LENA DEMIROVIĆ: Političko zanemarivanje zapadnog Balkana od strane EU i Amerike sve ove godine, naročito nakon Dejtonskog sporazuma, dovelo je region ka kreiranju sigurnosnih vakuuma za manji entitet Rs i Dodikovu politiku koja ulazak u EU smatra kao jednom od strateških alternativa. Samim tim, postaje jasno da se već uveliko razmotrilo drugo geostrateško usmjerenje: odcjepljenje manjeg entiteta Rs od države Bosne i Hercegovine i pripajanje Srbiji istog, te eventualnog savezništva sa Rusijom. Ovo je ujedno dalo krila politici Čovića i ukinute Herceg-Bosne kroz geostrateško usmjerenj ka Hrvatskoj. Ako se ovi sigurnosni vakuumi geostrateškog usmjerenja ne zaustave, isti bi mogli imati ozbiljne posljedice za EU i atlanski savez.

Da li će politika Evropske Unije i dalje dozvoljavati Zapadnom Balkanu da ostane ono što je oduvijek bio: geopolitička tempirana bomba? Većina zemalja zapadnog Balkana nalazi se na euroatlantskoj putanji, ali bez nastavka angažmana EU, to bi se vrlo brzo moglo promijeniti. Bude li EU politički zanemarivala region, panslavizam kojeg velikosrpski pokret koristi za nametanje svoje hegemonije, odnosno ideje “srpskog sveta”, time bi mogao doprinijeti da zapadni Balkan veoma brzo postane ruska periferija.

Političko zanemarivanje zapadnog Balkana od strane EU i Amerike sve ove godine, naročito nakon Dejtonskog sporazuma, dovelo je region ka kreiranju sigurnosnih vakuuma za manji entitet Rs i Dodikovu politiku koja ulazak u EU smatra kao jednom od strateških alternativa. Samim tim, postaje jasno da se već uveliko razmotrilo drugo geostrateško usmjerenje: odcjepljenje manjeg entiteta Rs od države Bosne i Hercegovine i pripajanje Srbiji istog, te eventualnog savezništva sa Rusijom. Ovo je ujedno dalo krila politici Čovića i ukinute Herceg-Bosne kroz geostrateško usmjerenj ka Hrvatskoj. Ako se ovi sigurnosni vakuumi geostrateškog usmjerenja ne zaustave, isti bi mogli imati ozbiljne posljedice za EU i atlanski savez.

Nakon naglog odlaska Amerike iz Afganistana, te izbacivanja Francuske iz tro-atlantskog saveza, Evropska unija itekako treba da se zauzme za ozbiljnu političku opredijeljenost prema Zapadnom Balkanu jer je to upravo ono što joj nedostaje od same uspostave Dejtonskog sporazuma. Iako članstvo u EU nije zajamčeno i sam proces je dug (Hrvatskoj je trebalo osam godina), Balkan se mora integrisati u Evropu, a ne istu dovesti u proces svojevrsne “balkanizacije”.

Rusija je uvijek imala interes za zapadni Balkan i oduvijek ga smatrala tampon-zonom između nje i NATO –a, te na taj način osiguravala sebi pristup Mediteranu. Zašto je Sjeverna Makedonija ušla u EU i pored velikog suprostavljanja Grčke? Nesumnjivo, razloge možemo tražiti u otežavanju pristupa Balkanu od strane Rusije, no ipak ključ ruske strategije na Balkanu se odvija preko Srbije. Srbija je jedina balkanska zemlja koja je sa Rusijom u maju 2014. godine, osnovala “strateški savez“ i dozvolila Rusiji da postavi svoju vojnu bazu na njenoj teritoriji.

Trenutna panika EU zbog geostrateškog usmjeravanja manjeg entiteta ka Srbiji i Rusiji i tkz. Berlinski proces iz 2017., kojeg je Merkelovka podhitno sazvala uvidjevši probleme na zapadnom Balkanu, sve više podsjećaju na Berlinski kongres iz 1878. godine. I tada su se velike EU sile zabrinule zbog porasta ruskog utjecaja na Balkanu i Bliskom istoku, pa su tako podijelile zapadni Balkan a naravno najveću korist su imale Srbija i Crna Gora. Trebamo li ignorisati činjenicu da se od 2017. godine, sve više primjećuje povećana prisutnost EU i NATO -a na Balkanu i sve učestale vojne vježbe na našim teritorijama?

Raspadom transatlantskog ugovora sa Francuskom, te izdajom iste, Amerika, Velika Britanija i Australija su dovele sigurnost EU u još veću opasnost i tako Rusiji dale mogućnost za veće uporište i prisustvo na zapadnom Balkanu. Dok se Evropska Unija i NATO bore sa Rusijom, Kinom, Turskom i drugim državama bliskog istoka za vojni i diplomatski utjecaj, kao i kontrolu nad energetskim koridorima koji prolaze kroz naš region, upropaštena etnoteritorijalnim sporovima i uplitanjem velikih sila, Bosni i Hercegovini je izgleda predodređeno da postane novo žarište sukoba. Geostrateška usmjerenja manjeg entiteta Rs i Herceg-Bosne, te trenutno političko-ekonomsko stanje kako na zapadnom Balkanu tako i širom svijeta, zabrinjavajući su dokazi da bi se nedavna historija iz 90-tih mogla ponoviti. (pisjournal.net)