DR. MESUD A. RAMIĆ: Ako gosp. Bećirović želi biti predstavnik svih građana u nadkrovljujućem državnom tijelu, unatoč činjenici da se zbog sistema glasanja mora kandidirati kao Bošnjak, zašto na toj nadkrovljujućoj poziciji za sve državljane BiH, nije moguće vidjeti gospodina Izetbegovića? Niko kao gosp. Dodik nije balkanizirao i relativizirao tu najvišu i nadkrovljujuću poziciju našeg društva i zato je ta zamka opasna. Toj poziciji treba vratiti nadkrovljujući značaj i to može svaki bosanskohercegovački političar bio iz pozicije ili opozicije, a možda bi dugoročno održivije bilo da povjerenje tom državnom tijelu vraća gosp. Izetbegović.

Nešto razmišljam i smatram da smo možda upali u zamku priče o korupciji i promašajima, samo i jedino najveće stranke našeg naroda i njenog lidera sa jedne strane te mogućeg svjetla na kraju tunela, kojeg nagovještavaju lideri opozicionih stranaka na teritoriji koju je odbranila ARBiH. Moguće je tačno i jedno i drugo, ali nam je iz opticaja nekako iskliznula realna mogućnost da to svjetlo na kraju tunela može vidjeti i pozicija i opozicija. A to svjetlo ne dolazi samo i isključivo od političara, kao i što tama tunela ne zavisi samo i isključivo od politike. Ima raznih faktora i okolnosti koji/e utiču na (blago)stanje jednog društva ali političari to vješto pripisuju sebi ili drugima. Zato i jesu političari, to im je posao jer su ga izabrali.

Ako gosp. Bećirović želi biti predstavnik svih građana u nadkrovljujućem državnom tijelu, unatoč činjenici da se zbog sistema glasanja mora kandidirati kao Bošnjak, zašto na toj nadkrovljujućoj poziciji za sve državljane BiH, nije moguće vidjeti gospodina Izetbegovića? Niko kao gosp. Dodik nije balkanizirao i relativizirao tu najvišu i nadkrovljujuću poziciju našeg društva i zato je ta zamka opasna. Toj poziciji treba vratiti nadkrovljujući značaj i to može svaki bosanskohercegovački političar bio iz pozicije ili opozicije, a možda bi dugoročno održivije bilo da povjerenje tom državnom tijelu vraća gosp. Izetbegović.

Ako analiziramo promašaje koje je imao gosp. Izetbegović sa strankom a koje smo svjedočili, javnost nije mogla da vidi šta je pozadina svega toga. Ima raznih motiva kod različitih ljudi, veliki je to skup, i bilo bi pretenciozno reći da su baš svaki društveni propust ciljano oni uspjeli isprojektovati i provesti u djelo. To vrijedi i za pozitivne aspekte. Ali neke stvari se nekad poklope pa se liderstvo jednostavno iznjedri i bitno je da pravi čovjek bude na pravom mjestu u pravo vrijeme. Mudrost iza nezauzimanja Bosanske krajine 1995. godine od strane Armije RBiH, nakon genocida u Srebrenici i u Prijedoru te ostalim gradovima u dolini rijeke Sane, je veća od tadašnje nadmoći i gnjeva koji su naši vojnici tada opravdano imali. Takvu naizgled ogromnu priliku i rješenje naše agonije je mogao samo kralj mudrosti da odgodi i slavu naše časne borbe uzdigne pred nama samima, pred našim neprijateljima ali i pred čitavim svijetom do Sudnjeg dana. Svi smo učili od tog kralja mudrosti a siguran sam da je gosp. Izetbegović imao više mogućnosti da od njega uči nego što je to imao gospodin Bećirović, uz dužno poštovanje prema njihovim ličnostima.

U ovome svijetu poluge vlasti su decentralizirane, mi smo skloni improvizaciji pa smo ih skoro izgurali iz državnih sistema. Nije kasno da ih se tamo i vrati, a liderstvo da ostavimo iskusnim. Onoliko koliko mi kao društvo generišemo dobra, može podjednako u politiku da uobliči i jedan i drugi. Ćutolozi na državnim jaslama su svoje zaloge naplatili i sad im je svejedno ko je u vlasti, bitno im je još samo da servisiraju svoje troškove, da malo rade, puno kritikuju još ako plata poraste blago njima. Sve se u državi smije žrtvovati osim onoga zbog čega država postoji. Neko će reći da su to vjera, narod pa država. Drugi će reći država je to pa onda narod a vjera može i ne mora. Neki opet misle da su to narod i vjera a državu drugu svakako čekaju. Ja bih rekao da ova država postoji zbog svoje slobodne i dobre bosanske duše koja prkosi vremenu i svjedoči da nema selameta od (pri)sile.

Možda bi najbolja kombinacija bila da gosp. Izetbegović pobjedi u ovoj utrci, a gosp. Bećirović bude njegov visoko cijenjeni savjetnik. Tako bi gosp. Bećirović napokon dobio značaj koji mu pripada i mogućnost da oblikuje politike kroz savjetovanje prvog čovjek u državi. Jer nije za podcjeniti, ono što donosi gosp. Bećirović. To je važna i okrepljujuća svježina za naše društvo iznutra a ono što je sa uz gosp. Izetbegovića je veoma potrebno u vrtlogu međunarodnih odnosa. U obrnutom slučaju izgubili bi gosp. Izetbegovića zauvijek a to ne bi bilo za nas dobro. Samo razmišljam.