Političari u nas se uglavnom ne ispovijedaju ni u crkvi ni u parlamentu. Ali ima izuzetaka.

Jedan od tih izuzetaka je Dragan Čović, koji se ispovijedio bosanskoj javnosti i Šmitu da Milorad Dodik nije glavni problem u Bosni, već da je i on, Čović, problem u društvu s Dodikom.

Zanimljiva je i ispovijest jednog novinara, koji kaže: “Dodik mi je potvrdio da su on i Čović još (najvjerojatnije) 2007. (ili tu negdje) potpisali jedan vrlo važan politički sporazum koji ima historijsku važnost - jer je to prvi politički srpsko-hrvatski sporazum ikada napravljen u BiH u novije vrijeme, a sa svrhom da se Srbi i Hrvati zajednički obrane od unitarizacije i asimilacije u Bosni i Hercegovini.

Pokušao sam doći do pismene forme tog sporazuma, tj. do njegova originala, ali u tome nisam uspio. Dodik je, kad smo nas dvojica razgovarali u zgradi Predsjedništva RS, naredio jednoj od tamošnjih službenica da mi ga pokaže, na papiru, no ona ga, za mog boravka tamo, nije uspjela pronaći.

A kad sam to isto telefonski zamolio tajnicu Dragana Čovića u Mostaru, rečeno mi je da zašto bi mi oni to davali na uvid kad mi to može pokazati sam Milorad Dodik, odnosno njegovi ljudi, u Banja Luci”.

Otvori link ovdje.

Šmit je, zato, pogriješio što u izvještaju za UN uz Dodikovo ime nije spomenuo i Čovićvo ime.

Čović je u pravu što se ljuti.

Šmit nije isopštovao legitimnost i jednakopravnost hrvatskog naroda u Bosni u svom izvještaju o tome da Dodik nije glavni legitimni problem već da je legitimni problem i Čović kao glavni legitimni hravatski predstavnik u Bosni.

Zato tražimo od gospodina Šmita da se taj propust u njegovim budućim izvještajima za UN više ne ponovi!

Ukoliko se u međuvremenu Dragan Čović ne promjeni, odnosno ne odrekne problematičnog Dodika!

Iskrenost Čovićeve ispovijesti zaslužuje naše osobito poštovanje!

Neka nam Milostivi Bog bude na pomoći! Amin!

Otvori link ovdje.