Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


SRPSKO ZATAŠKAVANJE ISTINE O GENOCIDU
Procitaj komentar

Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 17. January 2022. 04:01:16


MEHMED MEŠA DELIĆ: Na koje sve načine srpski političari, historičari, analitičari, novinari i oni mladi Srbi koji nisu bili ni rođeni negiraju genocid je van bilo koje pameti. Zbog čestog otpora otvorenom negiranju, vremenom su negatori počeli koristiti sofisticiranije „argumente“. Gle napretka, oni počeli da priznaju da se „desio zločin“, ali minimiziraju obim zločina, a šta je najgore i sam broj onih koje su ubili, relativiziraju krivicu, negiraju postojanje plana uništenja Bošnjaka, čak su počeli da optužuju i hapse žrtve. Žrtve se moraju izvinjavati dželatima.
Oni ne govore o genocidu koji su oni počinili, ali su u nekom zanosu govore o Jasenovcu, ali ne kažu da su i drugi tamo stradali, govore samo o vlastitom stradanju. U Jasenovcu su i drugi narodi stradali. Čak kažu da je „rs“ nastala da im se ne dogodi novi Jasenovac. Da li to znači, da je „rs“ bila revanš za Jasenovac sa kojim Bošnjaci (osim što su i sami tamo stradali), nemaju nikakve veze, da oni učine genocid nad Bošnjacima, a ne nad Hrvatima?
Negiranjem se smatra posljednjom fazom u izvršenju genocida, koji se „nadovezuje na složenu motivaciju koja nadahnjuje prvu fazu genocida“. Negiranje uvijek slijedi genocid i predstavlja jedan od najsigurnijih pokazatelja budućih genocida (Gregory Stanton).

Negatori nastoje da „demoniziraju žrtve i rehabilitiraju počinitelje“. Srbi imaju cilj da zataškaju istinu i ponovno pisanje gus(l)arske historije bez referiranja na realnosti, kao i slavljenje fašizma i nasilja, zbog čega, prema mišljenju istaknutog istraživača genocida Israela W. Charnya, demokratska društva moraju reagirati čak i po cijenu sukoba s nekim drugim demokratskim vrijednostima kao što je sloboda govora.

Suočeni s ovom pojavom, kao i pojavom neonacizma i ponavljanja zločina genocida u svijetu krajem 20. vijeka, brojne evropske zemlje opredijelile su se da inikriminiranju negiranja genocida tokom 1990-tih godina. Inikrimirano je negiranje holokausta, kao posebnog genocida nad Jevrejima, negiranje genocida upoće i poricanje komunističkih zločina. U zemljama u kojima nije postojao izričit propis o zabrani negiranja genocida bilo je moguće takve izjave kažnjavati na osnovu općeg propisa protiv „govora mržnje“.

Da bi došlo do ujednačavanja nacionalnih zakonodavstava u Evropskoj uniji, u novembru 2008. godine usvojen je prijedlog „Okvirne odluke o suzbijanju određenih oblika i izraza rasizma i ksenofobije sredstvima krivičnog prava 2008/913/JHA“, a koje obavezuje državne članice da kažnjavaju „javno odobravanje, negiranje ili grubo trivijaliziranje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina definiranji u članovima 6, 7, 8. Statuta Međunarodnog krivičnog suda“, koje je usmjereno protiv grupe lica ili pojedinačnih članova grupe definiranje prema kriteriju rase, boje, religije, nacionalnog ili etničkog porijekla, kada je to ponašanje učinjeno s ciljem podsticanja na mržnju i nasilje (član 1, stav 1, c).

Negiranje, genocida, kako ističe Israel W. Charny, vrši napad na kolektivni identitet i nacionalni kulturni kontinuitet naroda žrtava i nastoji da „napadne historijski duh i moral preživjelih i potomaka ubijenih i oteža njihov oporavak“, te „prikrije užas zločina i oslobodi odgovorne za njegovo izvršenje“. Na taj način negiranje „metaforički ubija historijsku istinu i kolektivno sjećanje“. Srbi se malo čega sjećaju, još ako su u tome i sami učestvovali.
Politička kriza u Bosni i Hercegovini koja može i jubilej da „slavi“ koliko dugo traje, a označena kao „najveća egzistencijalna prijetnja poslijeratnog perioda“ uzrokovana je, ali i pospješena odlukom bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka, kojom se zabranjuje, „javno odobravanje negiranje, grubo umanjivanje ili opravdanje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđenog pravosnažnom presudom". Predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ova odredba u potpunosti je u skladu odredbom člana 1 Okvirne odluke Evropske unije iz 2008. godine.
Mada se genocid i ratni zločini dogodili u Bosni i Hercegovini, taj genocid i zločini se negiraju od većine Srba bilo gdje da žive, a (po)najviše u onom njihovom „srpskom svetu“ iz snova. Srbi (čast izuzetcima) ne samo da to negiraju, oni to istovremeno i slave. To je Hariz Halilović australijsko – bosanski autor označio „trijumfalizmom“ kao narednom fazom genocida. Odluka o dopuni Krivičnog zakona inkriminira i dodjeljivanje priznanja, nagrada i privilegija ili na drugi način veličanja osoba osuđenih pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Za ovo je predviđena kazna zatvora od najmanje tri godine.

Umjesto da ti isti budu u zatvorima, oni su na (č)etničkim svečanim tribinama, a (po)najviše na dan 9. januara, kada je zločin i genocid počeo u Bosni i Hercegovini i tako je od kostiju i krvi Bošnjaka izgrađena „rs“ kao (č)etnička – genocidna tvorevina.

Na koje sve načine srpski političari, historičari, analitičari, novinari i oni mladi Srbi koji nisu bili ni rođeni negiraju genocid je van bilo koje pameti. Zbog čestog otpora otvorenom negiranju, vremenom su negatori počeli koristiti sofisticiranije „argumente“. Gle napretka, oni počeli da priznaju da se „desio zločin“, ali minimiziraju obim zločina, a šta je najgore i sam broj onih koje su ubili, relativiziraju krivicu, negiraju postojanje plana uništenja Bošnjaka, čak su počeli da optužuju i hapse žrtve. Žrtve se moraju izvinjavati dželatima.

Oni ne govore o genocidu koji su oni počinili, ali su u nekom zanosu govore o Jasenovcu, ali ne kažu da su i drugi tamo stradali, govore samo o vlastitom stradanju. U Jasenovcu su i drugi narodi stradali. Čak kažu da je „rs“ nastala da im se ne dogodi novi Jasenovac. Da li to znači, da je „rs“ bila revanš za Jasenovac sa kojim Bošnjaci (osim što su i sami tamo stradali), nemaju nikakve veze, da oni učine genocid nad Bošnjacima, a ne nad Hrvatima?

Negiranje, genocida, kako ističe Israel W. Charny, vrši napad na kolektivni identitet i nacionalni kulturni kontinuitet naroda žrtava i nastoji da „napadne historijski duh i moral preživjelih i potomaka ubijenih i oteža njihov oporavak“, te „prikrije užas zločina i oslobodi odgovorne za njegovo izvršenje“. Na taj način negiranje „metaforički ubija historijsku istinu i kolektivno sjećanje“. Srbi se malo čega sjećaju, još ako su u tome i sami učestvovali.

U negiranju genocida mogu biti, a i jesu počinioci, javna historija kolektiva kojem pripadaju počinioci, državne vlasti čiji su organi počinili genocid, ali i mnogi drugi, čak do unučadi. Prilikom negiranja koriste se različiti mehanizmi. Neki od njih uključuju: negiranje znanja o genocidi, oni izmišljaju svoje definicije, negiranje odgovornosti, negiranje postojanja žrtve, optuživanje optužioca, te moralnu ravnodušnost prema zločinu.

Srbi sve to negiraju kako bi sami sebe uvjerili da su sve strane jednako krive. Oni zaboravlhjaju da su bili više dželati nego žrtve., a to i jeste srpsko zataškavanje istine o genocidu. To Deborah Lipstad naziva „nemoralnim poistovjećivanjem“.

Najčešći razlozi za negiranje genocida su oslobađanje od odgovornosti za počinjenje, odnosno za nesprečavanje počinjenja. Negiranje počinje tokom izvršenja genocida. Počinitelji prekopavaju i skrivaju masovne grobnice, pale i komadaju tijela, zataškavaju dokaze i zastrašuju svjedoke. Onemogućavaju istrage, negiraju zločine i svaki put okrivljuju žrtve što su se suprostavljaju tim njihovim hordama.

Ovaj oblik negiranja je „kontinum slavljenja nasilja“. Osim što se „slavi smrt“ i kroz pjesme najavljuju da ponove genocid, najavljuju se i zamišljaju prizori budućih masovnih smrti istih ili drugih žrtava.

Ponavljaju se slogani poput: „Nož, žica, Srebrenica“, „Srebrenice tako si mi mila“, „Oj Pazaru novi Vukovaru“, „Oj Sjenice nova Srebrenice“, „Oj Fatima đe su ti dimije“, „Za krst“, itd.
Osim gore nabrojanih slogana koji se gotovo neizostavno ističu na većim okupljanjima poput sportskih događaja, slava i proslava gdje se slavi nasilje ima još puno drugih pjevanja: „Bit će opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina“ na okupljanju pripadnika pokreta u Višegradu i to iz godine u godinu.

U ove oblike negiranja uključeni su oni koji nisu počinili genocid, jer neki do tada nisu bili ni rođeni, ali slave nasilje i smrt, lažu i mrze druge i drugačije, jer to je tradicionalni i nacionalni srpski kućni odgoj djece i omladine. Negiranje privlači fašiste, kao što su neonacističke i druge slične grupe.

Iako se negiranje holokausta pojavilo odmah nakon okončanja Drugog svjetskog rata, posebno se intenziviralo tokom 1970 – tih godina, čemu je doprinio porast broja neofašističkih organizacija i političkih stranaka, kao odgovor na povećanu imigraciju. Oživljavanje fašizma, nacizma i antisemitizam postaju značajni elementi njihove ideologije.

Negiranje holokausta, kako ističe Deborah Lipstad, posebno je bilo primjećeno ekstremističkim nacionalističkim grupama u centralnoj i istočnoj Evropi sa tradicijom antisemitizma. To je imalo jasno uočljivo historijske razloge, oličene u kolaboraciji.

Naprimjer, bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u knjizi: „Bespuća povijesne zbiljnosti“ holokaust je stavljen pod znakove navoda, govorio o „pristrasnim svjedočenjima i preuveličavanim brojevima žrtava“ i slično. To ne začuđuje, ističe Lipstad, jer Hrvatska je bila gorljivi saveznik nacista, a većinu hrvatskih Jevreja i drugih žrtava ubili su njihovi sugrađani Hrvati, a ne Nijemci.
Izvještaj komisije koju je formirala Vlada „rs“ u februaru 2019. godine u svrhu negiranja, odnosno „svjesne revizije utvrđene istine“, predvođene dvojicom izraelskih profesora, kako ističe Menachem Z. Rosensaft, stručnjak za genocid i potpredsjednik Američkog jevrejskog kongresa „više puta Bošnjake predstavljaju kao agresore, a bosanske Srbe kao žrtve u ponovnom pisanju historije koje podsjeća na propagandu ministra Trećeg rajha Josefa Goebbelsa u opravdavanju antisemitizma nacističke Njemačke.“ Čak je tvrdio da su Jevreji agresori protiv nacista. Za razliku od izraelca Gideona Greifa negatora genocida koji se stavio na čelo Komisije, drugi Izraelac Rosensaft je izvještaje nazvao „besramnom manipulacijom istinom“ i „moralnim posrnućem pojedinaca“, izvještaj je sramotan.

Umjesto da negator genocida dobije njemačko priznanje i on i izvještaji su poslati na smeće historije, jer je Njemačko ministarstvo povuklo odluku o odlikovanju negatora genocida.
Ovi izvještaji kao i oni koji su ih pisali i financirali trebaju i moraju biti samo na smetlištu historije, jer predstavljaju uobičajenu strategiju negatora koji napad na istinu, s ciljem preoblikovanja prošlosti u svrhu rehabilitacije zločina i demoniziranja žrtve, nastoje zaogrnuti u plašt objektivnog istraživanja, rasvjetljavanja prošlosti i spoznaje istine. U stvarnosti negiraju dokaze, krivotvore ih, odbacuju ili jednostavno zanemaruju.

To je ono što predstavlja jedan od najdestruktivnijih oblika negiranja genocida, jer uspjeva u namjeri izazivanja sumnje, zabune i protivrječnosti. Činjenje da Srbi vjeruju da su sve strane jednako krive čest je cilj negatora. To što Srbi rade Deborah Lipstadt naziva „nemoralnim poistovjećivanjem“.

Rat nije moralna borba, sve su strane činile zločine, jednako su odgovorne i ne postoji moralna distinkacija među učesnicima. Naprimjer, nakon odluke Valentina Inzka predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je „važno da u svakom trenutku ukaže pijetet prema srebreničkom žrtvama“ i dodao; „svi smo mi pravili stvari, to jest pojedini pripadnici naroda, kojima ne moramo uvek da se ponosimo. Neki su više pravili u Drugom svetskom ratu, a neki u drugim ratovima.

I ova izjava je dokaz da je Vučić negator genocida. On pominje samo žrtve Srebrenice. Šta je sa onim mnogobrojnim žrtvama širom Bosne i Hercegovine? Ako su srpski pojedinci činili zločine i bili osuđenih, zašto govori da su Srbi genocidan narod, a osuđenici srpski eroji? Zašto Bošnjacima pominje Drugi svjetski rat u kome su ih četnici ubijali? Da li je Vučić zaboravio onu izjavu: „Za jednog Srbina sto muslimana!“

Ono što Israel Charny opisuje kao „definicionalizam““, odnosno insistiranje na nedefiniranju masovnih ubistava kao genocida često je prisutno u slučaju genocida u Bosni i Hercegovini. Sjetimo se predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji je u nekoliko navrata negirao genocid, jer je rekao da „Srebrenica nije isto što i holokaust“, da „postoje genocidi i genocidi, žrtve i žrtve, te da je u Srebrenici počinjen genocid, ali „onda za neke teže (kurziv dodat) i zločine moramo izmisliti drugo ime“.

Iz ove izjave se naslućuje da je Milanović čitao knjigu Franje Tuđmana: „Bespuća povijesne zbiljnosti“, zato tako i definiše genocide, a ne želi da se pominju žrtve u Jasenovcu, Ahmićima, gdje su počinitelji bili Hrvati.

Tačno je da ima razlike između genocida i holokausta. U genocidu su ljude masovno ubijali, u holokaustu su masovno završavali u gasnim komorama.

Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, usvojena 9. decembra 1948. godine, definiše genocid kao namjerno uništenje nacionalne, etničke, rasne ili religijske zajednice ili naroda u potpunosti ili djelimično.

U presudi ratnom zločincu Radislavu Krstiću izričito se navodi da su u namjeri uništenja dijela bosanskog muslimanskog stanovništva bosanski Srbi počinili genocid (paragraf 37).
U litaraturi se za genocid u Bosni i Hercegovini koristi i termin gendercide (rodno zasnovani genocid) u kojem je osnovni kriterij istrebljenja bio rod – rodna skupina muškaraca vojne dobi, s izuzetkom eliticida, kada je taj kriterij isključen, kako ističe Adam Jones, kanadski istraživač genocida. U budućnosti će, navodi Jones biti teško tvrditi da masovno ubijanje mora ciljati sve članove grupe da bi se kvalificiralo kao genocid. U tom smislu, vrlo je značajna i odluka Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu u slučaju protiv Jean – Paula Akayesua, osuđenog za genocid, u kojem je silovanje kvalificirano kao oblik genocida. Silovanje i seksualno nasilje je bilo sastavni dio procesa uništenja, posebno ciljajući Tutsi žene i doprinoseći njihovom uništenju, kao i uništenju Tutsi naroda u cijelosti, navodi se u presudi (Presuda, Prosecutor v. Jean – Paul Akayesu, br. ICTR – 96 – 4, 1998, paragraf 7.31).

Nedavno je potaknuta rasprava u našoj javnosti o rodnoj perspektivi preživjelih i počinitelja ne samo da zamagljuje distinkaciju između počinitelja i žrtava već relativizira i obezvređuje zastrašujuća iskustva žena u procesu genocida, i predstavlja oblik negiranja genocida.
Sve to ukazuje i na rezultat kontinuiranog negiranja genocida: obmana, distorzija istine i zbunjenost čak i pripadnika samog naroda nad kojim je izvršen genocid, koji se nerijetko i sami upuštaju u nemoralna poistovjećivanja, realitiviziranje i trivijaliziranje vlastitog iskustva.
Nazivanjem genocida „tragedijom“ ili „neredom“ relativiziraju se organiziranje i plansko činjenje genocida koje se odvija u deset faza, toliko jasno identificiranih i diferenciranih, da se na osnovu njih predviđaju novi ili uočavaju genocidi u toku. Time se čini ono što Charny naziva „nevinim“ negiranjem, odnosno negiranjem iz neznanja ili različitih ubjeđenja. Postoje etičke posljedice neznanja, posebno pripadnika naroda nad kojim je počinjen genocid ne samo o vlastitom iskustvu već i o istim ili sličnim iskustvima drugih.

Mi Bošnjaci imamo vlastito iskusto genocida, o tome non – stop pišimo, govorimo, ne dajmo to zaboravu, da ne ispunimo želje i namjere negatora – GENOCIDA!

VRH



Ostali prilozi:
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
» POKRŠTAVANJE BOSANSKOG JEZIKA
Sead Zubanović | 09. March 2024 20:20
» PLAVLJANKE, NJEGOŠ I OSMI MART
Šemso Agović | 09. March 2024 15:35
» GENOCID POČINJE RIJEČIMA, A ONDA SE PRETVORI U DJELO
Mehmed Meša Delić | 06. March 2024 20:50
» NEODGOVORNA POLITIKA BOŠNJAKA U DOMENU INDIREKTNIH POREZA
Prof. dr. Husein Muratović | 06. March 2024 15:10
» GEOPOLITIČKE IGRE MOĆI KAKO RAT U UKRAJINI REDIFINIŠE SVJETSKI POREDAK
Božidar Proročić, književnik i publicista | 06. March 2024 14:03
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
Mehmed Meša Delić | 03. March 2024 15:35
» ZBOG DIRANJA U IVU I NJEGOŠA – NIKOLAIDISA NA LOMAČU!
Šemso Agović | 03. March 2024 12:56
» OD PRIZNANJA DO PLAMENA - PARADOKS SPALJIVANJA ANDREJA NIKOLAIDISA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 03. March 2024 12:47
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJACI PO MJERI AUSTROUGARA
03. March 2024 15:35
» DA LI JE GENOCID KAO POJAM IZLAPIO?
25. December 2023 15:45
» UOBRAŽENI BOGATAŠI
15. December 2023 14:32
» BOŠNJAČKI DUH I ZAPADNA KULTURA
06. December 2023 17:28
» BOŠNJACI U SANDŽAKU
15. October 2023 15:03
» DEJTON – DRVO MIRA
26. September 2023 21:03
» BOSNA I HERCEGOVINA MEĐ DVA MRAKA
19. September 2023 19:39
» PREŠUĆIVALA SE ISTINA O BOSNI
08. September 2023 17:36
» STEĆCI U BOSNI - BOSNA U STEĆCIMA
04. September 2023 17:58
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif