Uzavrela atmosfera ovih dana. Ljeto, povorke, protesti u najavi i prvobitno političko pozicioniranje za izbore dodatno podižu temperaturu u našem društvu. Nestašica vode, poskupljenja hrane, energetska kriza su teme samo onako usput. Zahuktava se mašinerija za mljevenje glasova pa su teme sa visokim emotivnim potencijalom tražene. Ipak ima i interesantnih procesa. Sa jedne strane najupečatljiviji impuls na bosanskom političkom terenu dobijamo od strane partija okupljenih oko lidera za bolju budućnost. U tome treba prepoznati rukopis sposobnih lidera, sa drugačijim pristupom u odnosu na trenutne većinske vlastodršce. Zbog takvih, koji i nakon toliko podmetanja i prepreka ipak imaju jednu konzistentnu priču i racionalni pristup, ovaj blok ulijeva povjerenje da će se pokrenuti biračko tijelo. Sa druge strane političkog spektra, pored povlačenja u sjenu ključnog igrača u bosansko-hrvatskom korpusu, najznakovitiji impuls je njegova pomiriteljska inicijativa Bošnjacima sa ženskim kandidatom za člana Predsjedništva. Inovativno i do sada neviđeno na našem političkom tržištu. Paralelno tome, mobiliziranje „tvrdomislih“ iz bošnjačke glasačke baze je nada predstavnika najjače bošnjačke stranke. I to su pokazatelji jedne nove realnosti te također u tom obliku neviđeni do sada na bosanskom političkom tržištu. Dvije stranke, dva partnera, isti po konzervativnosti i mnogo čemu drugom a diametralno različiti u pristupu u ovoj političkoj utakmici. Vidjeće se koji je pristup mudriji, smisleniji i djeluje državotvornije. Stranka sa liderom sa Titovom slikom u kancelariji još zbunjena i bez kombinacije za otvaranja, a stranka za stopostotnu Bosnu je zakasnila prijaviti svog kandidata za Predsjedništvo. Izgleda da je tu nastao najveći zamor. Za one koji još vjeruju da je Tito živ, neka znaju da je on mrtav, a oni koji smatraju da našem društvu treba više umjerene politike i više razvojnih prilika, neka znaju da još mogu birati.

Konfuzijom i nabojem ispunjena Federacija ni blizu mirnoj situaciju u manjem bosankom entitetu RS. Tamo je politička utakmica još tvrđa i igra se samo na sigurno. Želje za zajedničkim boljitkom i pluralizmom ni na vidiku. Neprikosnoveni bosansko-srpski lider u sankcijama se nije pokazao kao dobar saigrač u bosanskoj političkoj premijer ligi pa je ispao u nižu klasu sa nadom da tamo sluša harmonikaše, mlati svoju demagogiju i čuva entitet do ujedinjenja sa Rusijom…i Kinom. Jedini novitet i pozitivna stvar koja se tamo, u manjem bosanskom entitetu, dešava jeste okrupnjavanje oko zajedničke liste za državu i spremnost Bošnjaka da daju svoje povjerenje kandidatu koji nije Bošnjak. Opet iskorak i tamo pravi mala i raznolika skupina, avangarda jednog društva za jačanje demokratskih procesa. Bez obzira na veliki izazov da se iznese pobjeda za tog kandidata, bitno je da Bošnjaci koriste demokratska načela, budu primjer pluralizma i uvijek politički proaktivni. Nadati se da će nekad i bosansko-srpske stranke prihvatiti takvu državotvornu platformu te da će mnogi drugi građani, Srbi i Hrvati u manjem bosanskom entitetu pa i Federaciji vidjeti u tome pozitivan signal i smislenu akciju za bolju zajedničku budućnost.

Nije ovo ni zadnja ni sudbonosna bitka, ovo je samo još jedan izborni ciklus pri kraju kao sastavni dio demokratskih procesa. Zamor i nerad aktuelnih vlastodržaca je doveo do povećanja njihovih halal upitnih plata, pa do inflacije…, inflacija vodi stanje do ogorčenosti a ogorčenost traži promjenu. Promjena može ići na bolje ili na gore. Najavljene demonstracije za srijedu mogu vrlo lako biti zloupotrijebljene za gore i taj opravdani gnjev treba ostaviti za oktobra i demokratskih izbora. Tad je bitno masovno okupljanje i sve mimo toga je samo talasanje koje neko priželjkuje. Baš kao što su dvijeičetrnaeste iskoristili i ogorčenost naroda proglasili svojom pobjedom a proces odlijevanja stanovništva nezaustavljivo pokrenuli.

Kada vidimo da se traži usvajanje tri zakona, da se otvori neka perspektiva i građanima, to se javnosti komunicira kao samo i jedino bitno za EU. Biva, da naše društvo nema nikakvu potrebu za tim zakonima i da smo se društveno perfektno razvili i uredili. Javnosti se to servira kao stvar ucjene a nikako kao naše realne potrebe. Kako god, ti evropski kriteriji i zahtjevi se razvijaju, dorađuju, fulaju ali u konačnici su živi i pokazuju se više smislenijim nego besmislenim. Nudi se neka perspektiva u tom bloku za razliku od drugih blokova koji ne nude mnogo osim iznimno bogatoj i autoritarnoj vlasti, mislioce koji znaju tajnu puta do raja, elitni neokomunizam sa okusom crkve te jednopartijski sistem sa globalnim ambicijama. Znači na istoku ništa novo.

Što se naših izbora tiče, mi ne bi trebali zaboraviti kad su na drugi dan referenduma naše komšije masovno izašle na birališta, dok je istovremeno dobar dio komšija izašao na barikade. To je historijski zalog ako smo državotvorni i ne smije se nikad zaboraviti. Ne treba zloupotrijebiti nezavidnu poziciju najmalobrojnijeg naroda u našoj domovini. Bez obzira na trenutno rigidnu politiku, sagledana je potreba da se izbori sa derivatima fašizma i ta njihova borba će dugoročno koristi državotvornoj politici u Bosni. Zato neka nama naših komšija i neka njihove prve predstavnice ženskog spola na najvišoj poziciji koju naša država nudi.

Ljeto je period kada se narod u Bosni sa emocijama prisjeća na stradanja. Period sa mnogo emocija pa stoga razlog više da pazimo da ne odemo još više u desno. Unatoče velikim emocijama i činjenici da veći dio javnosti nije za takva okupljanja, parada je pokazala da se (pre)šutnjom može iskazati ignorancija takvim impulsima. Ono što je pozitivno, mediji polako nude prostor i mogućnost da se neko kritički odnosi prema tome i posljedicama koje donose takva okupljanja i takve ideje. Koliko je to (ne)potrebno i (ne)smisleno treba još da se diskutuje i pri tome ne treba uopšte sumnjati u ispravnost i težinu argumenata koji stoje naspram takvih ideja. Što se tiče drugih zahtjeva, ne treba sumnjati da to nikome nije a pogotovo nama nije u političkim prioritetima. Čaršija je položila taj ispit metodom ignorisanja.