Da li je samovolja, kako to „Dnevni avaz“ piše, ili naše gluposti?

Poštovani čitaoci, široka javnosti, prijatelji i poznanici, moji dragi Bosanci.
Pišem i živim, samo sa istinom i istinom, kako to latinska kaže: „Amare veritas est“, da istina je bolna, ali kako za koga?

Primoran sam da vam ovaj sadržaj ispišem, vama i samo vama, našoj širokoj javnosti, kako bi spoznali istinu događanja.

Kao, stari, veoma iskusni visokoobrazovani intelektualac, čovjek ili po tumačenju mnogih znanih prijatelja istinski ljudina, rođeni Sarajlija, graditelj sa izgrađenih šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi, bosansko-hercegovački i Savezni parlamentarac u mandatu 1986. -'90. godina, vijećnik Gradskog vijeća Mostara u dva saziva i njegov predsjednik / potpredsjednik u periodu 2000-'04. god. kao mostarski Sarajlija, pišem vam istinu i događanja u Mostaru.


Možda će neko od vas odmah priupitati, kakve to ima veze sa našim Željkom Komšićem? Ima itekako, samo pročitajte i upoznajte i moju sopstvenu golgotu, pa će vama biti jasno o čemu se ovdje radi.

Dakle, uslijedila je neviđena nedolična, cinična i lažna kampanja na našeg Željka, upravo od ustaško ideoloških sljedbenika i aktera iz genocidne Herceg Bosne, iz poluustaškog grada Mostara i njihove nacionalističke stranke HDZ-a sa Draganom Čovićem na čelu.

Nažalost, naši papci, ulizice i kvazi patriote ove nam tzv. „osmorke“ čineći i veliki izdajnički čin, koaliranja sa dokazanim i velikim nacionalističkim strankana, već dokazanim rušiteljima našeg sistema i naše državnosti, gazeći i sopstveno ljudsko dostojanstvo, ako su ga imali, bez srama i stida, mogu sa ustašama i četnicima, ali neće i ne mogu sa svojim rođenim narodom iz najbližega komšiluka.

Dijete sam ja sa Vratnika, kao bosanski Srbin, rastao sam i odgajao sa mojim vrlim komšijama, tadašnjim Muslimanima, o kojima bih knjige napisao u superlativu, ali nekom drugom prilikom.

Međutim, godine 1993., 09. maja u zoru, bio sam neposredni živi svjedok događaja u gradu Mostaru, kada su bojovnici iz hrvatskoga korpusa, krenuli od stana do stana, od kuće do kuće, sa izbacivanjem i progonom tih mojih mostarskih komšija Bošnjaka.

Krenuli su od gradskoga stadiona, docnije do brojnih logora duž Hercegovine, a na tzv. „Bulevaru smrti“ ostajali su i mnogi ustriljani, a mnogi sugrađani su prognani u brojne zemlje svijeta i Evrope u tzv. dijasporu.

Istina je čudna stvar, možda za vas brojne naše građane i nedokučiva iz moga rodnoga Sarajeva i moje Bosne, ali vam ja lično ovo pišem kao živi svjedok, očevidac i građanin sa doživljenom sličnom golgotom.

Prije svega, trebali bi svi pročitati u svoje vrijeme najbolji medijski nedjeljnik „Feral Tribune“ čiji su novinari među prvima došli u Mostar i ispisali istinu o mojoj golgoti, od strane ovih istih hrvatskih nacionalista i ustaša.

Iako sam kao izuzetni stručnjak svoga inžinjerskog poziva, došao u Mostar 1970. god. Na izgradnju aluminijskoga kompleksa, ipak sam jedva sačuvao živu glavu, od ovih istih od kojih sam mnogih i njihovu djecu obrazovao kao profesor na Elektrotehničkoj školi, na zapadnoj strani.

Što bi rekli naši stari, „Ako laže koza, ne lažu rogovi“ a „Feral“ je to sve lijepo opisao.

Dakle, kao izabrani vijećnik prvog Gradskog vijeća, poslije Dejtona, na listi građana „Za jedinstveni Mostar“ istina jedini sa zapadne strane Mostara, odmah sam bio predodređen da to platim ličnom glavom i da završim u gepeku jednoga Mercedesa, u sadašnjem jezeru bivšega rudnika uglja tzv. Vihovićima, o kojem se tek sada priča i piše, jer su već mnogi Srbi i Bošnjaci tamo završili.


Ovo vam sve pišem, poštovani čitaoci, da bi shvatili istinu mostarskoga podneblja i nakane naših susjeda.

Naime, kada sam kao predsjednik Gradskoga vijeća grada Mostara vodio sjednicu, na dnevnom redu je bila tačka izbora Gradonačelnika Mostara, gospodina Ljube Bešlića, sasvim normalno sam zatražio njegov program rada, kako bi znali njegove pravce djelovanja i nakane u mandatnom periodu.

Međutim, tom prilikom su me silno napali vijećnici iz HDZ-a, zašto ja to tražim i da nemam pravo i sl.

Dakle, evo ovom prilikom se nešto slično događa našem Željku Komšiću, jer i on traži nešto slično, što je sasvim normalno, prije svega imajući u pitanju HDZ-ovu ideološku matricu, njihovo šurovanje sa laktaškim guslarom i njihove viđene rušilačke stavove našeg sistema vlasti, a posebno na putu ka EU i savezu u NATO.

Dakle, naši foteljaši, ulizice i papci, koji sada čine neku koaliciju sa nacionalistima iz HDZ-a i SNSD-a, a busaju se u prsa o nekom domoljublju i patriotizmu, to mogu objesiti mačku na rep, kako bi ih lakše preveli žedne preko Radobolje i rijeke Vrbasa, tamo negdje do Drine, neka se stide i srame, a našeg Željka „Zlatnog ljiljana“ da ostave na miru.

Neka im je laka, naša „crna zemlja“ koju eto oni hoće da vode, kuda.