![]() |
|||
Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt |
Bosniaks.Net
![]() |
|||
![]() |
Kolumne
![]() KRVAVI SOKAK U NOVOM PAZARU
U narodu je ovaj sokak bio poznat i kao Masni sokak, jer je bio masan od ljudske unutrašnjice, pored krvi koja j tekla, tekla je i mast ljudska. Jedan od ideologa stvaranja Velike Srbije Ilija Garašanin u svom Načertanju veliča ovaj zločin pa između ostalog kaže: “Karađorđe je bio vojni predvoditelj, od prirode bogato obdaren i vrlo iskusan; on nije mogao predvideti onu preveliku vojnu važnost koju Crna Gora za Srbiju ima i koju će svagdar imati, kad god se o tome stane raditi da se Bosna i Hercegovina od Turske odele i Srbiji prisajedini. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar još svi Srbi dobro pamte i nije potrebno da misledujući predlog novim dovodima potkrepljujemo.” (Dragoslav Stranjaković, Kako je postalo Garašaninovo Načertanije, 1939., str. 76-102.) Međutim, i pored sveg zla koje je počinio nad golorukim stanovništvom, nije uspio osvojiti gradski bedem, a time i grad Novi Pazar u cjelosti. Ovaj se narod ponovo odbranio. Oni koji su odbranili ovaj grad imali su i jasnu poruku Karađođa: ostaviše divit i hartiju, poskidaše svilene ćurkove, pa uzeše budak i motiku, za tri dana i dve noći tavne, od Srba se dobro utvrdiše, pa treći dan otpisuju Đorđu: Karađorđe, carski odmetniče, čemu si se bolan usudio na careve zemlje napadati, naš je Pazar bio i ostaće! Nijesmo ga prošnjom isprosili već na sablji junčaki dobili. Kako smo ga na sablji dobili, Bez sablje ga ni dati nećemo. ( Ejub Mušović, Jedno predanje o bici na Suvom Dolu, “Bratstvo’’, str.152) O istinskom junaštvu “legendarnog heroja”, Karađorđa Petrovića, možda i najbolje govori dr. Ljušić koji se ni malo ne libi i kaže: “Naš svijet, pa i Đorđe, više su služili Turke, nego što su ispoljavali nepokornost, stoga su priče o tome kako je on lako ubijao Turke nastale u toku i poslije ustanka, kad je već očišćen podanički talog iz srpskih duša.” (Radoš Ljušić, Vožd Karađrorđe, Knjiga I, 2000., str. 22) Devlet - hanum džamija koja je bila u nizu starih novopazarskih sandžačkih džamija i krasila ovo društvo i prostor porušena je a njeno zemljište u potpunosti oduzeto. Prema popisu vakufa pazarskog kadiluka, spominje se vakuf Devlet hatun, čiji prihod je iznosio 2000 akči, a koji je, što je vrlo zanimljivo, uvjetovan za učenje Kur’ana u mesdžidu Ahmed-beg Silahdara. (Opširni popis Bosanskog Sandžaka iz 1604., SV. 1-2., str. 463. Devlet hanum džamija). Važno je napomenuti da su komunističke vlasti 1962. godine uradile ono što ni mnogo veći zlikovci i gori režimi nisu uradili tokom historije. Oni su porušili ovu džamiju. Napisali su dopis Odboru IZ-e u Novom Pazaru gdje zapovijedaju i zahtijevaju da Odbor poruši i očisti ovaj prostor u roku od 15 dana. Izabrali su oštru i rigoroznu formu gdje traže da Islamska zajednica snosi cijele troškove rušenja ove džamije. Ako ne budu oni to uradili gradske komunisitčke vlasti će to uraditi a troškove će snositi Islamska zajednica. Uzvišeni Allah kaže: „A ima li nepravednijeg čovjeka od onog koji brani da se spominje Božije ime i koji žuri da ruši i urušava Božije kuće, njima posebno poniženje slijedi na ovom svijetu,a žestoka i bolna kazna na onom svijetu“. (Arhiva Vakufske direkcije Mešihata IZ -e u Srbiji) Ovo je jedna od džamija koja se zvala u narodu Krnja ili Batal džamija, njeno pravo ime je Devlet hanuma džamija. Od ove ljepotice ostao je smao jedan obični stari zid, ostala imovina i plac oko nje u potpunosti je uzurpiran. Krvavi ili masni sokak skoro pa je i zaboravljen. Stariji ljudi koji još uvijek znanju za ovaj događaj često ga spominju, a mladi prolaze preko sokaka i pored mjesta gdje je bila džamija ne sluteći da se zemlja ispod njih napila krvi ljudske baš na tom mjestu. Historiju učimo da nam se sliče stavi ne bi ponavljale a ne samo da je prepričavamo. Krvavi sokak u Novom Pazaru je prekirven debelim asfaltom, miris krvi iščezao od kiše koju Allah kao milost spušta nama, a mi svjesni pošetka i kraja nastavljamo dalje. Na nama stoji emanet i odgovornost da uradimo prema ovom prostoru ono što je potrebno, a vidjećemo koliko ćemo biti zreli i svjesni ove odgovornosti i koliko ćemo biti na visini zadatka. |