 SAID ŠTETA: Dovoljno je crna Crna Gora, nego pustio koju nijansu sive do srebra, ne bi li bar malo istjerao tamu. O njegovom dolasku i misiji odmah je javljeno u bijeli grad na vodi. Nekad je to bio i grad na “hlebu” ali kako uvijek moćna Srbija već dugi niz godina nije solventna zovu ga samo “grad na vodi”. Iz njemu poznatih razloga nije tu noć ni oka sklopio jer valjalo je diplomatski pohod u Crnu Goru pripremiti po dubini. |
Još je Ćamilu ostala lekcija iz historije koja svjedoči o Šćepanu Malom kada se predstavio kao ruski car Petar III i vladao Crnom Gorom od 1767. do 1773.godine. Historija veli da je učvrstio vlast suzbijajući plemensku neslogu koju nedavno skinuti vladar Krivokapić i pored pomoći SPC kao mecene i logističke potpore instaliranja srbijanske vlasti u Crnoj Gori nije uspio. Naprotiv! Malog je Šćepana ubio njegov sluga Grk i i kako uvijek biva potplaćen od mrskih Turaka. Čitajući dalje historiju poput onog sarajevskog pjevača koji nije armirač k’o Ćamil, ali jeste građevinske struke, našao je da je Šćepan Mali bio ustvari travar iz Dalmacije. Kako i sam voli travke jer u konstalaciji današnjih odnosa, previše je razloga za očajavanje pa ga Ćamil tako često pristavi i uz čaj analizira bliži i dalji dunjaluk. U neka doba, dok je trava iva od mrtva pravila živa, padne Ćamilu na um da se ubaci u Crnu Goru za premijera. Taman se otimaju da formiraju većinu i tako dok su “brez” vlade a to je plaho srklet, jer u Bosni i Hercegovini ima trinaest vlada a kao da nema ni jedne, odlučio da se malo poigra historijom. Njegovo konspirativno ime Ćamil i još Krivokapić Mali. Odlična kombinacija u sveopćem ludilu kada magarac može biti predsjednik velike države, što nemere Ćamil male Crne Gore, (nemojte biti dvosmisleni, ozbiljno je, op.a.). Ćamil je uspješan sarajevski student i armirač samo po potrebi kada treba uvezati armature u mentalnom betonu aktuelnih političkih moćnika. Ono Krivokapić je izabrao da lakše udovolji apetitima SPC jer kako god da se metne njima je krivo. A ono Mali uzeo da lakše uđe pod kožu crnogorcima i crnogorkama dapače, jer vole da dominiraju veličinom pa im sa tim sufiksom neće biti nešto zahmet. Mogao je Ćamil ponavljati historiju pa ući preko ruskih veza ali nije. Prvo zato što su se Rusi o sebi zabavili a njihovom vođi narasli hitlerovski brkovi. Pa Ja. I drugo što bi koristeći sjeverni tok da uđe u Crnu Goru morao proći kroz opasna područja koja kontroliše Kačavenda. To je što bi susjedi kazali upad u zaleđe, u čemu je Kačavenda dokazani djelatnik u zaleđu. Zato se Ćamil odlučio da u Crnu Goru uđe preko Albanije i Kosova, koristeći pomoć naturalizovanih američkih prijatelja koji su tulumbu zamijenili sa tubama ne baš slatkim ali su na cijeni. Činjenica je da na Kosovu počinje i završava velikosrpska povijest. To je vjekovima mitološki obojen prostor na kojem je i turski hamal i uvlačiguzica Marko Kraljević postao srpski epski junak. Mjesto gdje se poraz pretvorio u pobjedu čiji se okus do danas prenosi od usta do usta. Zaustavio se Ćamil u Gračanici u istoimenom manastiru, ne slučajno, da se pripremi za mjesto premijera vlade. Gdje se potpunije pripremiti kao tu? Natapirao Ćamil kosu a nije crna. Dovoljno je crna Crna Gora, nego pustio koju nijansu sive do srebra, ne bi li bar malo istjerao tamu. O njegovom dolasku i misiji odmah je javljeno u bijeli grad na vodi. Nekad je to bio i grad na “hlebu” ali kako uvijek moćna Srbija već dugi niz godina nije solventna zovu ga samo “grad na vodi”. Iz njemu poznatih razloga nije tu noć ni oka sklopio jer valjalo je diplomatski pohod u Crnu Goru pripremiti po dubini. Znao je da će svojim kratkim boravkom u Gračanici zadobiti simpatije SPC i tako imati slobodne ruke. U tom pohodu obećao je malom vuku od dva metra da nesmetano potopi svoju stražnjicu u slanu vodu na crnogorskom primorju. Naime još iz vremena vladavine Mila prodano je puno nepokretne imovine ruskim i srbijanskim tajkunima, ali je more ostalo crnogorsko, a valja pomoći kad mu guzici dođe vatra. Ipak zarad mira u kući, to jest Crnoj Gori, blokirao je nepokretnu imovinu ruskih i srbijanskih oligarha. Također je zaustavio da se rekonstruiše i pred sud stavi cijeli proces upliva SPC u uspostavljanju državne i duhovne vlasti. Da bi smirio napetost vođama tog projekta ugovorio je turističke posjete i obilazak četiri bisera na Kosovu pod zaštitom UNESCO. Jedan posebno kao duhovni oporavak. Za crnogorce i crnogorke je obećao miješati crnu i zlatnu, pa sve uramiti. Šta je to motivisalo Ćamila da se u toliko žrtvuje za Crnu Goru?
Pitanje kojem historija zasigurno neće naći potpun odgovor kao ni za ono ko je bio Šćepan Mali, ali će ostati povjesna činjenica da se Ćamilovim ulaskom u Crnu Goru pročula neka nova pjesma sve do Lovćena. Čojstvo kao osnovno obilježje kršnih Crnogoraca vratilo se u glavu i na lica svih bez obzira kako se knjižili. Čak je, kažu oni vidoviti, i sam Njegoš ustao i zapjevao “crnogorski vijenac” umjesto onog “gorskog” u kojem “’odža riče sa munare”. Naravno, ponovio je Njegoš neke stihove kao historijsku realnost:
“Vidite li, ako boga znate, koliko je mora i primorja, ravne Bosne i Hercegovine, Arbanije upravo do mora, koliko je naše Gore Crne. Pa nastavio, zemlju Rašku zasijali vašku, da se češe i koga ne svrbi, san im grđi ostao na vrbi. Onda zakucao već rečenim stihovima. Da, nijesu ni krivi toliko; premami ih nevjera na vjeru ulovi ih u mrežu đavolju. Što je čovjek? Ka slabo živinče!
Sa mjesto premijera Ćamil je predložio vladi niz odluka a što je skupština odmah ozakonila. Potvrdili su historijsku činjenicu da su četnici iz Crne Gore pod zastavom onih iz Srbije činili genocid nad Bošnjacima uz Drinu jedanaest puta. Genocid nad Bošnjacima u zadnjem ratu, potvrđen i osuđen pred Međunarodnim sudom u Hagu, vlast Crne Gore vilibrantovski priznaje i obavezuje se na provedbu sudske odluke. Moliti se Bogu može slobodno svako osim ako molitva nema antidržavni karakter kao pred prošle izbore. Poseban amandman vlade je da u Crnoj Gori mora biti dobro svima, bio veliki ili mali. Narod bezbeli! Historija će zabilježiti, nadam se, da sve dok je Ćamil, iako Krivokapić, i ne svojom krivicom Mali, ostao u Crnoj Gori i Njegošu je na Lovćenu bilo potaman. Jer veli historija, ko uspije smiriti uzavrelo stanje u Crnoj Gori cijeli dunjaluk će biti miran. Ćamil jeste Mali ali je tehničar!
