili, on to može i hoće: „No, internet prostor omogućava da se, makar na alternativan način, sjetimo ovog velikana i iznova uživamo u njegovoj svevremenoj poeziji i mudrosti“. Zadatak njegovih prijatelja samo je to, „da u narednim danima na svom profilu postuju nešto iz opusa Skendera Kulenovića.“ Uhar je bilo šta.

Prije nego što udovolje pozivu, njegovim prijateljima savjetujem da se upoznaju sa sadržajem pod linkom, ako se već nisu ranije.