MEHMED MEŠA DELIĆ: Bošnjaci su u posljednjih stotinu i više godina kao narod živjeli u jednom politički difuznom stanju, i kao kolektiv ih je objedinjivala uglavnom vjera. Bošnjaci nisu imali slobodu da razvijaju svoju nacionalnu svijest, nacionalnu kulturu i državničku - domovinsku. Sandžak je kao bosanska provincija politički – teritorijalno bio već od 1877. godine otcijepljen od Bosne i od tada je bošnjački narod bio rascijepljen u odvojenim političko – teritorijalnim sistemima, neovisno od toga što je postojala još formalna suverenost sultana nad Bosnom. Izgleda da je Bošnjacima sudbina da i u buduće egzistiraju u Sandžaku, Bosni i Hercegovini, dijaspori.

Balkan pripada evropskoj hemisferi i na njemu ne prestaju velika ili mala previranja. Balkan sa svojim krupnim i usitnjenim nacionalnim zajednicama, koje žele da se politički emancipuju i kao razmeđu između istočne i zapadne civilizacije nikada nije bio miran. Balkan imade bivšu Jugoslaviju koja se raspade u dijelovi iz koji je nazor bila sastavljena. Ti dijelovi su danas suverene i nezavisne države, osim Sandžaka, koje su još u procesu homogeniziranja pravoslavnih zemalja koje predvodi Rusija. Višedržavna agresija od 1992. do 1995. godine, u Bosni i Hercegovini bio je pakleni cilj da se konstituiraju velika Hrvatska i velika Srbija, a na račun teritorija Bosne i Hercegovine i njenog bošnjačkog naroda. Bošnjački narod je zbog toga bio i meta i cilj genocida.

S obzirom na prisustvo više od dvostoljetnih težnji velikosrpskog nacionalizma da na prostoru Balkana, ne na Zapadu gdje žive milioni Srba, stvori jedinstvena srpska država pod devizom „srpski svet“, prevedeno znači: “Svi Srbi u jednoj državi“, u „velikoj Srbiji“ što se ne može ostvariti bez imparijalnog i šovinističkog atakovanja na susjedne države, njihove teritorije, susjede i imovinu ljudi drugih vjera i nacija. Čitavo to vrijeme Bošnjaci su pod snažnim političkim i kvazi kulturnim uticajem veliko-hrvatske i veliko-srpske politike bili rastrzani (raspolućeni) u pogledu svog nacionalnog identiteta, jer im se nije dozvolilo da politički afirmiraju i razvijaju svoj bošnjački nacionalni identitet koji je baštinio još od „Dobrijeh Bošnjana“ i srednjovjekovne bosanske države pravne tradicije, kulture i da se svojim bošnjačkim nacionalnim političkim bićem i svojom bogatom narodnom tradicijom i kulturom odredi prema Srbima pravoslavcima i Hrvatima katolicima, koji su ga nacionalno svojatali, a onda uzimali ili odbacivali, čitaj ubijali. Oni ne prestaju da se prema Bošnjacima određuju samo s opasnim i radikalnim islamom i nekim običajima vjerske provenijencije, kako bi Bošnjake doveli u opasnost da budu svedeni samo na vjersku zajednicu i time trajno im uzmu zemlju i državu, a da oni nestanu kao narod. Bošnjaci su za njih postali probni kunići, na kojima isprobavaju sve metode njihovog nestanka, ali su udarili na tvrd orah koštunac.

Zato u historijskom i globalnom i regionalnom kontekstu treba sagledavati i sadašnji i budući bošnjački politički interes i njegovo učešće u kreiranju državno džravnog položaja Sandžaka prostrtom k'o ćilim na dvije države koje ga gaze, a koje on gleda naočalima s dvije dioptrije. Pogled na Srbiju je jedana dioptrija, a druga je dipotrija pogled na Crnu Goru.

U razmatranju ovog pitanja ne treba se rukovoditi emocijama, već razumom islamskom maksimom koja je postala i etički princip u odnosima među ljudima uopće, a koje glasi: Ne misli drugome ono što ne bi želio samome sebi. Poenta je bila i ostala pravda i pomirenje, koje je propagirao i sprovodio rahmetli akademik Muamer Zukorlić. On je dugo vremena bio vjerski autoritet na cijelovitom Sandžaku, a onda i politički koji se hrabro zalagao za slobodu, dostojanstvo i dignitet Bošnjaka kako onih u Sandžaku tako i onih u Bosni i Hercegovini, ali i dijaspori. Rahmetli akademik Muamer Zukorlić je puno htio, puno toga je započeo, puno toga je izgradio, ali je imao još puno planova i ideja, ali ga је čas umrili pomeo. On je trasirao put, a njegovi sljedbenici i nasljednici neka prave magistralu široku, brzu, sigurnu i bezbjednu. Na toj magistrali neka postave putokaze i pravce u jednakopravnost naroda kao kolektiva i jednakih individualnih ljudskih i građanskih sloboda i prava za sve građane bez obzira na vjeru i naciju. O tome se pozitivno izjasnio i rahmetli Alija Izetbegović u više njegovih govora o Bosni i Hercegovini i Sandžaku.

Rahmetli akademik Muamer Zukorlić je puno htio, puno toga je započeo, puno toga je izgradio, ali je imao još puno planova i ideja, ali ga је čas umrili pomeo. On je trasirao put, a njegovi sljedbenici i nasljednici neka prave magistralu široku, brzu, sigurnu i bezbjednu. Na toj magistrali neka postave putokaze i pravce u jednakopravnost naroda kao kolektiva i jednakih individualnih ljudskih i građanskih sloboda i prava za sve građane bez obzira na vjeru i naciju. O tome se pozitivno izjasnio i rahmetli Alija Izetbegović u više njegovih govora o Bosni i Hercegovini i Sandžaku.

Bošnjaci su u posljednjih stotinu i više godina kao narod živjeli u jednom politički difuznom stanju, i kao kolektiv ih je objedinjivala uglavnom vjera. Bošnjaci nisu imali slobodu da razvijaju svoju nacionalnu svijest, nacionalnu kulturu i državničku - domovinsku.

Sandžak je kao bosanska provincija politički – teritorijalno bio već od 1877. godine otcijepljen od Bosne i od tada je bošnjački narod bio rascijepljen u odvojenim političko – teritorijalnim sistemima, neovisno od toga što je postojala još formalna suverenost sultana nad Bosnom. Izgleda da je Bošnjacima sudbina da i u buduće egzistiraju u Sandžaku, Bosni i Hercegovini, dijaspori.
Zato se može postaviti pitanje, da li je Bosna i Hercegovina domovina Bošnjacima iz Sandžaka, ako su oni državljani država u čijim su državnim granicama Sandžak danas nalazi, a nemaju istovremeno i državljanstvo Bosne i Hercegovine, tzv. dvojno državljanstvo?! Kao što je bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima njihova domovina Bosna i Hercegovina, a ne Srbija i Hrvatska, a mogu biti i državljani tih država. Čak po Djetonskom sporazumu Hrvatska ima pravo na paralelne veze sa Federacijom BiH, isto tako Srbija ima paralelne veze sa (č)etničkim entitetom „rs“ i ona to godinama koristi. I jedna i drugia država imaju pretenzije na Bosnu i Hercegovinu i u tome su se udružili kako bi Bosnu i Hercegovinu rasturili. I Sandžak ima zajedničku granicu, sa Bosnom i Hercegovinom predstavlja jedinstven kulturni i jezički prostor kome državne granice nisu prepreka da se ostvaruju njihovi planovi i želje, ali nemaju ono što imaju dva entiteta u Bosni i Hercegovini, jer ne dozvoljavaju da Sandžak i Bosna i Hercegovina budu jedno. Za njih naziv Sandžak i Bosna i Hercegovina su sporni samo zato što u njima žive Bošnjaci. Često izgovaraju Raška oblast, a ne Sandžak, kada je riječ o Bosni i Hercegovini oni koriste nazive paradržvanih tvorevina „rs“ i „hr hb“.

Ogromna je bošnjačka dijaspora i u državama u kojima borave, rade i žive. Granice nisu smetnja da im se poštuju nacionalna prava na ostvarivanje nacionalne kulture i saradnje, jer se radi o državama sa demokratskim političkim sistemima.



Pošto je Sandžak 1913. godine podjeljen između Srbije i Crne Gore bilo bi poželjno da se njegov državno – pravni položaj uredi u okviru političkog sistema, a ne na poseban srpski i crnogorski, nego da zadrži svoje teritorijalno jedinstvo, a kada dođe vrijeme za to kao samostalna balkanska država. O ovom pitanju, o autonomnoj regiji je govorio i rahmetli akademik Muamer Zukorlić, što je iritiralo Srbe kako one u Srbiji tako i one u Crnoj Gori, a one iz Bosne i Hercegovine je zbunjivalo, jer su mislili ako se oni izdvoje iz Bosne i Hercegovine da bi to isto mogao uraditi Sandžak i izdvojiti se iz Srbije i Crne Gore, a onda se pripojiti Bosni i Hercegovini.

Od svega za Bošnjake je najbitnije da im je Allah dž.š. prosvjetlio pamet i da se se trgli iz stogodišnje latargije i amnezije u koju su ga bili bacili njegovi dušmani. Postali su međunarodni faktor bez koga se više, ne samo u Bosni i Hercegovini, već u Sandžaku i dijaspori ne može ništa odlučiti bez njihovog učešća.

A one granice koje razdvajaju države, a ne i Bošnjake bit će izbrisane kada budu u klubu evropskih demokratskih država u - EU, a Sandžak će skinuti naočale s dvije dioptrije i koristit svoje oči k'o soko!