Joe Biden, Bob Dole i Alija Izetbegović (Foto: Screenshot)

PIŠE: DR. ADAMIR JERKOVIĆ: Uoči same audijencije u Predsjedništvu BiH decembarskog jutra 1998. godine Alija Izetbegović se sjetio aktivne uloge Boba Dolea. U očekivanju tog susreta predsjednik je na trenutak evocirao uspomene na ranije susrete rekavši generalno da se ovaj republikanac najdosljednije borio zajedno sa demokratom Joe Bidenom za promjenu američke politike prema Bosni i Hercegovini. Njih dvojica su od početka agresije na BiH tražili promjenu američkog uklona prema ratnoj krizi. Septembra 1992. uputili su inicijativu s tim što je Doleova riječ u tom turbulentnom vremenu za BiH bila veoma važna, jer je on 1976. bio republikanski potpredsjednički kandidat.

Neka „tajna“ i neraskidiva veza postojala je između Roberta Dolea i Bosne i Hercegovine, s kojom je američki senator bio povezan iskrenim i čvrstim nitima prijateljstva tokom značajnog perioda svoje kongresne karijere. Dole je umro u nedjelju, 5. decembra, i to tačno na 23. godišnjicu od njegove posjete predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću. Mnogo je ovih dana napisano o djelu penzinisanog senatora iz Kanzasa, a mi sada objavljujemo jednu crticu koja odslikava njegovo političku aktivnost prema Bosni i Hercegovini.

BiH ne zaboravlja svoje prijatelje
Sa Izetbegovićem Robert Dole se susretao u brojnim prilikama. Važio je kao političar koji se iskreno zalagao i vrlo konkretno tražio kao kongresmen uvođenje sankcija za Srbiju i skidanje nepravednog embarga na uvoz oružja koji je nametnut tadašnjoj Vladi Republike Bosne i Hercegovine. Uoči same audijencije u Predsjedništvu BiH decembarskog jutra 1998. godine Alija Izetbegović se sjetio aktivne uloge Boba Dolea. U očekivanju tog susreta predsjednik je na trenutak evocirao uspomene na ranije susrete rekavši generalno da se ovaj republikanac najdosljednije borio zajedno sa demokratom Joe Bidenom za promjenu američke politike prema Bosni i Hercegovini. Njih dvojica su od početka agresije na BiH tražili promjenu američkog uklona prema ratnoj krizi. Septembra 1992. uputili su inicijativu s tim što je Doleova riječ u tom turbulentnom vremenu za BiH bila veoma važna, jer je on 1976. bio republikanski potpredsjednički kandidat. Ovo je svakako znao i predsjednik Izetbegović, kao što nam je bilo poznato da je 1996. godine Dole bio i predsjednički kandidat. O ovom susretu sam pisao u mojoj knjizi „Alija izbliza, knjiga 1“. Napisao sam da je Dole došao u Sarajevo istog dana kada je u Washingtonu saopćeno da je američki predsjednik Bill Clinton produžio sankcije Republici Srpskoj i SR Jugoslaviji za još šest mjeseci. Sada se Dole našao na nekadašnjem ratnom poprištu ali ne u svojstvu parlamentarca nego predsjednika Međunarodne komisije za nestale. On je bio veoma prijatan i šarmantan čovjek, važio je za istaknutog borca za demokratiju, bio je popularan i van granica svoje zemlje. Na ovaj sastanak smo pozvali predsjednika Državne komisije za traženje nestalih BiH g. Amora Mašovića. Problem nestalih lica opterećivao je može se reći sve tri «strane» u bosanskom konfliktu, a predsjednik Izetbegović se trudio da se svi problemi nestalih lica rješavaju sveobuhvatno a ne parcijalno. Bosanskohercegovačka vlast se trudila da ovom pitanju pristupi sa krajnjom osjetljivošću i sa mnogo strpljenja.

Potraga za nestalim u Bugojnu i Mostaru
Najteže je bilo porodicama. Njihova patnja zbog gubitka i nestanka najmilijih nije se smirivala. Porodice su bile svjesne da njihovi nestali srodnici nisu među živim, no ipak su tragale za posmrtnim ostacima kako bi ih dostojanstveno sahranili. Dole je primijetio da je pronalazak posmrtnih ostataka konačno olakšanje za njihove porodice, jer kako se izrazio tada - to je bila «tačka na njihovu bol».
Iskreno nam je priznao da je problem mnogo veći nego što je očekivao. Nastojao je da bude sasvim konkretan i pokuša od predsjednika Alije Izetbegovića ishoditi pomoć u traženju nestalih Srba i Hrvata. On je znao je da se u Bosni i Hercegovini neke prepreke mogu ukloniti samo na „najvišem“ mjestu. Tokom ove posjete Dole se koncentrirao na problem Hrvata nestalih tokom ratnih djejstava u Bugojnu. On je dolazio kod predsjednika Bosne i Hercegovine a ne kod lidera Bošnjaka. Tako je on, ustvari, postavljao problem koji je htio da riješi.pri čemu se prema svakoj žrtvi se odnosio dostojanstveno.
– Ako biste mogli da pomognete u slučaju Bugojna…Ne okrivljujemo nikoga... – obazrivo je Dole zamolio našu stranu za pomoć.
Alija Izetbegović se našao u pomalo neugodnoj situaciji, ali se nije dao zbuniti.
– Ja sam se lično angažirao da utvrdimo jesu li živi ovi ljudi. Moji saradnici iz Kabineta (pokazujući na nas) su razgovarali sa tamošnjim zvaničnicima, sa policijom, ali…»

Raširio je ruke, što je trebalo značiti da je to vjerovatno uzaludan posao. Nakon kraće stanke nastavio je nezavršenu misao sa nadom «da će ova naša komisija imati više uspjeha u saradnji sa hrvatskim timom». Tako je prebacio lopticu na Amora Mašovića i njegovu komisiju, zaključivši da će «možda pomoći Hrvati kao zainteresirana strana».

Iz upitnog pogleda senatora Dolea bilo je jasno da „čeka“ još neku informaciju. Alija Izetbegović je to shvatio, pa je nastavio:
„21 Hrvat...oni nisu nestali isti dan već u dužem periodu…Neki su pušteni, neki razmjenjivani...“
Robert Dole je učtivo „navaljivao“, dajući do znanja da i oni vjerovatno imaju nekih informacija, koje se baš nisu podudarale sa našim. Izetbegović je nastavio:
– U zatvoru je bilo 11 ljudi. Poznata su imena stražara, komandna struktura... Tragali smo, ali nismo mogli doći do opipljivog rezultata?! – rekao je Alija Izetbegović.
Ovom prilikom je Robert Dole pomenuo i problem nestalih Bošnjaka u Mostaru i da će odgovore na ova pitanja tražiti od hrvatske strane.

Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka u julu 2019., američkom senatoru Bobu Doleu u Washingtonu je uručio priznanje "Ključ Grada Sarajeva"

Čini mi se da je Bob Dole shvatio da ne vrijedi dalje istrajavati na pitanju Bugojna i Mostara, pa je usmjerio razgovor na buduće aktivnosti Međunarodne komisije za nestale osobe. Naveo je da sa 400.000 dolara Komisija finansira kompleks za identifikciju i sahranjivanje tijela u Podrinju, i da će isti projekt podržati u RS-u. Rekao nam je ovom prilikom da uskoro namjerava organizirati sastanak bosanskohercegovačke, jugoslovenske i hrvatske komisije za traženje nestalih, te formirati “Institut za nestala lica”, koji će nakon što se jednoga dana povuče Međunarodna komisija, nastaviti ovaj veoma važan posao. Iako je tada imao 75 godina, impresionirala je njegova ustrajnost da pomogne u pronalaženju nestalih ljudi. Mi smo ga, ipak, pamtili kao beskompromisnog borca za pravdu u nametnutom ratu u BiH, što smo mu 2019. uzvratili dodjelom Ključa grada Sarajeva odnosno počasnog građanina glavnog grada BiH.

---

(Autor je bio savjetnik predsjednika Alije Izetbegovića)

---