Rusija je uvijek smatrala Zapadni Balkan svojom sferom utjecaja a uz vladavinu Aleksandra Vučića s jedne strane Drine i Milorada Dodika s druge strane Rusija nikada nije bila u boljoj poziciji da vrši utjecaj na ovim prostorima. Ako još dodamo proruske ljude Dragana Čovića i jedan značajan dio HDZ-a Republike Hrvatske, velikosrpske elemente u Crnoj Gori i Sjeveroj Makedoniji dolazimo do zaključka da smo zaista u teškoj situaciji za koju je kriva EU najvećim djelom. EU još uvijek ne želi da stavi Milorada Dodika i Aleksandra Vučića na Crnu listu. Toleriše svaki njihov postupak razaranja tkiva Zapadnog Balkana, neobračunavanja s prošlošću i ekonomskog nazadovanja zbog njihove politike. Napadi na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i ponovno jačanje velikosrpskog fašizma kroz projekat Srpski svet EU kao da ne vidi. Ona uporno ponavlja da nismo ispunili uslove koji se traže od naše zemlje zaboravljajući ko koči funkcionalno upravljanje državom Bosnom i Hercegovinom.
Kao što je EU za vrijeme agresije na državu Bosnu i Hercegovinu svo vrijeme čekala da “zaštitnici kršćanstva” završe posao s “Turcima” i nudila razne planove podjele Bosne i Hercegovine tako i danas uporno ubjeđuje naše građane da ne produženje misije Althea koju na terenu vrši EUFOR (snage Europske Unije za Bosnu i Hercegovinu) može predstavljati opasnost za našu zemlju dok samo produženje misije ovisi o milosti i nemilosti Vladimira Putina čija zločinačka armada svaki dan ubija civile u Ukrajini.

EUFOR posjeduje veoma malu grupu vojnika na terenu. Procjene govore da ima oko 600 vojnika stacioniranih u našoj zemlji za djelovanje na terenu. O njihovoj borbenoj obučenosti, iskustvu i profesionalnosti ne zna se puno. Uglavnom primjećujemo da su to mlađi ljudi što odmah dovodi u pitanje njihovo iskustvo za ozbiljno i brzo djelovanje u slučaju nemira u Bosni i Herecegovini. Sjetimo se holandskih vojnika u Srebrenici! Također EUFOR ne raspolaže nekom značajnom vojnom tehnikom. Oni uporno to objašnjavaju da bi u slučaju sukoba EUFOR veoma brzo pozvao dodatne snage. E, u tome je i najveći problem! Tu bi antibosanske snage dobile na vremenu a najvjerovatnije je da dodatne snage ne bi ni došle. Sjetimo se mnogih obećanja da će se bombardovati Mladićeve zločinačke horde ali je uvijek neko to zaustavljao. Ne znamo tačno ko, ali znamo da je iz EU. Navodna obećanja da će ukoliko se misija nastavi snage EUFOR-a stacionirati u FBiH. Želje Hrvatske da učestvuje u misiji Althea pored svih presuda Međunarodnog suda i bezbroj primjera koji idu u korist tezi da EUFOR će postati naša najveća glavobolja. Naravno glavnu riječ imaju generali koji su na čelu EUFOR snaga. Oni uglavno dolaze iz Austrije i Mađarske. To je također zabrinjavajuća činjenica jer znamo veoma dobro kako neki austrijski političari a i svi mađarski gledaju na Bosnu i Hercegovinu dok potonji se i ne libe da kažu da im smeta dva miliona nekih ljudi u Bosni i Heregovini.

Hipotetički gledano ako bi došlo do vojnog napada na državu Bosnu i Hercegovinu, ukoliko bi pojedinci krenuli u ostvarivanje svojih secesionističkih planova silom, EUFOR bi se ponjeo identično kao i snage europskih zemalja koje su bile u UN misiji tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. To znači da bi bili prepušteni sami sebi i na svaki način bi gledali da onemoguće našu odbranu države. S toga siguran sam da velika većina naših građanki i građana želi prisustvo NATO trupa u Bosni i Hercegovini. Samo NATO snage predvođene SAD su garancija mira i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. NATO treba imati bazu u našoj zemlji što bi doprinjelo stabiliziranju sigurnosne situacije na cijelom Zapadnom Balkanu.

---

Autor je bh. stručnjak za globalnu sigurnost

---