Dakle, pitam se i razmišljam, u čemu se to drvosječa, čobanin i svinjogojac, guslar Mićo iz Laktaša, kao Srbin može razlikovati od mene, kao bosanskog Srbina?

Evo me, u penzionerskim danima, lijepo se osjećam ispred kompjutera i mojih razmišljanja o pruhujalom vremenu.

Iskrena da budem, od neke miline, poput „jazavca“ od Petra Kočića, malo i poteže dišem, a zašto, pitanje je istine i samo istine.

Kako to, radi primjera, velikosrpski đilkoš i guslar iz Laktaša, gusla li i trajno gusla, te pjevuši pjesmicu: „Srpkinja me majka rodila“, odmah sam se trznuo i prisjetio da je i mene rodila, kažu majka i jedna Srpkinja.

Istina je, da se ja danas i ne sjećam svoje majke, ne znam joj i gdje je njen grob, nisam je niti zapamtio, ali me je lijepo odgojila i vaspitavala moja dobra tetka, njojzi hvala što sam postao i ostao čovjek“.

Guslareva je majka, najvjerovatnije iz „srpskoga sveta“ neko nebesko stvorenje, dok joj je sin Milorad po beogradskim ulicama švercovao cigarete „Ronhill“ i dogurao kao „svetac“ do velikosrpskih nebeskih visina, sa svojim bratom „blizancem rušiteljem“ ovozemaljskog blaga i ljudske dobrote, istina uz orgulje i gusle, stvarajući i sopstvene genocidne destinacije RS i HB, na temeljima lobanja i kostiju, brojnih ubijenih svojih komšija, vrlih Bošnjaka.

I tako, dok je guslar Mića „veliki Srbin“ švercovao cigarete po Beogradu, u ta vremena ja sam kao stručnjak gradio Republiku Srbiju, te danas i uživam u njihovoj penziji, u Eurima.

Međutim, rođeni sam Sarajlija i bosanski sam Srbin, ali mi je uvijek bilo drago kada me oslovljavaju kao Bosanac, jer sam uvijek bio ponosan na svoju Bosnu i Hercegovinu, u nekadašnjoj Jugi, a danas kao jednu i jedinu moju domovinu?

Istina je, da sam bio student elektrotehnike u Beogradu i da sam zaista izdgradio i mnoge industrijske objekte u Srbiji.

Nisam ja nikada zaboravljao svoju domovinu, lijepu i prkosnu Bosnu i Hercegovinu, jer sam i nju gradio kao stručnjak, a bio sam i njen parlamentarac u Sarajevu u Skupštini BiH, kao i Savezni parlamentarac u Skupštini SFRJ u Beogradu.

U čemu li je razlika, ove dvojice Srbina, ako su nas rađale neke srpske majke, što je veoma lako ocjeniti i procjeniti, dok se guslar DODO bavio švercom i kriminalom, što je nastavio i u postdejtonskom periodu, jer je dogurao do „svoje vile“ na Dedinju, a rodila ga je neka „srpska nebeska majka“ dotle sam ja gradio i Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, te prestavljao i svoju domovinu u ondašnjem sistemu vlasti.

Sa svojom „crvenom knjižicom“ SKJ, ostao sam na Titovom putu, bio i ostao čovjek, dok su naše nacionalističke krtice iz Titovog vremena, prikriveni gmizavci i glodari, busajući se u „crvena svoja prsa“ odanih komunista, lažno služile sistemu, besplatno se školujući i uživajući i brojne privilegije toga sistema, u našim uslovima i prostorima, više nikada ponovljivog, na žalost i štetu naših mladih školovanih kadrova koji su otišli u treće zemlje.

Evo, danas su nam upravo svi ovi „nebeski i veliko srpsko-hrvatski sveci“ po uzoru na Milorada Dodika i Dragana Čovića, slika i prilika, sa prikrivenim „crvenim knjižicama“ ostali i postali grobari i svoga roda, realizatori nakaradnih, ubitačnih i zlobnih ideja sa ideološkim matricama, svojih idola i ideala, poput Franje i Slobodana, kao sljedbenika Pavelića i Mihajlovića!

Opeljušili su svoj narod i otišli su u nebeske svece, dokle i kako?

Lažu li i stalno lažu, to im je u krvi ili genima, upravo njihovih roditelja i srpsko-hrvatskoga nacionalističkog svijeta.
Istina je, da su ih upravo rađale te „nebeske“ maštovite ili maglovite majke, kao velike nacionaliste, kriminalce, lopove i sospstvene grobare svoga roda i poroda.

Da, svakako je laž i u duhu hrvatskoga bića, jer nam njihov akademik Dragan Čović, svakodnevno, u kontinuitetu laže i priziva „lopove da hvataju lopove“ jer je tobožnji njegov hrvatski narod u ovoj nam domovini Bosni i Hercegovini veoma ugrožen, diskriminisan i majoriziran.

Tako nam i dva Srbina, tvorac njihovog agresorskog memoranduma, akademik i književnik, veliki Srbin Dobrica Ćosić, kao i umjetnik Bogdan Bogdanović i lijepo pojašnjavaju, ovaj veliki „srpski svet“.

Šta na kraju reći, kao bosanski Srbin, blago svim „nebeskim majkama“ koje su porodile takve sulude sinove i djecu, kao što su ovi naši šverceri, kriminalci i lopovi, nacionalističkih gena, bili guslari ili orguljaši, note su im uvijek iste!