DR. MUSTAFA CERIĆ: Zar izjava SDA, makar bila unekoliko nesmotrena, o istim ciljevima sa Amerikom nije dokaz da su Bošnjaci iskreno predani u svom prijateljstvu sa Amerikom za razliku od Zorana Milanovića koji reče i osta živ: - Helou, helou, Amerika je nastala na zločinu. No, ne bi bilo pravo ako ne bismo ovdje skrenuli pažnju SDA-u da ni na koji načine ne podcjenjuje američku kritiku, već da ju ozbiljno shvati zato što dolazi od dokazanog prijatelja, koji može biti u trenutaku pogrešno informiran od strane antibosanskih političara, ali, zasigurno, nije zlonamjeran prema Bosni i Hercegovini, posebno prema bošnjačkim žrtvama Genocida.

Nesumnjivo, Amerika je dokazani prijatelj Bosne.

Kao što je i nedvojbeno i da je Bosna lojalni američki partner.

Prije svih Bošnjaci/Bosanci, koji su kičma Bosne u nacionalnom i državnom smislu.

Pravi prijatelji se razumiju i kad ništa ne kažu jedni drugima (jedni o drugima) – pohvalno ili kritički.

Ali, kada se jedan prijatelj javno oglasi o drugome, onda to znači da ima nešto nejasno u njihovim privatnim prijateljskim i partnerskim odnosima.

Stranka demokratske zajednice (SDA) se pozitivno oglasila povodom američkih sankcija protiv nekih političara u Bosni s konstatacijom da su bosanski (tj. SDA) i američki ciljevi isti.

Američka ambasada je na to odgovorila da SDA nije pogodila u ocjeni da su američki i SDA-ovi ciljevi isti jer SDA stoji na putu američkog cilja borbe protiv korupcije u Bosni.

SDA je replicirala Američkoj ambasadi da nije istina da je SDA na putu borbe protiv korupcije.

Očito, mali nemaju pravo da svoje male nacionalne i državne ciljeve identificiraju sa velikim nacionalnim ciljevima velikih.

Kao što je očito i da mali „dobri“ partneri nemaju pravo ni na malu grešku, a kamoli na veliku, jer ih treba kazniti tako da bi bili bolji, a „loši“ momci imaju prava i na veliku grešku jer ih treba nagraditi tako da ne bi bili lošiji.

Ovo političko i moralno pravilo – kazni dobre da budu bolji a nagradi loše da ne budu lošiji – Zapad primjenjuje u Bosni od početka bosanske ratne i poratne krize, a to je da političke i moralne bosanske patriote, koje okuplja SDA, treba kažnjavati kako bi bili bolji nego što jesu, a antibosanske političke i moralne aktere, koje trenutno okupljaju HDZ i SNSD, treba umoljavati kako ne bi bili lošiji nego što jesu.

Na toj logici je legaliziran manji bosanski entitet sa srpskom većinom, koji je nastao na Genocidu, i na toj logici se sada vrši pritisak na bosanske patriote da prihvate obnovu „Herceg Bosne“, kojoj je presuđenu u Haagu za „udruženi zločinački poduhvat“.

Razumijem i prihvaćam američki „sveti“ princip „slobode medija“, prije svega u kritici prema vlastima, ali ne razumijem i ne prihvaćam ocjenu da su bosanski patriotski mediji po difoltu neslobodni i nedemokratski.

Pa, imali li ijedna zemlja u svijetu više „nezavisnih“ anti-patriotskih medija kao što ih ima Bosna u sebi i oko sebe?

Je li „nezavisno“ anti-patriotsko bosanstvo jedini kriterij za „slobodu medija“ u Bosni?

Zar i ono malo „(ne)zavisnih“ bosanskih patriotskih medija, koji nisu savršeni, ali jesu na braniku bosanskog nacionalnog identiteta i bosanskog državnog suvereniteta, nisu poželjni zato što nisu u programu rušenja onoga što autohtonim bosanskim građanima (Bošnjacima/Bosancima) najviše znači za njihovo „biti ili ne biti“ u Bosni i Europi, nakon Genocida?

Ma šta neko mislio, Alija Izetbegović je u odsutnom povijesnom trenutku za Bosnu bio ono što je Džordž Vašington bio za Ameriku.

Đžordž Vašington nije bio osnivač nijedne političke partije, ali se može reći da je bio republikanac, sa malim „r“, jer je vjerovao da je republika najbolji oblik vladavine. Ali Vašington ni u kom smislu nije bio član ili pristalica Republikanske stranke, niti je zastupao ideje za koje se republikanci danas zalažu.

Alija Izetbegović je, međutim, bio osnivač partije „Stranke demokratske akcije“, jer je vjerovao u demokraciju. Također, može se reći da je Alija bio republikanac, sa malim „r“, jer je vjerovao da je republika najbolji oblik vladavine prava.

Ali, ni Alija ne bi bio zadovoljan sa svim onim što danas govore i rade neki njegovi nasljednici u SDA.

Međutim, to nije razlog da se Bošnjake/Bosance okreće protiv Alije Izetbegovića i njegove političke i državne ostavštine jer je njegovo ime, politička i državna ostavština simbol bosanskog nacionalnog i državnog identiteta i digniteta, kao što je Đžordž Vašington bio i ostao simbol američkog političkog i državnog identiteta i digniteta.

Ričard Holbruk je s pravom tvrdio: - Da nije bilo Alije Izetbegovića, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine.

Zato imam potrebu da kažem, ma šta neko mislio, Bošnjaci/Bosanci, autohtoni bosanski građani, treba da se iznova okupe i okrupne oko Alijinog političkog i državnog miraza, koji je ukorijenjen u bošnjačkoj kulturi i tradiciji i bosanskoj naciji i državi.

Dakako, Bošnjaci/Bosanci muslimani – autohtoni bosanski građani patriote - treba da se okupe i okrupne oko svog vjerskog, nacionalnog i državnog interesa tako da ih ima mnogo više nego što ih nadbiskup vrhbosanski Tomo Vukšić može prebrojati za svoje izvješće u Rimu.

Jer što bude više Dobrih Bošnjana u Bosni na okupu, bit će više mira, suživota, tolerancije i sigurnosti ne samo u Bosni, već i u Europi – ponsebno u Rimu i Vatikanu.

Također, očekujemo od prijateljske Amerike da, kao i dosada, cijeni bošnjačku/bosansku partnersku lojalnost, koja je iskrena i predana. To očekujemo i onda kad se SDA – svjesno ili nesvjesno – identificira s američkim ciljevima ne samo u Bosni, već i u svijetu.

Zar izjava SDA, makar bila unekoliko nesmotrena, o istim ciljevima sa Amerikom nije dokaz da su Bošnjaci iskreno predani u svom prijateljstvu sa Amerikom za razliku od Zorana Milanovića koji reče i osta živ: - Helou, helou, Amerika je nastala na zločinu.

No, ne bi bilo pravo ako ne bismo ovdje skrenuli pažnju SDA-u da ni na koji načine ne podcjenjuje američku kritiku, već da ju ozbiljno shvati zato što dolazi od dokazanog prijatelja, koji može biti u trenutaku pogrešno informiran od strane antibosanskih političara, ali, zasigurno, nije zlonamjeran prema Bosni i Hercegovini, posebno prema bošnjačkim žrtvama Genocida.

Pravi prijatelj ti je onaj koji ti u lice kaže istinu, koja ti je gorka, ali je istina koju ne možeš poreći.

Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao!

Nesreća otkriva one koji nisu pravi prijatelji!