(Foto: Canada map globe)

LENA DEMIROVIĆ: Kanada je poznata i po tome što je za vrijeme “hladnog rata” prodavala pšenicu svojim neprijateljima u Rusiji, pa poslije i po dobrim odnosima sa Kubom i njenim predsjednikom Fidel Kastrom, s kojim je sklopila pogodne poslove iako nije podržavala komunizam. U većini slučajeva kanadskoj vladi je uzor američka politika koja joj je i saveznik. Kanada jeste pokušala da osmisli malo nezavisniji pravac delovanja ali u većini slučajeva kao npr., pristup Sjevernoj Koreji, preslikava onaj iz SAD-a.

Da je vanjska politika Kanade uvijek bila u najmanju ruku misteriozna poznato je najprije Kanađanima pa onda i ostalima. Drugačije kazano: jedan dan ona može biti Veliki brat i miriti cijeli svijet, drugi dan ona radi što joj komšije Amerikanci kažu da treba da uradi.
Iako se kanadska vlada, navodno, protivi novoj talibanskoj vladi u Afganistanu, njen premijer Justin Trudeau je sa članicama G20 tražio da se ipak pomogne narodu Afganistana. Zemlje G20 poput Kanade ne moraju priznati sadašnju afganistansku vladu, ali to nikako ne znači da nisu obavezni razgovarati s njima kao de facto vladom iste.
Za primjer, također, možemo uzeti Siriju i Iran. Iako Kanada ne odobrava vlade u ovim zemaljama imala je mnogobrojne razgovore sa njihovim zvaničnicima. Tokom 2020. godine, kanadska vlada je odobrila mjesto počasnog konzula u Montrealu, čovjeku koji je bio lojalan vladi Sirije. Nakon što su se sirijske izbjeglice u Kanadi pobunile i podnijele prigovore sa dokazima u UN i kanadskoj vladi, tek onda je povučena nominacija. Zbog nedostatka znanja i informacija ministarstva vanjskih poslova, proces nominacije je ubrzan kako bi Sirijci u Kanadi mogli da dobiju konzularske usluge ne obazirući se na posljedice.
Prije devet godina prethodna kanadska konzervativna vlada naglo je prekinula diplomatske odnose s Iranom, zatvorila svoje veleposlanstvo u Teheranu i protjerala iranske diplomate iz Kanade. Sve to se desilo nakon usvajanje kanadskog zakona o pravosuđu za žrtve terorizma 2012, kojeg kanadski protjerani ambasador u Saudijskoj Arabiji, penzioner i ekspert za Bliski Istok Dennis Horak, naziva glupim i preprekom odnosa između Kanade i Irana. Kada su 2015. godine lobirali za izbore, trenutna kanadska vlada na čelu sa Justin Trudeau je obećala da će pokušati da popravi diplomatske odnose sa Iranom, ali iranska dijaspora u Kanadi se protivila tome jer su bili mišljenja da je trenutna iranska vlada autoritarna. No, ima i onih koji podržavaju kanadsku vladu da izgladi odnose, navodeći da ako Iran želi da ima bolje diplomatske odnose sa Kanadom i da ako se želi više angažirati, onda se obje strane trebaju potruditi, ali preduvjet treba da im bude transparentnost u radu te da se izgradi izgubljeno povjerenje.

Kako se to uopće dogodilo?
U slučaju Sirije i nominacije počasnog konzula vjernih sirijskoj vladi, zvaničnici koji su učestovovali u nominaciji počasnog konzula, znali su za njegovu podršku istom, ali nisu smatrali njegove stavove ekstremnim te su odobrili nominaciju. Iako su bili upoznati sa pojedinim žalbama koje je podnijela sirijska dijaspora u Kanadi oni su ih zanemarili. Kada je sirijska dijaspora poduzela radikalne poteze i uputila žalbu kanadskoj vladi protiv Ureda za vanjske poslove i UN-u, tek onda je došlo do obustave nominacije. Tadašnja ministrica vanjskih poslova Chrystia Freeland je priznala da nije bila upućena u ovaj slučaj i osudila je svoj odjel zbog potpisivanja odobrenja i opozvala nominaciju.
Što se tiče obnavljanja potpunih diplomatskih odnosa između Kanade i Irana, uključujući ponovno otvaranje ambasada u glavnim gradovima ovih država, podijelilo je kanadsko-iransku zajednicu, gdje jedni ne žele takve odnose dok drugi vide bolje sutra za obje države i njihove stanovnike. U svakom slučaju, ogromna iranska dijaspora u Kanadi zaslužuje da njihovi predstavnici iz zemlje rođenja tj. domovine Irana i naturalizovane države Kanade grade odnose prije svega u svrhu izgradnje osjećanja mira i dobrih bilateralnih odnosa na svim poljima. No trebamo uzeti u obzir i mišljenje Dennisa Horaka, bivšeg kanadskog amabasadora u Saudijskog Arabiji i kanadskog experta za Bliski Istok, koji kritikujući trenutnu kanadsku vladu kaže da je Kanada diplomatski slomljena na više mjesta na Bliskom istoku i da se ne moge očekivati dijalozi kada se nemaju ambasadore da vas predstavljaju. Također, Horak naglašava da iako Iranci imaju veoma fleksibilan pogled na dimplomatski imunitet, da nije bilo moguće niti će biti moguće da se poprave odnosi izmedju Kanade i Irana dokle god postoji zakon koji oduzima Irancima imovinu.

Saradnja sa komunističkim režimima
Kanada je poznata i po tome što je za vrijeme “hladnog rata” prodavala pšenicu svojim neprijateljima u Rusiji, pa poslije i po dobrim odnosima sa Kubom i njenim predsjednikom Fidel Kastrom, s kojim je sklopila pogodne poslove iako nije podržavala komunizam. U većini slučajeva kanadskoj vladi je uzor američka politika koja joj je i saveznik. Kanada jeste pokušala da osmisli malo nezavisniji pravac delovanja ali u većini slučajeva kao npr., pristup Sjevernoj Koreji, preslikava onaj iz SAD-a.
A šta onda reći za Kinu, koja je nekoliko godina držala dva Kanađanina kao taoce? Kako i da li se mogu uopšte imati normalni odnosi sa Kinom? S obzirom na istaknutost Kine u svjetskoj ekonomiji, Kanada ne može sebi da priušti narušeni odnos sa istom. Pa se tako ne trebamo čuditi što vanjska politika Kanade slijedi američku, jer i sam predsjednik Amerike Joe Biden tvrdi da je Kina ponekad potencijalni protivnik a ponekad potencijalni partner. U svakom slučaju ako je bitan interes države onda bi Kanada trebala da gradi i odnose sa Bliskom Istokom.
Nedostatak analitičkih kapaciteta
Stoga, dolazimo do zaključka da je aktuelna kanadska vlada odavno promijenila tok svoje vanjske politike iz ideološke u praktičnu. Preciznije kazano, Ministarstvo vanjskih poslova je ispolitizirano, a sama Kanada je zemlja u potrazi za vanjskom politikom, čiji je stav prema vanjskom svijetu fokusiran isključivo na bilateralna pitanja. Zbog veoma lošeg rukovodstva, kanadsko ministarstvo vanjskih poslova je, nažalost, ostalo bez jakih analitičkih kapaciteta koji poznaju političke i regionalne oblasti širom svijeta. Iako joj trenutna vanjska politika nije dosljedna, treba pozdraviti pozitivne ishode, kao što je slučaj sa Afganistanom i nadamo se uskoro sa Iranom, gdje je interes države Kanade i naroda ovih zemalja postao bitan, a ne ugroženi politički odnosi između država. (pisjournal.net)