(HISTORIA (NON) EST MAGISTER VITAE)

Mnogo je nepoznanica oko famozne koalicije između bosanske „Osmorke“ i hrvatske „Jednojke“ – Ha-de-zea.

No, ima jedna poznanica, koja uopćuje da se povijest ipak ponavlja. Ponavlja se ne kao učiteljica života, već kao gorka istina, koja nam se nudi kao slatko voće.

Nisu li nam u Bosni (Jugoslaviji) punili mozak otkad znamo za sebe da su nas komunisti spasili od četnika i ustaša te da s njima (ustašama i četnicima) komunisti nikad nisu sklapali nikakve ni saveze ni koalicije?

Jesu, učili su nas da su komunisti i ustaše dva različita nespojiva svijeta.

Jesmo li im vjerovali?

Jesmo, jer nismo imali izbora.

Jesu li nas prevarili?

Jesu, jer smo bili neupućeni u njihovu igru varalica.

No, svaka laž ima svoj roka trajanja pa tako i ova laž o nespojivosti komunista i ustaša.

Otvori link OVDJE

Nismo znali ni za ovu prevaru.

Otvori link OVDJE

Nije li Bosno iznova ušančena u komunističko-ustašku mrežu za dodatnu povijesnu prevaru jer, očito, povijest za Bošnjake/Bosance (ni)je učiteljica života (historia (non) est magister vitae), već je za njih povijest upadanje u iste povijesne zamke iluzija i zabluda.

Kako to da u Hrvatskoj nije moguća koalicija između SDP-a, nasljednika komunističke partije, i HDZ-a, nasljednika ustaške ideologije, dok je u Bosni ne samo moguća, već i poželjna koalicija između HDZ-ea Bosne i Hercegovine, koji baštini hrvatsku ustašku ideologiju i SDP-ea Bosne i Hercegovine, koji se poziva na bosansku komunističku ostavštinu?

Tako je to u Hrvatskoj, a ovako je to u Bosni zato da se u Bošnjacima/Bosancima ubije politička volja i moralni duh borbe za princip „jednake distance“ (Alija Izetbegović) u odnosu na hrvatski paternalizam i srpski hegemonizam.

Dakako, neprincipijelna koalicija između bosanske „Osmorke“ i hrvatske „Jednojke“, koja će biti potpisana na Dan bosanske državnosti, 25. novembra, 2022. god., je samo početak (ne)poznanica ili prevara, koje će naši potomci otkrivati kad nas ne bude, kao što mi sada otkrivamo sporazume između Titonih komunista i Pavlovićevih ustaša kad njih više nema.

Žao mi je što Fahrudin Radončić nije dobio dovoljno glasova na izborima da bude jedan od svjedoka „Osmorke“ jer vjerujem da bi se usprotivio neprincipijelnoj koaliciji između komunističkih i ustaških potomaka, kojima se pruža prilika da udare posljednji ekser u podjelu Bosne.

Ništa lično, ali nemam povjerenja u članove bosanske „Osmorke“ jer osjećam da su svi podjednako površni i lahkomisleni naspram hrvatskog paternalizma u režiji Čovićevog HDZ-ea, koji ne krije da ima endehazijske ideale oko Bosne.

O najezdi srpskog hegemonizma u režiji Dodikovog SNSD-ea se više i ne priča jer se čini da je oko toga stvar završena.

Milorad Dodik radi što mu je volja uz svestranu asistenciju Vojina Mijatovića, prokuženog navlakuše za Bošnjake u korist srpske stvari.

Allahu Svemogući, spasi nas od našeg ahmakluka i njihovog dušmanluka! Amin!