Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt |
Bosniaks.Net
![]() |
||||||||
![]() |
Pisana rijec
![]() Husejin Smajlović - najuspješniji načelnik i gradonačelnik u novijoj historiji Zenice OKAMENJENI AMOR - OSVRT NA KNJIGU ”SJEĆANJE O HUSEJINU SMAJLOVIĆU” Imao sam ponudu da u prvom izdanju ove knjige pišem o načelniku i gradonačelniku Zenice, rahmetli Husejinu Smajloviću, ali sam ostao nepromijenjenog stava da nisam njegov savremenik niti dovoljna blizina da bih mogao napisati sjećanja koja će ostaviti trag o čovjeku izuzimajući onog koji to piše. Iako sam novinarskim okom posmatrao Husejina Smajlovića u njegovom radu, pisao kritiku kada to drugi nisu, ali i pjesmu “Čovjek i grad” baš onda kada su drugi pisali kritiku. Mentalitet ovih prostora zasnovan na ispraznoj tezi “o pokojniku sve najljepše” često u svojoj nakani da se upotpuni, odvuče govornika od istine ili što je još gore, u zanosu vlastitog retoričkog istupa probudi samoljublje. Sa ove vremenske distance, samo ću poredati nekoliko činjenica koje bi trebale učvrstiti ram slike čovjeka Husejina Smajlovića i dati mrvu svjetla na vrijedan rad mog dragog prijatelja Faruka Midžića- Midže.
Na kraju ne mogu a da ne napišem koju rečenicu o autoru Faruku Midžiću-Midži, idejnom stubu ove knjige, doajenu bosanskohercegovačkog novinarstva, ratnom uredniku “Oslobođenja” ali i pjesniku što preko pedeset godina ostade pritajen, onako kao “Okamenjeni amor” kako to odredi naslov njegove prve zbirke poezije, da bude simbol ljubavi ali da mu se ista često ne uzvrati. Novinar i pjesnik, spoj istine i duše, i pored poteškoća koje mu narušeno zdravlje donese, okupio je eminentne ljude diljem Bosne i Hercegovine i svijeta, prijatelje i savremenike Husejina Smajlovića i sam je iskreni prijatelj njegove porodice, pa posložio sjećanja i neprocjenjivo vrijedne fotografije u knjigu “Sjećanja o Husejinu Smajloviću.” Pritajeno i skromno, baš kao na prvoj promociji prvog izdanja knjige, Midža se duhom vrijednog neimara sklonio dalje od svjetla kamera i foto aparata. Hodeći u neko novo djelo sa perom i foto aparatom u ruci, još nas podsjeća da je istina jedina napisana riječ koja ne kopni. Zeničko proljeće koje dolazi i dolazit će dok je svijeta i vijeka biće potvrda istine i snijega koji kopni, a čovjek će uvijek i iznova cvasti u svojim ostavljenim djelima.
Grad i čovjek Onako tih k'o leptir šaren što se iz larve stvori u letača i reklo bi se pečen i varen za tuge tuđe na zidu plača No, tiha voda, ponese brege kameni novi ređaše zid sigurno, čvrsto, poput stege da mnoge bješe na sumnji stid Nikoše cvijeti novijeh zdanja što mlade ruke zvaše na rad korača čovjek i budno sanja na svaki korak on zida grad Onako tih, al' vjere pun da novo jutro donosi dan nevjerni htjeli su obračun a on im dade sazidan san On im pokloni bezistane arenu za igre, nikako za rat zli poželješe da makar stane Čovjek nije umio stat! Tiho k'o potok ispod sela rodna kap po kap, naraste u rijeku On gradi grad u lijepa, zgodna u spomen gura kasabu daleku Onako tih, još vjere ima da sumnje inih djelom nadjača ta i on ćuti čelik u ustima Al' čovjek gradi i korača! 06.11.2008. čovjeku Husejinu Smajloviću Autor: Said Šteta
|