Pozorišna umjetnost je najezdom moderne tehnologije pritisnuta na marginu, još dalje od one na kojoj je inače bila. Ko će danas gubiti vrijeme odlaskom u pozorište, kad su mu u udobnom kauču dnevne sobe napofati sve moguće predstave na čudesnom internetu. Kakva kolosalna šteta!

Da je najbolje pozorišnom predstavom razobličiti nazadnjaštvo i antihumanizam Handkeove književnosti i tako razobličenu je otkriti gledaocu, pokazali su Blerta i Jeton Neziraj u svom vrhunskom djelu The Handke Project.

Opravdano, na udaru Neziraja nije samo Handke – on je pak sumanuti pisac koji se oduševljavao Miloševićevom razaranju Bosne i Hercegovine tokom agresije '92 - '95 –, već Švedska akademija, koja je u decembru 2019., na opštu ogorčenost demokratskog svijeta, Nobelovu nagradu za književnost dodijelila upravo Handkeu, nagradivši tako njegove monstruozne stavove, kako osobne tako i književne. Švedska akademija se time solidarizirala sa negatorom genocida u Srebrenici, dajući na taj način mandat zapadnjačkoj javnosti da joj u toj opakoj raboti slijedi, makar tiho.

„Handkea su nagradile dvije grupe budala“, direktan je Neziraj i nastavlja: „Handke je kao pojava i simbol otjelotvorenje vrhunca evropske hipokrizije, koji u ime neke lažne 'slobode govora' nagrađuje fašizam. Handke je zato pravi proizvod ovih naših – ne tako slavnih vremena u kojima živimo, u epohi koja neće donijeti ništa, osim patnje.“

NEMANJA I PETER, BRAĆA PO FAŠIZMU

Handkeov fašizam je ubrzo naišao na plodno tlo srpske intelektualne reakcije, na čijem čelu je režiser Emir Kusturica. Taj je u svojoj zapjenušanosti napisao apologetsku knjigu posvećenu Handkeu, dok su mu voditelji Republike Srpske u Banja Luci podigli spomenik. Kulturni primitivizam najgoreg oblika, poniknuo pod pokroviteljstvom Švedske akademije.

Logičan slijed događaja je da Republika Srbija kao i Republika Srpska Handkeova djela uvrste u obaveznu školsku lektiru; uz Njegošev Gorski vijenac, Andrićevu „Ćupriju“, Kišev Peščanik i Skenderovu „Stojanku“, za đake ovih oaza demokratije bila bi kompletirana literarna baza za savremeni odgoj kontra načelima etike i Evropske unije.




Umjetnici zapadnog Balkana su indolentni do ovog zla (čast ozuzecima, kao što je Jeton Neziraj) iz više razloga. Tu je ostrašćenost i zaslijepljenost kao posljedica indoktriniranog obrazovanja; takvi jednostavno misle da je sve u redu: fašizam je njihovo legalno i legitimno opredjeljenje, sve dok nije uperen protiv njih. Protiv komšija druge nacionalnosti može, to je zapravo prirodno stanje stvari, odvajkada, ne bješe li tako.

Druge je zarobio strah od gubitka posla, prijatelja i položaja; vode ih oportunizam i kukavičluk, neznanje i nerasvijetljenost. I tako, do kumine kuće.

Pozorišni komad The Handke Project je svijetla tačka u sveopštem kulturnom mraku na našim prostorima. U njemu učestvuju umjetnici raznih nacionalnosti, što simbolizira univerzalnost problema fašističke literature; fašizam je neprijatelj svakom demokratski usmjerenom čovjeku. Arben Bajraktaraj (FR), Ejla Bavčić (BiH), Adrian Morina (RKS), Klaus Martini (IT), Verona Koxha (RKS), Anja Drljević (MNE), na čelu sa Blertom i Jetonom Neziraj, junakinje i junaci su, koji se ne boje da će zbog učešća u ovom projektu izgubiti posao, prijatelje, položaj, ili biti žrtve fizičkih napada fašistički nastrojenih ljudi.

Već smo rekli, takvih junaka junakinja je malo.