Draga braćo i sestre ponosni Afganistanci,
Ne mogu više da nijemo gledam kako vas avionima kipuju k'o pohabanu robu.
Niti mogu da trpim sram i poniženje dok vas gledam kako hrlite k'o izbezumljeno krdo da odete iz svoje i dođete u tuđu zemlju, gdje vas ne žele vidjeti, gdje će vas s prezirom gledati k'o zadnji uljez iz nastrane zemlje.

Tamo gdje bježite nije za vas obećana zemlja, kao što za vas nije bila ni obećana sloboda od talibana.

Sve je laž osim istine da se sloboda nikome ne poklanja.

Evo osluškujem eho Džemaluddina Afganije, velikog učitelja i borca za ljudska prava iz davnih vremena. On vas kao svoje sunarodnjake iz kabura poziva da ne ostavljate Afganistan vašim talibanima da biste se predali tuđim „talibanima“, gdje svoga nema i gdje brata nije.
Časni Afganija je putovao muslimanskim svijetom od Irana, Iraka, Istanbula i Egipta s idejom o muslimanskom jedinstvu za dobrobit islamskog ummeta.

Nije li Afganijeva poruka važna danas kao što je bila važna i u njegovo vrijeme kad je muslimanski svijet bio pod potpunom okupacijom, a to je da se muslimani ujedine u dobru i korisnom poslu a ne da se dijele i međusobno ratuju za tuđe interese.

Vrijeme je da i vi, talibani u Afganistanu, shvatite da strah od kojeg vaša braća Afganistanci bježe mora prestati – odmah i bezuvjetno. Nema drugog puta za njihov i za vaš uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu – Ahiretu.

Ni Ibn Sina, najveći od svih liječnika ljudske duše i tijela, koji je slobodno hodio od Buhare do Rejja, nije miran u svom kaburu od zvuka aviona, koji vas liferuju u nepoznatom pravcu.
Pitat će vas Ibni Sina na Sudnjem danu zašto se niste borili za svoju slobodu u Afganistanu?
Nisam li vam objasnio da razum, najveći dar Božji, nije dan životinjama već ljudima da se njime služe za dunjalučke potrebe, od kojih je pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast najveća potreba od svih – pitat će vas mudri Ibni Sina.

A kako ćete objasniti i velikom Al-Bīrūnīju, najoriginalnijem um kojeg je islamski svijet ikada poznavao, zašto ostavljate Gaznu u Afganistanu, gdje su njegove kosti?

S kim i s čim ćete se ponositi tamo gdje nije ništa vaše, ni nebo, ni zemlja, ni zrak, ni voda, ni hljeb ni pjesma, već samo uzdah i čežnja za ostavljenim afganistanskim domom?

Jer od majke svoje nema nigdje bolje, a majka vaša zemlja vam je vaša, gdje su svuda kaburi vaših slavnih i umnih pradjedova, kojima se cijeli svijet divi kao svojim učiteljima. A na vas se gleda kao uljeze u tuđe komšiluke, o kojima okrutni ljudi bruje kako niste njihovog soja.
Vi u strahu od talibana bježite iz svoje zemlje da biste došli u tuđu zemlju, gdje sa
mi postajete strah drugima od vašeg sumnjivog izgleda.

Nisam zaboravio da se u ime vas, koji se hvatate za avione u strahu od talibana, obratim talibanima s porukom da je njihova pobjeda pirova pobjeda ako ne uvjere vas Afganistance ne samo svojim slatkim riječima već i svojim plemenitim i konkretnim djelima da nema osvete prema braći baš kao što je Jakub Alejihisselam rekao svojim sinovima nakon što su izdali svoga brata Jusufa: la tathrība ʿalaykumu-l-yawma, yagfurullahu lakum wa huwa arḥamu-l-rāḥimīn. („Danas nema osvete prema vama, neka vam Allah oprosti jer on je najmilostiviji od svih milostivih“).

Dakako, i to je moralni šerijatski imperativ, kao što je i šerijatski imperativ javni moral, kojeg časna žena ne ugrožava ništa više od nečasnog muškarca, koji hoće da krivnju za svoje neobuzdane strasti prebaci na ženu.

Zato, poštovani talibani u Afganistanu imam potrebu i islamsku moralnu odgovornost da vam kažem da autentični Šerijat ima pet temeljnih neupitnih normi uvijek i na svakom mjestu, a to su: 1) Pravo svakog čovjek na život (al-nafs); 2) Pravo svakog čovjeka na vjeru (al-dīn); 3) Pravo svakog čovjeka na slobodu (al-ʿaql); 4) Pravo svakog čovjeka na imetak (al-māl); i 5) Pravo svakog čovjeka na čast (al-ʿirḍ).

To je osnovni smisao Šerijata, kojeg su veliki muslimanski umovi definirali u slobodi svog duha i u stanju političke i vojne moći, kao pravo i obavezu da štite manjinske zajednice u svojim većinskom muslimanskom sredinama.

Onaj koji ignorira ili zaniječe taj smisao Šerijata, on radi protiv Šerijata, uključujući i zabranu ženskoj djeci da se školuju. Čuo sam da ste odustali od te zabrane, ali niste još uvijek odustali od toga da se miješaju u život žena na neprihvatljiv način.

Slažem se, nije Zapad mjera kako žene treba da se oblače, ali nije mjera ni „talibanski“ nikab, gdje žena izgleda bezlična. Nije li hidžab ili mahrama mjera, gdje žena pokriva glavu, ali otkriva lica svoje osobnosti. Uostalom, mnogo je važnije šta je u nečijoj glavi nego šta je na nečijoj glavi. Zar nije jasna kur'anska poduka: - Odjeća moralnog karaktera u pobožnosti je najbolja.

S ovim mislima i dovom Svevišnjem Allahu da sve muslimane i sve ljude dobre volje uputi i vodi pravim putem do uspjeha na Ovome i spasa na Drugome svijetu, primite izraze mojeg osobitog poštovanja u nadi da će moj apel da ne napuštate Afganistan doprijeti do vas. I, nadam se, da ćete i vi u Afganistanu razumjeti apel bosanskog pjesnika Aleksa Šantića, kao što smo ga i mi muslimani u Bosni razumjeli, neko prije a neko kasnije:

Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat kô što ovo grije –
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…

Iskreno vaš,
Mustafa Cerić, Ph.D.
Bosanski reisu-l-ulema (1993-2012)