Ratni zločinac Milivoj Petković: Prihvatio sam i kaznu koju služim. Za počinjene zločine nema opravdanja ni izlike. Zbog toga osjećam iskreno kajanje i izražavam, i ovom prilikom, duboku sućut svim žrtvama, pripadnicima bošnjačkog naroda, njihovoj rodbini i prijateljima. Imam ljudsku potrebu da to kažem iako sam svjestan da su moje žaljenje i izrazi sućuti slaba utjeha svima koji su izgubili svoje najmilije.(Foto: Sense)

Ratni zločinac Milivoj Petković, jedan od komandanata HVO-a, zatražio je prijevremeno oslobađanje pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS).

Njega je Haški tribunal 2013. godine osudio na 20 godina zatvora za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Petkovićevi advokati Vesna Alaburić i Davor Lazić u zahtjevu Mehanizmu navode da Petković ne osporava, ne negira niti na bilo koji način relativizuje težinu zločina za koje je osuđen, što se jasno vidi i njegovom ranijem zahtjevu za prijevremeno oslobađanje.

- Petković je cijeli profesionalni život bio vojno lice. Nikada nije bio politički angažovan, niti je imao bilo kakvu političku funkciju. Štaviše, relevantni zakoni u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj strogo su zabranjivali političko angažovanje vojnog osoblja - navodi se u zahtjevu.

Dodali su da će Petković, ako mu se odobri prijevremeno puštanje na slobodu, prihvatiti i poštovati sve uslove koje predsjednik Suda može smatrati odgovarajućim i neophodnim.

Petković je, zajedno s ostalih pet bivših zvaničnika tzv. "Herceg-Bosne" u maju 2013. osuđen za zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija u periodu između 1992. i 1994. godine.

Petkovićevo pismo, pisano rukom iz zatvora u Belgiji, gdje je rođeni Šibenčanin i bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a prebačen na izdržavanje zatvorske kazne, prenosimo u cijelosti:

“Poštovani gospodine Agius, moji su branitelji uz moj pristanak podnijeli molbu za moje prijevremeno puštanje na slobodu. U tom kontekstu osjećam potrebu da Vam se obratim i izrazim svoj stav o mojoj presudi i dosuđenoj kazni, posebno zato što je ovo i prva prilika da to osobno i učinim.

Ja doista nisam osoba koja lako izražava emocije, ali to ne znači da ih nemam ili da ih ne proživljavam. Moja suzdržanost u pokazivanju emocija vjerojatno je posljedica mog vojničkog obrazovanja i odgoja jer sam gotovo cijeli život bio vojnik. Kako god bilo, uvjeravam Vas, gospodine predsjedniče, da to ne znači i moju bezosjećajnost ili nedostatak empatije prema drugima.

Poštovani gospodine predsjedniče, od ratnih događaja u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini, u kojima sam sudjelovao, prošlo je skoro 30 godina. Od tada nije prošao ni jedan jedini dan, a da mi se slike ratnih strahota ne vraćaju u sjećanja. Znam da će tako biti do kraja mog života. S time živim i s time se nosim kako najbolje mogu.

Rat je ljudska tragedija i zlo. U ratu i dobri ljudi mogu svojim djelima ili propustima pridonijeti počinjenju zločina. Danas, osam godina nakon prvostupanjske presude i četiri godine nakon konačne presude, imam potrebu reći i Vama i svima drugima da ja prihvaćam presudu i osobnu odgovornost za svoja djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina zbog kojih sam osuđen.

Prihvatio sam i kaznu koju služim. Za počinjene zločine nema opravdanja ni izlike. Zbog toga osjećam iskreno kajanje i izražavam, i ovom prilikom, duboku sućut svim žrtvama, pripadnicima bošnjačkog naroda, njihovoj rodbini i prijateljima. Imam ljudsku potrebu da to kažem iako sam svjestan da su moje žaljenje i izrazi sućuti slaba utjeha svima koji su izgubili svoje najmilije.

Priznanje počinjenih zločina, iskreno kajanje i izražavanje sućuti obiteljima stradalih jedini je način iskrene pomirbe, očuvanja mira i suživota među narodima u BiH i cijele bivše Jugoslavije. Nadam se da će ova moja izjava barem malo tome pridonijeti.

To je najviše što ja u ovim okolnostima mogu učiniti. Vjerujem da se svaki konflikt ili nesporazum među narodima na području BiH može i mora rješavati isključivo pregovorima i dogovorima. Nikako i nikad više nasiljem i ratom. Ovo kažem kao vojnik i to moje uvjerenje nije od jučer. U tom kontekstu i zbog toga Vam, gospodine predsjedniče, i pišem.

Poštovani gospodine Agius, nadam se da ovo moje pismo nećete doživjeti na bilo koji način neprimjerenim ili protivnim interesima mira i suživota među narodima BiH. U protivnom molim Vas da ga zanemarite.

S poštovanjem,

Milivoj Petković,

Leuze-en-Hainaut Prison, Belgija, 30. 8. 2021.”