Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, je jedan od najvažnijih datuma u našoj povijesti i on se danas obilježava samo na prostoru sa bošnjačkom većinom, a u Republici Srpskoj ovaj datum se doživljava kao „Generator ratnih sukoba i početak rata“.

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 55. ajetu Sure En-Nur:
"Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih i da će im zasigurno vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni robovati i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi griješnici."

Zemlja i sve na njoj pripadaju samo Allahu, dželle še'nuhu, a mi smo Njegovom voljom na njoj samo Njegovi namjesnici i njeni privremeni korisnici. Kroz historiju su se vodili mnogobrojni ratovi u
cilju osvajanja novih teritorija i uspostavljana su mnoga carstava, a onda su ista slabila i propadala zajedno sa cijelim narodima.

I našom Bosnom i Hercegovinom koja spada u red najstarijih evropskih zemalja su marširale
razne vojske i na njenom teritoriju su se dešavali stravični zločini i njene granice su prekrajane, tj. sužavan nam je životni prostor. Zato je važno da poznajemo našu historiju, te da razvijamo državotvornu i patriotsku svijest.

Historijski izvori bilježe da je Sultan Mehmed Fatih II 1463. godine, to jeste deset godina po oslobađanju Istanbula krenuo u pohod na Bosnu. Sultan u snu vidje prelijepu Zemlju, neviđenu do tada, Zemlju prepunu zelenila, bezbrojnih rijeka, potoka i predivnih životinja, raznih vrsta i boja. Sa ljepotama te Zemlje ne mogu se porediti ni Stambolske bašče. I sanjao je Sultan u toj Zemlji vatru čiji plameni jezici su se uzdizali ka nebu, a oko vatre je usnio trojicu časnih halifa: Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, Osmana ibn Affana, radijallahu anhu, i Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu. Kada je ustao na sabah, ispričao je svoj san šejhu Ajni Šemsudinu i zamolio ga da mu ga protumači. Šejh reče: „Maša-Allah! Sinko moj, sanjao si prelijep san, koji uz Allahovu pomoć tumačim sa: „Zemlja koju si vidio je zemlja u koju se tvoja vojska upravo sprema da uđe. To je zemlja Bosna. Što se tiče vatre koju si vidio, vatra predstavlja čistu Allahovu vjeru Islam. I to je znak da će se u toj zemlji Allahova vjera Islam, inša-Allah, zadržati do Sudnjeg dana. To što si sanjao Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, znači da će Bosna inša-Allah biti zemlja istinskih mu'mina, koji sebe i imetak neće štediti na Allahovu putu. To što si sanjao Osmana ibn Affana, radijallahu anhu, znači da će u inša-Allah Bosni biti mnogo pobožnih i skromnih ljudi. To što si sanjao Aliju ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, znači da će ta zemlja inša-Allah Carevini dati mnogo ratnika i alima koji će kročiti stopama časne porodice Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Šteta što nisi sanjao Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, jer to znači da u Bosni neće biti pravde i da će se njen narod stalno morati boriti za nju!“

I kroz krvavu historiju Bosne i Hercegovine se Allahovom, azze ve dželle, voljom obistinjuje san Sultana Mehmeda Fatiha II. Pod vođstvom Srpske demokratske stranke, na Palama 24. oktobra 1991. godine formirana tzv. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koja je 9. januara 1992. godine usvojila Deklaraciju o proglašenju tzv. Srpske Republike Bosne i Hercegovine, čije ime je u avgustu 1992. godine promijenjeno u Republika Srpska.

U Grudama je 18. novembra 1991. proglašena tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. U tako rovitoj situaciji i želji Srba i Hrvata da zaokruže svoje teritorije unutar Republike Bosne i Hercegovine, Bošnjaci su mogli da biraju između ropstva ili časne odbrane svoje Domovine, od oružane agresije koja je uslijedila odmah nakon Referenduma.

Odluka o održavanju Referenduma o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, usvojena je na Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, 25. januara 1992. godine. Prije glasanja predstavnici srpskog naroda, na prijedlog predsjednika SDS-a, sada presuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića,
napustili su skupštinsko zasjedanje.

Na Referendum je 29. februara i 01. marta 1992. godine izašlo 64,31% birača sa pravom glasa, a za suverenost Republike Bosne i Hercegovine izjasnilo se 99,44% birača. Kao odgovor na Referendum, srpske paravojne formacije postavljaju barikade u Sarajevu i drugim gradovima u kojima počinje prava oružana agresija.

Zemlje članice Evropske unije su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije Ujedinjenih naroda. Nažalost, oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je već tada bila u punom jeku, a ista je odnijela ogromne ljudske živote i uzrokovala velika materijalna razaranja.

Skupština Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu je 28. februara 1995. godine donijela odluku kojom je 1. mart proglašen Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Ne zaboravimo da je 25. septembra 1991. godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donijelo
Rezoluciju broj 713 o Embargu na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme u Jugoslaviju. Embargo je ostao na snazi svo vrijeme oružane agresije na našu Domovinu čime je dovedeno u pitanje pravo Republike Bosne i Hercegovine na samoodbranu, a ono je zagarantovano Poveljom Ujedinjenih naroda. Time su Vijeće sigurnosti UN-a i dvolična Međunarodna zajednica nama pripadnicima Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine vezali ruke, dok su agresori na našu Domovinu i izdajnici iz Bosne i Hercegovine na raspolaganju imali najmodernija oružja i oruđa, koja je posjedovala tako-zvana Jugoslovenska Narodna Armija.

Najbolji dokaz da će Države Bosne i Hercegovine inša-Allah biti i da će ona ne samo preživjeti, već da će inša-Allah postati funkcionalnom i naprednom Zemljom je i taj da ovu Zemlju stoljećima
uništavaju, svojataju, dijele, pljačkaju, prodaju, predaju i poklanjaju, a ona i dalje opstoji i preživljava, što je kader Allaha, subhanehu ve te'ala, Koji upravlja Kosmosom i Koji će nadamo se dati da naši potomci budu svjesniji i savjesniji od nas i Koji će Svojom Svemoći naše neprijatelje ostaviti bez pomena, a oni drugo i ne zaslužuju!

Ova Zemlja je sama po sebi keramet, jer je gotovo niko od ljudi ne brani, niti čuva, a ona ipak Allahovom, dželle še'nuhu, voljom opstoji i prkosi dušmanima. Ona Allahovom, subhanehu ve te'ala, voljom siguran sam ne opstoji na odlučnosti i principijelnosti naših političara, ne opstoji ni na moralu nas koji tumačimo vjeru, a nerijetko odstupamo od onoga što govorimo i ne opstoji ni na ekonomskoj snazi Bošnjaka, već opstoji voljom i svemoći Gospodara nebesa i Zemlje, na rijekama čiste šehidske krvi, dovama, suzama i moralu naših dobrih majki i očeva i suzama, nadama i željama jetima i mnoštvu obespravljenih i ucvijeljenih Bošnjaka.

Neka podsjećanje na Dan nezavisnosti bude još jedna lekcija iz naše moderne historije i budimo odlučni da sačuvamo cjelovitost naše Države i mir i sigurnost u njoj!

Allahu, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih sa kojima si Ti zadovoljan i ne iskušaj nas sa onim što ne možemo podnijeti! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Pomozi nam da sačuvamo cjelovitost i sigurnost naše Domovine! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Nagradi obećanom
nagradom naše šehide i njihove strpljive porodice! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima Ummeta boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!
Amin!

Sarajevo, 1. mart 2022. godine Nezim Halilović Muderris