![]() |
||||
Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt |
Bosniaks.Net
![]() |
||||
![]() |
Poezija
![]() HIJENE zalud im neće čuti jauk s mojih usti bolom ja se u sutonu mrsim nakon duge šutnje kao posta od sreće što istim još poklekla nije kada krvava čeljust zalogaj ispusti još se suncu sjajnom tek malo isprsim jedna zraka meni bude dosta da mi dušu prostu toplinom ugrije Đavolji rep i kosa boje pogane krvi zastali ispod svjetla da im se neuki dive u kandžama im duša naivna, još povjeruje Da su to ljudi, brani ih, pogled se mrvi tvrdi da ne vidimo dobro, kako su krive slike u kojima hijena u njedra zaviruje Vidiš ja koračam ispod kandži smjelo strahove sam davno vezao u čvor kao mornar uže samo Jedan bdije ljepota mi usne dovom Njemu dira na postelju trošnu kada klone tijelo osjećam se slavno tinta mi je more da potraje duže za čuvane tajne što ih duša krije pa ih jutrom slažem perom od nemira Sutra što će doći, međ’ prstima svila da svatove svoje ugleda u nadi pa ni vrijeme nije pokleklo od straha ne plašim se noći, hijena u krvi Istina je dušu medom napojila čekanje mi samo svakim danom sladi ja s nadom koračam do posljednjeg daha pišem kako stići, sjajnom suncu prvi Autor: Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
|