Evo me, na dan svesrpskog jedinstva i slobode, ispod njihove trobojke sa mojom novom inspiracijom.
Kao bosanski Srbin i građanin naše jedine i lijepe domovine Bosne i Hercegovine, djelimični penzioner i Republike Srbije, poput izvrsnog dirigenta bili su mi prisutni i različiti disonantni tonovi njihovih besjednika.

Dakle, jučer (oko 19 časova) slušao sam i gledao veliko srpsku proslavu na platou ispred željezničke stanice u Beogradu, na mjestu spomenika Nemanjiću, mjestu koje me je inspirisalo i posjetilo na moje lijepe studentske beogradske dane i prvim susretom sa djevojkom, mojom budućom suprugom Grozdanom.
Možda i ne bih bio tako pažljiv i osjetljiv, na besjede njihovih govornika, od patrijahra Porfirija i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, da se ne pojavi iz neke bosanske vukojebine, svinjogojac i guslar tzv. Milorad Dodik.

Nije on Bosanac, kako on veli, a ja bih dodao da jeste „posranac“!
Počeo je i nastavio svoju besjedu kao tipični svinjogojac i guslar, rokće li rokće, sve više i vremenski u kontinuitetu, prodajući Srbijancima „muda za bubrege“ i moleći ih da ga ne nazivaju Bosancem.

Ne voli on ni Bosnu i Hercegovinu, kako veli nije to njegova država i još mnoga druga sranja, koja je lansiraju ove večeri, da kako bi to govorili naši stari: „Pas sa maslom ne bi polizao“!
Eto, tako je to na sramotu i Bosanaca i Srbijanaca i svih normalnih građana ove dvije domovine, da im se pojavi na bini i takvoj svečanosti, jedan naš pravi „bosanski idiot“ a zaboravljaju da je bio i njihov beogradski švercer „ronhill! Cigareta.

Došao im je i u elitni komšiluk na Dedinje u vili koju je prisvojio svojom neposrednom pljačkom, upravo nekih bosanskih banaka, a za porijeklom ove imovine nije se još niko pobrinuo.

Dok su besjede po sadržaju i tonu i bile donekle prihvatljive od patrijarha i Vučića, guslarov govor je zaista bio grozan i užasan, da sam se i lično posramio, zacrvenio i priupitao: „Čemu Milane tvoja diploma beogradskog Univerziteta, da li sam ja gradio smederevski kombinat i RTB Bor u Boru (nova zlatara i elektroliza bakra) takvim mojim Srbijancima ili kao Savezni poslanik lijepe nam Bosne i Hercegovine doprinosio i dobrim međukomšijskim odnosima ove dvije države“.

Moramo se kao građani, ove nam domovine priupitati, dokle će mu i „Šešeljev junoša“ sa bosanskih brda iznad Sarajeva, taj nadobudni, lukavi i licemjerni predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić tepati i tolerisati sve njihove izjave i nastupe, makar i samo jednom spomenuo ovu Bosnu i Hercegovinu u svojoj besjedi.



Gospodine Vučko i svi tvoji vučići nikako se na takav način nije dozvoljeno niti prihvatljivo odnositi prema našoj domovini, na čemu to vi gradite potrebne uslove za pomirenje i dobrosusjedske odnose, razmislite dobro.

Kako to piše naš kolumnista na portalu Bošnjaci.net, pitajući Vučka:
„Pitam se koji i kakvi roditelji su ga vaspitavali i kakvo okruženje je formiralo njegovu svijest i svijet? Jesu li ga naslađivali idejom i snom da će poput Miloševića jednog dana biti ujedinitelj svesrpskih zemalja koji će pred krajnjom bijedom i turobnom budućnošću ovaj čin učiniti etički opravdanim. Sa takvim idealom životi običnih ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede ništa spram ”plemenitih” ideala kojim teži smatrajući sebe iznimnim (bolesnim) pojedincem sličnom Napoleonu iznad moralnih pravila koji obavezuju ostale ljude.” /citat Mr Edina Osmančevića/

STO ZA JEDNOG

Dakle, zaista se iz naše bosanske vukojebine, odakle su mu roditelji koji rodiše i odgojiše takvog sivonju i idiota, svinjogojca Milorada Dodika, koji zatire i rodnu grudu i roditeljsko gnijezdo, po ugledu i uzoru i svoga psihijatra Radovana.

Zar se poslije ovakvoga nastupa i izgovorenih ovakvih ogavnih i ubitačnih riječi, tzv. srpskog člana Predsjedništva BiH i može dalje nastaviti i tolerisati bilo kakva saradnja i zajedničko djelovanje.

Dirigent orkestra i guslar, despot i diktator u entitetu Rs, svinjogojac i ovčar Milorad Dodik, želi svojim ogavnim istupima i bljuvotinama, da konačno i na ove prostore Srbije i šire regije prenese svoje zarazne klice njihove već odavno viđene i preživljene velikosrpske nacionalističke ideologije. Našao je dobrog saučesnika iza crnih mantija veliko srpskih crkvenih vjerodostojnika, od mostarskih popova, paroha, vladike Grigorija i sve do ptrijarha Poefirija i svetoga Sinoda, koji obilatno dijeli neka metalna odlikovanja, ovim zaslužnim „dodikovcima“, „vučićevcima“ i raznim drugim neljudskim iksanima, životinjskoga korijena.

Sramotno je ovo za većinu građana ove naše napadnute i izrovane države od nacionalističkih gamadi, poput guslara iz Laktaša i njegovih istomišljenika.



Naše Predsjedništvo i institucije države, bez obzira da li prisustvovali i srpski predstavnici u vlasti, trebaju i moraju pod hitno analizirati ovakve pogubne stavove srpskog člana Predsjedništva i kategorično zauzeti stav i poduzeti hitne mjere za njegovo dalje političko djelovanje.

Nisu nam za ovo potrebni nikakvi međunarodni faktori i njihovo razmišljanje, niti bilo koja domaća solidarnost i zajednički nastupi.

Zaista se ovakva bruka i poniženje nam naše domovine ne može više tolerisati, pod svaku cijenu, da li se ona dalje i urušavala, ali nikada nestati neće niti može, dok su njeni patrioti na sceni.