Roman „Živa lomača“ živo je svjedočenje tada četrnaestogodišnjeg dječaka Suhbije Bajića iz sela Polje kod Višegrada čiji je cjelokupan ženski dio bliže familije, njih 24 spaljeno u živoj lomači na Bikavcu, dijelu Višegrada.

Nakon više promocija u našoj domovini, Bosni i Hercegovini, promocija najnovijeg romana „Živa lomača“, autora Vezuva Bašića Baše organizirana je u nekoliko većih danskih gradova. Tako su bosanskohercegovački građani koji žive u Esbjergu, Odenseu, Sonderborgu i Aalborgu bili u prilici prisustvovati promociji ove izuzetno zanimljive i značajne knjige.

Planirane su još mnoge promocije širom Danske, a prva naredna je zakazana u Bosanskom kulturnom centru u Kopenhagenu. U okviru tih promocija predstavljena su sva djela ovog autora, a on je objavio 13 knjiga uglavnom romana koji tretiraju život bosanskohercegovačkih izbjeglica u Danskoj. Promocijama je, kao gost, prisustvovao i pukovnik Nihad Šehović, ratni komandant 119. Brigade, iz sastava 2. Korpusa Armije BiH koji je govorio o ratnom putu Armije BiH te odgovarao na mnogobrojna pitanja. Promocije su trajale znatno više od vremena predviđenog za promociju, a odvijale su se u razgovoru o mnogim interesantnim temama.

Roman „Živa lomača“ živo je svjedočenje tada četrnaestogodišnjeg dječaka Suhbije Bajića iz sela Polje kod Višegrada čiji je cjelokupan ženski dio bliže familije, njih 24 spaljeno u živoj lomači na Bikavcu, dijelu Višegrada.

Knjiga seže do Drugog svjetskog rata kada je njegova porodica doživjela najteže zločine. Knjiga ne osuđuje niti jedan cjelokupan narod, a imena žrtava i zločinaca kao i mjesta i vrijeme događaja su istiniti i autentični. Roman nije dokumentarističko štivo. To je knjiga puna dinamike i radnje koja kroz dijalog glavnih likova opisuje život jednog malog čovjeka, tada dječaka, koji se našao u vrtlogu najstrašnijih događaja u kojem su se desile teške tragedije u njegovoj porodici. Njegova priča je djelić onoga što se desilo jednom narodu, a odslikava ta teška i ružna vremena u kojima su zatirani tragovi postojanja Bošnjaka na području Višegrada.

Ovo je jasno podsjećanje na zločine počinjene u Višegradu, ali se isto tako odnosi na zlodjela počinjena u Foči, Prijedoru, Sanskom Mostu i mnogim drugim mjestima širom naše domovine. Na te događaja moramo se uvijek vraćati i ne dozvoliti da ih veo zaborava prekrije. O tim zločinima moraju se stvarati pisani tragovi, a naše sjećanje ne smije se završiti samo u haškoj sudnici. Mnogo je priča malih ljudi koje nikada neće biti zapisane. Jednu takvu priču napisao je i u roman pretočio novinar i književnik Vezuv Bašić Bašo.

Knjiga „Živa lomača“ je svjedočanstvo za vječnost, a svaka bošnjačka porodica, posebno preživjeli Višegrađani trebali bi je imati u svom domu i čuvati za naredne generacije kao opomenu i podsjećanje na ta zla vremena. Ono što je napisano ostaje za vječnost, a ono što nije napisano brišu vjetrovi zaborava, stara je narodna mudrost.

Njegov posljednji, trinaesti roman „Živa lomača“ izašao je iz štampe 6. jula ove godine. Izdala ga je izdavačka kuća „Lijepa riječ iz Tuzle“ a štampala ga je štampariji iz Fojnice.



A. Mujkanović / BHDINFODESK